Memorijalna zbirka obitelji Dogan postala je dijelom fundusa Hrvatskog muzeja medicine i farmacije zahvaljujući donaciji prof. dr. sc. Branke Marinović, predstojnice Klinike za dermatovenerologiju Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu, koja je 25. veljače 2019. darovala Muzeju 74 predmeta iz ostavštine svoga oca, neuropsihijatra prof. dr. sc. Sergija Dogana i majke, pedijatrice Kate Dogan-Librenjak. Riječ je o osobnim dokumentima – školskim knjižicama, studentskim indeksima, raznim ispravama i iskaznicama (19 predmeta), diplomama i poveljama (34 predmeta) te medaljama i plaketama (21 predmet), od kojih su 72 predmeta iz ostavštine Sergija Dogana, a dvije diplome iz ostavštine Kate Dogan-Librenjak. Darovana građa predstavlja rijedak primjer sačuvanoga materijalnog svjedočanstva o cjelokupnom tijeku obrazovanja, kliničkog, znanstvenog i nastavnog rada jednoga liječnika i o njegovu širem društvenom djelovanju. Uz predmete iz Doganove ostavštine koji pripadaju Muzeju, u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti HAZU sačuvana je zbirka njegovih separata i ostalih publikacija, habilitacijska radnja, doktorska disertacija, dio osobne dokumentacije vezane uz rad Medicinskog fakulteta i neurološke klinike te zbirka izrezaka iz tiska, također dar Branke Marinović. Neuropsihijatar Sergije Dogan rođen je 1916. u Šibeniku, a osnovnu građansku školu pohađao je u Trogiru upisavši prvi razred 1926./27. godine. Državnu klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a završava je u Šibeniku, gdje je i maturirao 21. lipnja 1934. godine. Potom napušta svoj zavičaj i odlazi na studij medicine u Zagreb, gdje je diplomirao 1940. godine. Još za vrijeme studija medicine upisuje psihologiju na Filozofskom fakultetu koju studira u razdoblju od 1939. do 1941. godine. Od 1941. radi u Klinici za živčane i duševne bolesti u Zagrebu, isprva kao volonter, gdje specijalizira neuropsihijatriju i napreduje od zvanja asistenta, zatim voditelja odjela, do voditelja neuroloških odjela. Rješenjem Ministarstva narodnog zdravlja NR Hrvatske od 3. veljače 1949. postaje specijalist za neurologiju i psihijatriju. Kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije odlazi na usavršavanje u Neurološki institut Queen Square u Londonu, te u Karolinšku bolnicu u Stockholmu (1948. – 1949.). Ondje se susreo s razvojem novih tendencija kliničke neurofiziologije te nadahnut tim dojmovima nabavlja prvi elektroencefalografski uređaj u našoj zemlji, na kojemu je počeo raditi 1952. godine. U takvom se inovativnom okruženju ubrzo razvila dinamična djelatnost na području epilepsije, a na Doganovu inicijativu konstruiran je i domaći EEG uređaj, koji se ubrzo počinje serijski proizvoditi kako bi bio dostupan i ostalim centrima u zemlji. Dogana stoga smatramo i osnivačem hrvatske kliničke neurofiziologije i centra za epilepsiju.