Medicus 2014;23(2):83-92
brzo počinje. Budući da nema aktivne metabolite, sigurno
se primjenjuje u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega
i jetre. Ponovljene doze mogu dovesti do akumulacije i pro-
longiranog učinka.
Fentanil
,
sufentanil
i
remifentanil
snažni su opioidi koji se uglav-
nomprimjenjujuu liječenju akutne postoperacijske i posttraumat-
ske boli vrlo jakog intenziteta u stacionarnimustanovama.
Petidin
je sintetski opioid koji u suvremenoj farmakoterapiji
akutne boli sve rjeđe nalazi svoje mjesto. Uzrokuje spazam
Oddijeva sfinktera te veću učestalost mučnine i povraćanja
nego morfij. Akumulacija njegova aktivnog metabolita nor-
petidina odgovorna je za neurotoksičnost koja se manifesti-
ra kao tremor i multifokalni mioklonus (32).
Oksikodon
primijenjen peroralno zbog dobre je bioraspolo-
živosti (60 – 80%) i snažnog učinka (dva puta jači od morfi-
na) našao svoje mjesto u liječenju akutne boli jakog intenzi-
teta. Klinička primjena upućuje na manju učestalost mučni-
ne i povraćanja te blaži sedacijski učinak od morfina.
Metadon
je
sintetski opioidni agonist u prosjeku približno
5 puta potentniji od morfija. Postoji velika interindividual-
na varijabilnost u početnom postizanju stabilne plazmatske
koncentracije pa je zbog opasnosti od odgođene respiratorne
depresije potrebna pažljiva početna titracija lijeka. Metadon je
koristan u bolesnika u kojih se razvila opioidna tolerancija ili
koji slabo ili uopće ne odgovaraju na morfij te u onih koji su u
opioidnoj hiperalgeziji. Kod bolesnika u kojih se razvila tole-
rancija rabi se kao adjuvantni opioid ili primarni opioid (33).
Kliničkepreporuke zaprimjenuopioidau liječenjuakutne
boli
1. Ne primjenjuj oblike lijekova s odgođenim otpuštanjem.
2. Ne postoje dokazi da je jedan opioid bolji od drugoga.
3. Petidin se zbog oslobađanja toksičnih dugodjelujućih me-
tabolita ne primjenjuje ako je nužno u više navrata ponoviti
dozu lijeka.
4. U liječenju boli izazvanih kolikama petidin nema pred-
nost pred morfinom.
5. Ako se u bolesnika ne postiže zadovoljavajuća analgezija,
mogući uzroci jesu:
• preniska doza lijeka
• preveliki intervali između doza
• interindividualne razlike (genski polimorfizam)
• nedostatno individualno titriranje i uzimanje u obzir
posebnih potreba bolesnika.
Adjuvantni analgetici
Najčešće primjenjivani adjuvantni analgetici jesu klonidin,
ketamin, gabapentin i pregabalin.
Klonidin
je agonist
α
-adrenergičkih receptora. Primijenjen s
opioidnimanalgeticima, postiže sinergističko djelovanje (34).
Ketamin
je antagonist NMDA receptora (antagonist N-me-
til-D-aspartat receptora), veže se nekompetitivno za fenci-
klidinsko mjesto na njemu.
Za blokadu NMDA receptora dostatne su niske doze ketami-
na čime se izbjegava i ova nuspojava.
Preporučene doze jesu:
• intramuskularno bolus manji od 2 mg/kg tj. t.
• intravenski 1 mg/kg tj. t.
• kontinuirani iv. 20
μ
g/kg/minutu.
88
NAČIN PRIMJENE
KOMENTAR
peroralna primjena
• jednostavnost primjene, prihvaćenost od strane bolesnika
• upotreba limitirana povraćanjem, odgođenim želučanim pražnjenjem
intravenska primjena
• intravenske bolusne doze – dobro za titraciju analgetskog učinka
• kontinuirana iv. infuzija – prednost konstantna plazmatska razina,
limitiranost mijenjanjem intenziteta boli, PCA*
intramuskularna i supkutana primjena
• nedostatak: polagan nastup djelovanja
rektalna primjena
• izbor kod nemogućega peroralnog unosa
• ograničenje: varijabilnost apsorpcije, kolorektalna operacija,
preegzistirajuće rektalne lezije
transdermalna primjena
• TTS** fentanil kao PCA sistem za APB***
transmukozna primjena
• bukalno OTFC fentanil (oralni transmukozni fentanil citrat)
sublingvalni buprenorfin
Tablica 4
. Načini sistemske primjene analgetika
Majerić Kogler V.
*PCA - PATEINT CONTROLLED ANALGESIA; **TTS - TRASDERMALNI TERAPEUTSKI SUSTAV; ***APB - AKUTNA POSTOPERACIJSKA BOL
