Kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 (T2D), razlike u propisivanju sustava kontinuiranog mjerenja glukoze (CGM) vidljive su prema jezičnim preferencijama, s manjim pristupom receptima za CGM za osobe koje se ne služe engleskim  (NELP), objavljen je u časopisu JAMA Network Open.

Jorge A. Rodriguez iz bolnice Brigham and Women's u Bostonu i suradnici usporedili su recepte za CGM između bolesnika s NELP-om i bolesnika koji se služe engleskim (ELP). Radilo se o kohorti koja se sastojala od odraslih sa šećernom bolesti tipa 2 koji su bili u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili endokrinološkoj skrbi od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. Jezična preferencija dihotomizirana je kao NELP ili ELP prema polju preferiranog jezika u elektroničkom zdravstvenom kartonu. Primarni ishod bio je propisivanje CGM-a.

Studija je obuhvatila 69.269 bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2; 12,1 posto kohorte činili su pacijenti s NELP-om. Istraživači su otkrili da je 12,2 posto pacijenata imalo barem jedan recept za CGM. U usporedbi s pacijentima s ELP-om, u neprilagođenim analizama, manji udio pacijenata s NELP-om imao je recept za CGM (7,4 naspram 12,7 posto). Nadalje, pacijenti s NELP-om imali su značajno manju vjerojatnost da će imati recept za CGM u prilagođenim analizama (prilagođeni omjer šansi [aOR], 0,58). U analizama osjetljivosti pacijenata s nekontroliranim dijabetesom (hemoglobin A1c > 9 posto) i pacijenata koji koriste inzulin, ta je razlika i dalje bila prisutna (aOR, 0,59 odnosno 0,70).

CGM je sustav kontinuiranog mjerenja glukoze.

Njime se 24 sata dnevno prati razina glukoze, svakih nekoliko minuta, putem malenog senzora pričvršćenog na trbuh ili ruku, pomoću automatskog umetka. Senzor mjeri intersticijsku razinu glukoze, odnosno razinu glukoze koja se nalazi u tekućini između stanica.