x

SPECIJALIZACIJE

x

Liječenje depresije u kliničkoj praksi

  Tomislav Pavlović, dr. spec. psihijatar

  07.05.2014.

Depresija je jedan o najučestalijih psihijatrijskih poremećaja te se smatra da će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem.

Liječenje depresije u kliničkoj praksi

Uvod

Depresija je kao psihički poremećaj, prepoznata još u antičko vrijeme te opisivana kao melankolija. Riječ depresija dolazi od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, potlačiti…

Depresija, kao psihički poremećaj, prepoznata je još u antičko vrijeme te opisivana kao melankolija (danas taj pojam podrazumijeva pojavu depresije u starijoj životnoj dobi). Riječ depresija dolazi od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, potlačiti...

Depresija, naime, nije obična tuga. Kada se tuga pojavi bez nekog pravog razloga ili je sam razlog u nesrazmjeru s intenzitetom tuge, ako ne prestaje tijekom najmanje dva tjedna  te osoba zbog toga nije u stanju normalno živjeti, raditi i radovati se stvarima kojima se do tada radovala postavlja se dijagnoza depresivnog poremećaja. Mnogim istraživanjima i praćenjima uočeno je da se depresivni poremećaj pojavljuje zajedno (tzv. komorbiditet) s mnogim tjelesnim bolestima te je čest pratilac kardioloških (bolesti srca i krvnih žila), dermatoloških (rinophyima, vitiligo, sebhorrea, cistične akne), neuroloških (Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, stanja nakon moždanog udara ), onkoloških, reumatoloških, endokrinoloških i drugih tjelesnih bolesti.

Epidemiologija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će do 2020. godine postati druga najčešća bolest na svijetu.

Depresija je jedan o najučestalijih psihijatrijskih poremećaja. Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije obolijeva oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom i obiteljskom okruženju, velike stope bolovanja, financijske izdatke i sl.

Češća pojavnost u žena se objašnjava hormonskim utjecajem, psihosocijalnim stresovima, trudnoćama i porođajima. Poslije menopauze rizik od depresije kod žena se smanjuje i približava onome kod muškaraca. S druge strane muškarci se rjeđe javljaju liječniku ili prikrivaju bolest „samoliječenjem“ (alkoholizam).

Simptomi i etiologija depresije

Simptomi depresivnog poremećaja mogu biti tjelesni, emocionalni ili kognitivni. Tjelesni simptomi su poremećeno spavanje (potreba za pojačanim snom ili smetnje kod spavanja poput otežanog usnivanja, teškog održavanja sna, ranog buđenja), smanjen ili pojačan tek, smetnje seksualne želje, bolni sindromi, anhedonija. Emocionalni su simptomi sniženo raspoloženje i tjeskoba, a kognitivni poteškoće koncentracije, pesimistične misli, suicidalne misli, te osjećaj krivnje.

Dosadašnje spoznaje upućuju na to da je depresivni poremećaj vrlo složen i nastaje međudjelovanjem bioloških (neurotransmiteri, hormoni, imunološki i genetski čimbenici), socijalnih (različiti životni nepovoljni čimbenici ili stresovi) i psiholoških čimbenika (određeni temperament i psihološka konstitucija osobnosti). Temeljem monoaminergičke teorije nastanka depresije, jedna od karakteristika tog poremećaja jest disbalans, odnosno smanjena razina tri monoamina u mozgu: serotonina (molekula sreće), noradrenalina (molekula energije) i dopamina (molekula zadovoljstva). Simptomi koji se pojavljuju kod depresivnog bolesnika povezuju se s poremećajem nekih od navedenih monoamina te u kliničkoj praksi odabiremo terapijski optimalan antidepresiv s djelovanjem na dominantne simptome koje želimo ublažiti i nuspojave koje želimo izbjeći.

