Inače, prerađena hrana definira se kao bilo koja hrana koja je još prije kupnje bila podvrgnuta nekoj vrsti industrijske obrade, poput termičke obrade, konzerviranja, dehidracije ili mljevenja. Neprerađenu hranu, dakle, predstavljaju jedino sirova poljoprivredna dobra, dok se u skupinu prerađene hrane ne svrstavaju samo gotova i polugotova jela, već i konzervirano voće i povrće, sir, kruh, suhomesnati proizvodi i sl. 

Prema analizi predstavljenoj u navedenom radu, prerađena hrana ne smatra se najzdravijom opcijom prije svega zbog različitih aditiva koji se u nju dodaju tijekom prerade. Kao aditivi koji potencijalno povisuju rizik od autoimunih bolesti, izdvojeni su – glukoza, gluten, natrij, neke masti, organske kiseline, nanočestice i mikrobne transglutaminaze (koje se često dodaju u mesne i riblje prerađevine kako bi konačne proizvode učinili kompaktnijima). 

Navedeni aditivi, prema autorima rada, štetno djeluju na zdravlje jer mogu oslabiti čvrste veze među stanicama sluznice probavnog trakta te tako uzrokovati tzv. sindrom propustljivog crijeva. Naime, slabo povezane stanice sluznice crijeva lakše propuštaju toksine iz hrane u organizam, što potencijalno povisuje rizik od različitih autoimunih bolesti.