Medicus 2014;23(2):105-109
blok), višeinvazivne (epiduralni i pleksusni blok, neurosti-
mulacija, intratekalna terapija) i na kraju kirurška terapija
(simpatektomija, motorna kortikalna stimulacija) (16). Ko-
gnitivno-bihevioralna terapija, uključujući i psihoterapiju,
kao i terapiju suočavanja, može reducirati bol uzrokovanu
KRBS-om.
Fibromialgija
Fibromialgija je kronični bolni sindrom bez potpuno jasne
etiologije zbog čega je postavljanje dijagnoze izazov i za
iskusne kliničare i praktičare. Karakterizirana je s više loka-
cija boli u trajanju od najmanje tri mjeseca te boli na palpa-
ciju 11 do 18 specifičnih točaka na tijelu. Pretežno ju vežu uz
ženski spol (9 puta češće u žena nego u muškaraca), a proci-
jenjena joj prevalencija iznosi 2 do 5%. Tretman temeljen na
dokazima danas je imperativ (preporuke FDA).
Sindrom fibromialgije obično je praćen znatnim komor-
biditetom. Ovi bolesnici 2 do 7 puta češće imaju mentalne
poremećaje, funkcionalne somatske poremećaje, regionalni
bolni sindrom, autoimunosne bolesti (17). Prema učestalosti
slijede bipolarni poremećaj, generalizirani anksiozni pore-
mećaj, poremećaj prehrane, ovisnosti. Drugi prateći česti
sindromi u bolesnika s FM-om jesu kronične glavobolje, kro-
nični umor, tinitus, poremećaji koordinacije, različite kožne
promjene. Autoimunosni poremećaji uz FM jesu sistemski
lupus i reumatoidni artritis. Navedena paralelna prisutnost
i dalje je predmet suvremenih znanstvenih studija. Patofi-
ziološki gledano, danas je dokazana prisutnost poremećaja
centralne regulacije boli kod FM-a upravo zahvaljujući
ne-
uroimagingu
(18). Početak FM-a često se povezuje s trau-
matskim događajem, infekcijama, kroničnim bolestima,
stresom. Nema patognomoničnoga dijagnostičkog testa za
FM. Preporuke kliničke procjene i postavljanje dijagnoze sa-
držani su u suvremenim smjernicama (19).
MRI vrata treba isključiti anatomske promjene koje uzrokuju
bol dakako u odsutnosti specifičnih neuroloških znakova sen-
zornog ili motornog deficita. S reumatolozima se valja konzulti-
rati radi isključenjaRA ili drugihkolagenih, vaskularnih ili upal-
nih bolesti, a konzultacija neurologa potrebna je za isključenje
neuroloških stanja slične simptomatologije kao što je u FM-u.
Uz nefarmakološki tretman sukladan smjernicama,
Ame-
rican Pain Society
i
European League Against Rheumatism
donijeli su posebno smjernice farmakološke terapije, teme-
ljene na dokazima (20). Obje smjernice od analgetika prepo-
ručuju tramadol, a od koanalgetika tricikličke antidepresive
(TCA), inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhi-
bitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI).
FDA u tretmanu FM-a preporučuje pregabalin.
Multidisciplinarni tim specijalista različitih specijalnosti
danas je postulat liječenja ovoga kompleksnog sindroma.
Osteoporoza
Karakterizira ju smanjenje koštane mase, deterioracija ko-
štanih mikrostruktura i gubitak koštane čvrstoće, što neizo-
stavno vodi prema povećanju rizika od koštanih prijeloma.
Procjene govore da u žena u postmenopauzi prisutnost oste-
oporoze iznosi 20%, a u dodatnih 50% prisutna je osteope-
nija (21). Denzitometrija je dijagnostička metoda izbora za
identifikaciju prisutnosti osteoporoze.
Samo na osnovi kliničke slike katkad može biti teško identi-
ficirati prijelom kralješka. Nema jasnog konsenzusa o tretira-
nju akutne boli uzrokovane frakturama kralježaka u čijoj je
podlozi osteoporoza. Uobičajeno se započinje s NSAIL-om.
Nakon toga ako je analgezija nedostatna, uključuje se 200 IU
kalcitonina na dan tijekom 14 dana i/ili opioidna analgetska
terapija (22). Analgetski režim mora biti individualiziran u
smislu određivanja potreba za farmakološkim, nefarmako-
loškim, intervencijskim ili kirurškim modusima u svrhu po-
stizanja fizičke, socijalne i emocionalne funkcije.
Iako često prikriven i zamaskiran, prijelom kralješka s oste-
oporozom u podlozi praćen je bolju srednjeg i jakog inten-
ziteta te signifikantnim komorbiditetom. Stoga bol trajanja
dužeg od 6 tjedana zahtijeva MRI pretragu te kod dijagnosti-
ciranog prijeloma eventualno vertebroplastiku (23).
ZAKLJUČAK
Kronična nemaligna bol uz vremenski kontinuitet i dugo-
trajnost u najvećem broju kliničkih slika pokazuje svoje dvi-
je komponente, pozadinsku kontinuiranu bol te probijaju-
ću povremenu bol i obje trebaju biti pojedinačno tretirane.
Kliničari kojima je liječenje kronične boli dio svakodnevne
prakse moraju prihvatiti da je njezino adekvatno liječenje je-
dino moguće multidisciplinarnim pristupom i biopsihoso-
cijalnimmodelom u čijem je središtu bolesnik u svojoj cjelo-
vitosti, a predmetna medicina individualizirana i okrenuta
njemu.
108
Lončar Z.