Antidepresivi

Prema mehanizmu djelovanja antidepresive dijelimo u više skupina:

  1. Triciklički antidepresivi (TCA) su neselektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina čiji su predstavnici amitriptilin, klomipramin, maprotilin. Riječ je o prvim antidepresivima čija je djelotvornost pouzdano dokazana.  TCA se loše podnose, mogu izazvati poremećaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju potrebno kontrolirati EKG. Nuspojave su posljedica utjecaja na sustav neurotransmitera acetilkolina.
  2. Inhibitori mitohondrijskog enzima monoaminooksidaze (MAOI): moklobemid, fenelzin – rijetko se primjenjuju iako dovode do velikog porasta sva tri amina u mozgu, što se ne postiže niti jednim drugim antidepresivom. Uzrok slabog propisivanja MAOI treba tražiti u (ne)sigurnosti primjene: neselektivna blokada MAOI-a uz konzumiranje hrane bogate tiraminom može uzrokovati hipertenzivne krize, a  MAOI, u kombinaciji sa serotonergičkim antidepresivma, može dovesti do serotoninskog sindroma koji može biti fatalan. Također su  opasne kombinacije sa simpatomimeticima i dekongestivima te s određenim analgeticima.
  3. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI): citalopram, escitalopram, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin – blokiraju serotoninske transportere što posljedično dovodi do porasta serotonina u sinapsi i aktivacije 5-HT1A i 5HT-7 receptora. Riječ je o djelotvornim i sigurnim antidepresivima s blagim i prolaznim nuspojavama koji se sve više preporučuju kao lijekovi prvoga izbora.
  4. Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI): duloksetin, venlafaksin – skupina su najnovijih antidepresiva koji se nazivaju i dualni antidepresivi zbog mehanizma djelovanja na selektivnu inhibiciju ponovne pohrane više neurotransmitera, ali bez nuspojava koje su imali triciklički antidepresivi. Ističu se po boljoj učinkovitosti na sindrom kronične boli.
  5. Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina (NRI): reboksetin – nešto slabija učinkovitost reboksetina u usporedbi s drugim antidepresivima, no mogao bi djelovati na poboljšanje kognitivnih smetnji.
  6. Inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i dopamina (NDRI): bupropion je i antagonist nikotinskih receptora što snižava prag doživljavanja ugode (nagrade) i ublažuje anhedoniju uzrokovanu apstinencijom od nikotina.
  7. Blokatori serotoninskih 5-HT2A i 5-HT2C te noradrenergičkih alfa-2 receptora: mirtazapin je jedinstven među antidepresivima po svom mehanizmu djelovanja – u niskim terapijskim dozama najprije djeluje kao blokator histaminskih H1 receptora, u višim dozama djeluje kao antagonist serotoninskih 5-HT2A, 5-HT2C i 5-HT3, dok u visokim dozama djeluje kao blokator adrenergičkih alfa-2 receptora.
  8. Modulatori unosa serotonina: tianeptin – smatra se da djeluje na regulaciju odgovora na stres putem sustava hipotalamus-hipofiza i modulaciju glutaminergičkog sustava.
  9. Agonisti melatoninskih receptora i antagonisti 5-HT2C receptora: agomelatin normalizira cirkardijalni ritam koji je poremećen kod depresivnih bolesnika, gdje u konačnici dolazi do povišenja razine dopamina i noradrenalina i neuroplastičnosti; ne utječe na razinu serotonina što i objašnjava izostanak određenih nuspojava.

Liječenje depresije

Brojne studije su pokazale da se najbolji rezultati postižu kombinacijom farmakoterapije i psihoterapije.

