Medicus 2014;23(2):99-103
jajuće boli mogu pokazati široke interindividualne razlike (7),
a to treba imati u vidu pri procjeni kliničke slike.
O PB-u treba razmišljati u okviru koncepta „totalne boli“ s
negativnimučinkomna kvalitetu života oboljeloga (slika 2.).
Dijagnoza PB-a
Uspješnost dijagnoze i liječenja PB-a zasniva se na njezinoj
dobroj procjeni na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda te
na standardnim pitanjima o boli radi spoznaje kliničke slike
PB-a.
Pri procjeni bolesnika s obzirom na prisutnost PB-a uz
kliničke karakteristike probijajuće boli važna je procjena
osnovne (pozadinske) boli. Pri tome osnovna bol mora tra-
jati dulje od 12 sati na dan, biti učinkovito kontrolirana (VAS
manji od 4).
Za osnovnu identifikaciju PB-a kod bolesnika treba slijediti
algoritam dijagnoze probijajuće boli (slika 3.) (6).
Liječenje PB-a
Primarni je cilj liječenja osigurati učinkovito liječenje osnov-
ne boli te smanjiti frekvenciju i intenzitet epizoda PB-a (4).
Osim procjene etiologije, patofiziologije i kliničkih karakte-
ristika PB-a za uspješnost terapije treba uzeti u obzir stupanj
bolesti, opći status bolesnika te bolesnikovo osobno preferi-
ranje terapijskog postupka (4, 6).
U liječenju PB-a na raspolaganju nam stoje farmakološke i
nefarmakološke metode liječenja, invazivne analgetske teh-
nike ili kombinacija navedenoga (5).
Farmakološko liječenje PB-a
usmjereno je na:
1. optimalizaciju bazične analgezije,
analgezije na sat
Ako je kod bolesnika utvrđena
end-of-dose failure
, preporu-
čuje se (2, 8):
a) povišenje doze bazičnog analgetika
Obično se doza dugodjelujućeg opioida povisi za 25 – 50%uz
reevaluaciju analgetskog odgovora te strogo monitoriranje
incidencije nuspojava od strane primijenjenoga dugodjelu-
jućeg opioidnog analgetika za bazičnu bol.
b) smanjenje intervala između primijenjenih doza:
primje-
njuje se kod bolesnika koji mogu primiti maksimalnu anal-
getsku dozu bez nastanka nuspojava.
Rjeđe se rabi u kliničkoj praksi. Navodi se mogućnost pri-
mjene transdermalnog fentanila svakih 48 umjesto 72 sata,
ili dugodjelujućeg oksikodona svakih osam umjesto 12 sati.
2. primjenu specifične terapije za liječenje PB-a.
Opioidi su izbor za spasonosnumedikaciju. Ona se uglavnom
uzima na zahtjev, a iznimno rijetko na regularnoj osnovi. U
slučaju spontane, idiopatske boli spasonosna medikacija tre-
bala bi biti uzeta odmah s nastupom (početkom) PB-a.
Ako se radi o očekivanom ili proceduralnom PB-u, onda je
treba uzeti prije očekivanog događaja koji će izazvati bol.
Vrlo rijetko indicirana je primjena neopioidnih analgetika i/
ili adjuvanata.
Na tablici 2. dan je prikaz izbora opioidnog analgetika u od-
nosu na tip PB-a (4). Pri izboru opioida brzog djelovanja u
odnosu na tip PB-a važnu ulogu ima hidrofilnost (morfij),
odnosno lipofilnost (fentanil) brzodjelujućeg opioidnog
analgetika. Nažalost u Republici Hrvatskoj još nisu dostupni
brzodjelujući oblici fentanila pa za liječenje probijajuće boli
100
Lončarić-KatušinM.
TABLICA 1.
Karakteristike probijajuće boli i prosječno trajanje
SLIKA 1.
Klasifikacija
probijajuće boli
KARAKTERISTIKA PB-a
PROSJEK
vrijeme do maksimalne bolnosti
3 – 15 minuta
jačina
srednje jaka i jaka
trajanje
15 – 30 minuta
broj epizoda na dan
3 do 6
precipitirajući događaj
55 – 60%
prediktibilna
50 – 60%
PROBIJAJUĆA BOL
TIPOVI I SUPTIPOVI
IDIOPATSKA
spontana
INCIDENTALNA
očekivana
PROCEDURALNA
•previjanje rane
VOLJNA
•šetnja
NEVOLJNA
•kašalj
•spazam mjehura
END-OF-DOSE
FAILURE
korelacija s
bazičnim režimom
doziranja
