Erika Rees-Punia iz Američkog društva za rak u Atlanti i suradnici ispitali su odnose između tjelesnu aktivnost umjerenog do jakog intenziteta nakon dijagnoze maligne bolesti  i smrtnosti od svih uzroka kod osoba koje su anamnezi imale podatak o 11 vrsta raka. Koristili su podatke iz šest kohortnih studija kojima je centar istraživanja bio u SAD-u.

Kohorta je uključivala 90.844 preživjelih od raka, od kojih je 45.477 umrlo tijekom praćenja od 10,9 godina. Istraživači su otkrili da je bavljenje preporučenom tjelesnom aktivnosti umjerenog do jakog intenziteta (7,5 do < 15 metabolički ekvivalentnih sati tjedno) bilo povezano s boljim ukupnim preživljenenjem u usporedbi s onima koji nisu bili u programu tjelesne aktivnosti za sudionike s anamnezom jednog od 10 tipova raka (omjeri rizika: 0,44 za usnu šupljinu; 0,50 za endometrij; 0,51 za pluća; 0,51 za rektalni; 0,51 za respiratorni; 0,53 za mokraćni mjehur; 0,53 za bubrege; 0,60 za prostatu; 0,61 za debelo crijevo; i 0,67 za rak dojke). Kada se isključe sudionici koji su umrli unutar dvije godine praćenja, inverzne asocijacije ostale su slične za osam od 10 karcinoma.

Ovi dokazi o boljem preživljenju povezanom s tjelesnom aktivnošću nakon dijagnoze raka mogu osnažiti osobe s malignom bolesti i motivirati zdravstvene radnike, kineziologe, radne terapeute i druge zdravstvene radnike da više promiču tjelesnu aktivnost kod  oboljelih od raka i to kao dio rutinske standardne skrbi.