Članak obrađuje problematiku zaštite ustavnih prava duševno oboljelih osoba kojima je u sudskim postupcima određen prisilni smještaj i koje su vještačene radi utvrđivanja njihova stanja ubrojivosti. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama vezanima za prisilni smještaj i vještačenje te posebno osjetljive populacije primjenjuje standarde utvrđene judikaturom Europskog suda za ljudska prava u kontekstu ocjene prava na pravično suđenje. Sadržaj tog ustavnog prava, propisanog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske, ograničen je na procesna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje procesnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je duševno oboljeloj osobi osigurao pravično suđenje. Dosljedna implementacija zakonodavnih rješenja propisanih Zakonom o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama i Zakonom o zaštiti prava pacijenata u sudske odluke obrana je prava duševno oboljelih osoba na pravično suđenje.

Ivana Đuras