Da bi se uočio terapijski učinak i da bi se mogao očekivati terapijski pomak, antidepresive je potrebno uzimati kontinuirano najmanje 2 do 3 tjedna. Promjena jednog antidepresiva u drugi dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv koji smo primijenili prema pravilima (terapijska doza u rasponu maksimalne u razdoblju od 4 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni učinak ili kada lijek izaziva teže podnošljive nuspojave. Primjena samo jednog antidepresiva je poželjna, iako je često u liječenju depresije nužna kombinacija lijekova. U takvim situacijama je potrebno kombinirati lijekove čiji se mehanizmi djelovanja nadopunjuju s ciljem pojačanog terapijskog učinka uz što manje nuspojava. Depresiju često prate simptomi anksioznosti, stoga se često u početku liječenja preporučuju anksiolitici. Nakon postignute redukcije simptoma, liječenja antidepresivima treba se nastaviti nekoliko mjeseci da bi se spriječio relaps bolesti. Danas se smatra nužnim primjena antidepresiva najmanje godinu dana ako je riječ o prvoj depresivnoj epizodi, a od 3 do 5 godina ako je riječ o ponovljenoj epizodi. Ukoliko se depresivne epizode pojavljuju učestalo, treba nastaviti s profilaktičkom terapijom najmanje 5 godina, a ponekad i doživotno. U slučajevima kada se odluči za prekid terapije on mora biti postupan.

Brojne studije su pokazale da najbolji rezultati postižu kombinacijom farmakoterapije  i psihoterapije (individualna, kognitivno-bihevioralna).

Kako izbjeći depresiju?

Nabrojat ćemo i neke prirodne metode kojima možemo mijenjati i poboljšati svoje zdravlje. To su u većini slučajeva stvari koje depresivni ljudi ne rade nikako ili ne rade u dovoljnoj mjeri zbog otuđenosti modernog načina života.

  1. Konzumirajte omega 3 masne kiseline. Naši preci su imali prehranu bogatu omega 3 masnim kiselinama i odnos omega 3 i omega 6 masnih kiselina bio je približno 1 : 1, dok mi danas uzimamo otprilike 17 : 1 omega 6 u odnosu na omega 3 kiseline. Iako je još u fazi ispitivanja, omega 3 pokazuje obećavajuće rezultate u liječenju depresije. Pažljivo birajte omega 3 suplemente jer nisu svi učinkoviti.
  2. Prestanite razmišljati o negativnim stvarima kada ste sami. Zaokupite svoje misli nečim korisnim: čitanjem, sviranjem nekog instrumenta, kuhanjem, slikanjem…
  3. Izlažite se prirodnom svjetlu u dovoljnoj mjeri da bi vaš „tjelesni sat” bio sinkroniziran. To je ujedno i razlog zašto se mnogi ljudi zimi osjećaju puno lošije nego ljeti; provedite pola sata vani jer je čak i pri oblačnom vremenu prirodna svjetlost  oko 10 puta jača od one u našim domovima.
  4. Vježbanjem stimulirajte ključne supstance u mozgu: 30 minuta šetnje tri puta tjedno jednako je učinkovito u liječenju depresije kao i uzimanje antidepresiva. Vježba povećava aktivnost neurotransmitera dopamina i serotonina koji su odgovorni za osjećaj sreće i smirenosti. Vjerojatno ste i sami primijetili da se nakon naporne vježbe ili rada, iako ste fizički umorni, osjećate psihički dobro.
  5. Provedite vrijeme u društvu i uspostavite pozitivne veze s ljudima; studije su pokazale da ljudi koji imaju širok krug poznanstava imaju bolju memoriju i sretniji su u prosjeku od ljudi koji imaju uži krug poznanstava ili provode puno vremena sami.
  6. Spavajte dovoljno i u pravilnim intervalima.

Zaključak

Liječenju treba pristupiti individualno i prilagoditi ga bolesniku i kliničkoj slici. Cilj liječenja nije samo otklanjanje simptoma nego uspostava dugotrajno dobrog stanja, socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja te prevencija novih depresivnih epizoda.

Osim što predstavlja veliku patnju za oboljeloga i njegovu okolinu, depresija također povećava rizik od obolijevanja od bolesti srca i krvnih žila te tumora. Stoga je pravodobno prepoznavanje i liječenje depresije iznimno važno.

OGLASI
GastalAndol effectMaxirino
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Bisolex
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: