Medicus 2014;23(2):93-98
Liječenjemaligneboli
Therapy of Cancer Pain
RENATA DOBRILA-DINTINJANA
1
, JELENA VUKELIĆ
2
, MARIJAN DINTINJANA
3
1
Klinika za radioterapiju i onkologiju, Klinički bolnički centar Rijeka
2
Klinika za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, Klinički bolnički centar Rijeka
3
Ordinacija opće medicine Rijeka
SAŽETAK
Na ljestvici vodećih uzroka smrti maligne bolesti zauzimaju drugo mjesto. Napredak u medicini doveo je do duljeg preživljenja
bolesnika s malignim bolestima pa se karcinom smatra kroničnom bolesti. Jedan od najtežih simptoma maligne bolesti je bol. Ovisno o pato-
fiziološkome mehanizmu maligna se bol može podijeliti na nociceptivnu, neuropatsku i inflamatornu bol. S obzirom na to da je bol subjekti-
van osjećaj, veliku pozornost treba posvetiti adekvatnoj procjeni boli jer je ona temelj kvalitetnog liječenja maligne boli. U liječenju se koristi-
mo farmakološkim i nefarmakološkim metodama. Farmakološki se pristup provodi prema modelu „trostupanjske analgoljestvice“, odnosno
prema njezinoj modifikaciji „modelu lifta“. Nefarmakološko liječenje uključuje psihosocijalne intervencije, fizikalnu terapiju, radioterapiju,
rjeđe kemoterapiju, anesteziološke, neurokirurške i kirurške postupke. Istraživanja dokazuju da unatoč novim saznanjima o patofiziologiji
boli, dostupnosti lijekova i postojanju smjernica o liječenju boli ono i dalje nije adekvatno te 50 – 70% ljudi s malignom bolesti trpi određeni
stupanj boli. Cilj našega svakodnevnog rada jest promijeniti taj uznemiravajući postotak i tako u praksu uvesti načela potporne i palijativne
skrbi koja osiguravaju pravo svakog bolesnika na liječenje boli.
KLJUČNE RIJEČI:
maligna bol, patofiziologija maligne boli, procjena boli, farmakološko liječenje maligne boli
SUMMARY
Malignant diseases are the second most common cause of death. Progress in medicine led to a longer survival of patients
with malignant diseases, thereby considering cancer a chronic disease. One of the most distressing symptoms reported by patients with
malignant diseases is pain. Depending on pathophysiological mechanisms, malignant pain is divided into nociceptive, neuropathic and
inflammatory pain. Since pain is a subjective feeling, great attention should be paid to its adequate assessment because this is the basis for a
quality treatment of malignant pain. In treatment, pharmacological and non-pharmacological methods are used. The pharmacological ap-
proach follows a “three-step ladder” model, or its modification known as “lift model”. Non-pharmacological treatment includes psychosocial
interventions, physical therapy, radiation therapy, and less often chemotherapy, anesthesiology, and surgical and neurosurgical procedures.
Researches show that despite the new knowledge about the pathophysiology of pain, the availability of drugs and the existence of guidelines
for the treatment of pain, this treatment is still not adequate, and 50-70 % of people with malignant diseases suffer from some degree of pain.
The goal of our daily work is to change this alarming rate and to implement in the principles of supportive and palliative care which ensure
the right to pain treatment to each and every patient.
KEY WORDS:
cancer pain, pathophysiology of cancer pain, pain assessment, pharmacotherapy for cancer pain
Dijagnoza maligne bolesti jedna je od najtežih dijagnoza,
praćena je društvenimpredrasudama i izaziva velik strah
ubolesnika i njihovihobitelji. PremapodacimaHrvatskog
zavodaza javnozdravstvo (HZJZ) za2012. godinunovotvorineza-
uzimaju drugo mjesto na ljestvici vodećih uzroka smrti te je od
navedene dijagnoze umrlo 13.940 osoba (1). Svjetska zdravstvena
organizacija (SZO) predviđada će incidencija karcinomau svijetu
u sljedećih 20 godina porasti za 50% te da će do 2020. g. biti 15
milijuna novootkrivenih slučajeva na godinu (2). Moderne dija-
gnostičke metode, usavršenije kirurške i radioterapijske tehnike
te novi citostatici i tzv. „pametni“ lijekovi omogućili su i duže
preživljenje te je tako karcinom postao kronična bolest. Produ-
ženje života dovodi, međutim, i do produženja trpljenja stresnih
simptoma uzrokovanih karcinomom. Bol je i dalje najučestaliji
i najneugodniji simptom koji se javlja u bolesnika s malignom
bolesti (3, 4). Prema statističkim podacima Američkog društva
za tumore (ACS) 50 – 70% ljudi s malignombolesti ima određeni
stupanj boli, koji sepovisuje snapredovanjembolesti. Incidencija
boli u uznapredovalom stadiju karcinoma iznosi do 80%, a ako
toj boli pribrojimo i bol uzrokovanu našim dijagnostičko-terapij-
skim postupcima, svaki bolesnik s malignom bolesti trpi bol (5).
Unatoč postojanju smjernica za liječenje boli (
World Health Or-
ganization
– WHO,
Agency for HealthCare Policy and Research
–
AHCPR i radne grupe Europskog udruženja za palijativnu skrb)
(6 – 8) koje navode da je učinkovito liječenje bolimoguće provesti
u 70– 90%bolesnika smalignimbolestima (9) ono se nedostatno
provodi u čak 40% takvih bolesnika (10). Trpljenje boli iscrpljuje
bolesnika i njegovu okolinu. Brzo i učinkovito liječenje boli sprje-
čava nepotrebnu patnju i poboljšava kvalitetu bolesnikova života
(QoL).WHO je upostupku antitumorskog liječenja terapiju karci-
nomske boli postavio na četvrto mjesto (prevencija, rana detek-
cija, uspješno izlječenje, terapija boli) i time upozorio na njezinu
važnost (11). Postulati liječenja maligne boli temelje se na princi-
pima palijativnemedicine (brzo i učinkovito liječenje boli, liječe-
p
93
Klinički pristup liječenju boli / AClinical Approach to the Treatment of Pain
