Medicus 2014;23(1): 53-62
nica te ih objavili u tiskanoj formi i elektroničkoj inačici na
portalu kardio.hr (8). O spomenutim aktivnostima HKD-a
nedavno je izvijestio i vodeći europski kardiološki časopis
(9).
3. Značenje i problemzbrinjavanja
arterijske hipertenzije
Hipertenzija je čimbenik rizika visoke prevalencije i vodeći
je uzrok smrtnosti diljem svijeta te je stoga predmet konti-
nuiranoga stručnog interesa.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) diljem svi-
jeta 1,5 milijarda osoba ima arterijsku hipertenziju (AH),
bolest koja je vodeći uzrok neželjenih kardiovaskularnih
događaja. Bolest je to koja je također glavni nezavisni čim-
benik rizika od kardiovaskularnih bolesti, vodeća kronična
nezarazna bolest i najčešći uzrok smrti diljem svijeta.
Rizik koji AH nosi kontinuirana je varijabla koja ovisi o visi-
ni povišenog arterijskog tlaka (AT), amože se smanjiti nefar-
makološkimmjerama i medikamentnim liječenjem. Primje-
nom antihipertenziva, neovisno o početnim vrijednostima
AT-a ili pak vrsti lijeka, smanjuje se rizik od neželjenih do-
gađanja. Sniženje vrijednosti sistoličkog tlaka za 10 mmHg
smanjuje rizik od koronarne bolesti srca za približno četvr-
tinu, a rizik odmoždanog udara za približno trećinu (10–12).
4. Prevalencija, smjernice i liječenje
Prevalencija AH u Sjedinjenim Američkim Državama u oso-
ba starijih od 20 godina porasla je s 25,5% u razdoblju od
1988. na 33% u 2010. godini (33,6% u muškaraca i 32,2% u
žena) (13). Prevalencija u Hrvatskoj, prema studiji EH-UH
iznosi 37,5% (35,2% u muškaraca, 39,7% u žena) i slična je
podacima iz Italije (37,3%), Švedske (38,4%) ili Češke (39,1%).
Kao što je poznato, prevalencija AH razlikuje se ovisno o
dobi, spolu i indeksu tjelesne mase, ali i o socioekonom-
skom statusu, prehrani i regiji, što potvrđuju i hrvatski po-
daci (4, 14–17).
Osnovni cilj liječenja AH jest sniženje povišenih vrijednosti
AT-a, no liječenjem bolesti žele se smanjiti ukupni pobol i
smrtnost, smanjiti mogućnost nastanka invalidnosti i pro-
duljiti život. Liječenje AH sastoji se u promjeni i održavanju
zdravih životnih navika (optimalna tjelesna težina, prehra-
na prilagođena bolesti, smanjenje uzimanja soli, redovita
fizička aktivnost, ograničenje unosa alkohola, prestanak
pušenja cigareta, djelovanje na ostale bihevioralne čimbe-
nike) te u primjeni antihipertenzivnih lijekova prema razini
povišenog AT-a, ukupnome kardiovaskularnom riziku, ko-
morbiditetima te stanjima koja kontraindiciraju primjenu
pojedinog lijeka. Liječenje bilo kojom skupinom antihiper-
tenziva dovodi do poboljšanja ishoda te rezultira ukupnom
uštedom u odnosu na neliječenje (18).
Čak i kod pacijenata koji uzimaju terapiju liječenje AH da-
leko je od uspješnoga i to i dalje ostaje jedno od najvažnijih
pitanja u zbrinjavanju AH. Smatra se da se manje od trećine
hipertoničara uspješno liječi, što rezultira nezadovoljavaju-
ćim smanjenjem pojavnosti IBS-a i moždanog udara, pora-
stom učestalosti kroničnog zatajivanja srca i terminalnog
zatajenja bubrega. Američki podaci za razdoblje od 1988. do
1994. godine upućuju na 77,2% hipertoničara s nekontrolira-
nim vrijednostima AT-a, dok je u razdoblju od 2007. do 2010.
godine ta učestalost za trećinu manja i iznosila je 55,8%.
Unatoč tomu, čak 16 milijuna Amerikanaca koji uzimaju an-
tihipertenzive nema kontrolirane vrijednosti AT-a (19, 20). U
Hrvatskoj je prema rezultatima studije EH-UH svega 19,4%
hipertoničara imalo kontrolirane vrijednosti AT-a (14).
5. Novosti iz Europe tijekom2013. godine
5.1. National Institute for Health and Clinical Excellence.
Hypertension: Evidence UpdateMarch 2013
Kao što je poznato britanski
National Institute for Health and
Clinical Excellence
(NICE) objavio je zadnje izdanje smjernica
za zbrinjavanje AH tijekom 2011. godine (21). One su poznate
jer su kao lijekove prvog izbora za liječenje AH isključile sku-
pine beta-blokatora (zbog lošijih rezultata u odnosu na druge
skupine u pogledu smrtnosti i pobola) i tijazidskih diuretika
(zbog nedovoljne učinkovitosti u niskoj dozi te razlika u pri-
mjeni i učinku pojedinih lijekova, npr. hidroklorotijazida u
odnosu na klortalidon).
U smjernicama NICE preporučeno je početno liječenje poje-
dinim skupinama antihipertenziva ovisno o životnoj dobi.
Tako smjernice kao prvi izbor u osoba mlađih od 55 godina
preporučuju primjenu inhibitora enzima koji konvertira an-
giotenzin (ACEI) ili (ako se ta skupina ne podnosi ili je kon-
traindicirana) nekog od blokatora angiotenzinskih recepto-
ra (ARB). U starijih od 55 godina ili u crnačkoj populaciji prvi
je izbor liječenja blokator kalcijskih kanala (BKK).
Ako je potrebno, nakon početnog odabira kombiniraju se
ACEI ili ARB s BKK-om, a nakon toga se u slučaju potrebe
dodaje diuretik sličan tijazidima. Ako se AT ne bi mogao re-
gulirati ni trima antihipertenzivima, dodaje se još jedan di-
uretik (niska doza spironolaktona) ili se primijeni viša doza
diuretika sličnog tijazidima. U slučaju nepodnošenja diuret-
ske terapije, neučinkovitosti ili kontraindikacije u terapiju
se dodaje alfa-blokator ili beta-blokator.
Iako nadopune iz ožujka 2013. godine (12) ne utječu izrav-
no na smjernice NICE, interesantne su i dotiču neka važna
pitanja iz svakodnevne kliničke prakse: mjerenje AT-a au-
tomatskim mjeračima u ordinaciji, razlika vrijednosti AT-a
(> 15 – 20 mmHg) na obje nadlaktice, potreba/učinkovitost
liječenja pacijenta s I. stupnjem bolesti bez pridruženog sta-
nja koje podiže kardiovaskularni rizik, pitanje vremena do-
ziranja lijekova, primjena pojedinih skupina te titracija doze
antihipertenziva. Neka od spomenutih pitanja uključena su
i u bazu kontroverzi
NHS Evidence UK Database of Uncerta-
inties about the Effects of Treatments
(UK DUETs).
55
Novosti u zbrinjavanju arterijske hipertenzije
