Medicus 2013;22(2):111-114
su potpuno prekinuti uzimanje prednizolona dok su bili na tro-
leandomicinu, što je sugeriralo da ovaj makrolid ima direktno
djelovanje na upalni astmatski odgovor. Šira rutinska primje-
na troleandomicina u liječenju astme bila je jako ograničena
nuspojavama na jetri uključujući razvoj kolestaze. Uslijedile su
stoga studije u kojima su korišteni eritromicin, roksitromicin
i klaritromicin. Rezultati su se pokazali oprečnima u smislu
eventualnog smanjenja bronhalne hiperreaktivnosti i poboljša-
nja plućne funkcije. Metaanaliza koja je uključivala 7 kliničkih
pokusa s ukupno 416 bolesnika nije potvrdila značajan učinak
makrolida u liječenju kronične perzistentne astme (14).
Primjena azitromicina kod astmatičara ipak je u nekim kli-
ničkim studijama pokazala određene povoljne učinke. Tako
je u 11 ispitanika s blagom astmom koji su primali 250 mg
azitromicina dva puta na tjedan tijekom 8 tjedana došlo do
porasta potrebne provokativne koncentracije metakolina da
izazove pad FEV
1
>20% (15). Rezultati novije studije kontroli-
rane placebom o primjeni azitromicina tijekom 8 tjedana u
16-ero djece s astmom također govore u prilog ublaživanju
bronhalne hiperreaktivnosti nakon inhalacijske provokacije
hipertoničnom otopinom NaCl i smanjenja neutrofilne in-
filtracije dišnih putova (16). S druge strane, studija provede-
na na 55-ero djece s perzistentnom astmom koja su bila pod
kontinuiranom kombinacijskom terapijom (srednje i visoke
doze budezonida + salmeterola) nije potvrdila postojanje
povoljnog učinka azitromicina. Ispitanici su bili randomizi-
rani u tri grupe kojima je u liječenje pridodan azitromicin
ili montelukast ili placebo. Na koncu ispitivanja, za koje se
smatra da ipak nije imalo dovoljnu statističku snagu, utvr-
đeno je da između tri grupe ispitanika nije postojala značaj-
na razlika u vremenu proteklom od trenutka randomizacije
do pojave prve egzacerbacije i gubitka kontrole astme (17).
Utjecaj na neutrofilnu inflamaciju dišnih putova koja se
često nalazi u bolesnika s trajnom astmom rezistentnom
na kortikosteroide ili u bolesnika kod kojih je tvrdokornost
astme poduprta kroničnom infekcijom atipičnim respira-
tornim patogenima kao što su
Chlamydia
i
Mycoplasma
pneumoniae
, mogući je mehanizam imunomodulacijskog
djelovanja azitromicina u toj bolesti (18).
Kronična opstruktivna plućna bolest
(KOPB) i kronični rinosinusitis
Proupalna aktivnost neutrofila i makrofaga, kao dominantni
uzrok oštećenja pluća u bolesnika s KOPB-om relativno je
rezistentna na primjenu kortikosteroida. Stoga u današnjoj
pulmološkoj praksi ne iznenađuje rastuća popularnost dugo-
trajne profilaktičke primjene antibiotika s ciljem postizanja
imunomodulacijskih učinaka (19). Rezultati nekoliko klinič-
kih pokusa višemjesečne primjene makrolida, uglavnom eri-
tromicina i klaritromicina, u bolesnika s KOPB-om pokazali
su da navedeni antibiotici mogu znatno utjecati na smanjenje
broja akutnih pogoršanja bolesti. Međutim ima studija koje taj
učinak nisu potvrdile. Terapijski neuspjeh tumači se postoja-
njem više fenotipova bolesti i nalaže potrebu za daljnjim na-
stojanjima endotipizacije bolesnika s KOPB-om.
Zanimljivi su rezultati ispitivanja u kojima je opaženo po-
jačanje sposobnosti fagocitoze mrtvih bronhalnih epitelnih
stanica od strane alveolarnih makrofaga izoliranih iz bole-
snika s KOPB-om koji su bili na dugotrajnoj terapiji azitro-
micinom (20). Povoljan klinički učinak dugotrajne primje-
ne azitromicina u bolesnika s KOPB-om zabilježen je i u
nedavno provedenoj studiji kontroliranoj placebom koja je
sveukupno obuhvatila 1142 ispitanika starija od 40 godina.
Oni su slučajnim odabirom uvršteni ili u grupu koja je sva-
kodnevno primala 250 mg azitromicina (n=570) ili u grupu
koja je dobivala placebo (n=572), povrh uobičajene farmako-
terapije punih godinu dana. Nakon završetka studije u bo-
lesnika koji su primali azitromicin zabilježen je statistički
značajno manji prosječni broj egzacerbacija bolesti po ispi-
taniku spram placebne grupe (1,48 vs. 1,83). Isto tako, pro-
sječno vrijeme proteklo od početka studije do nastupa prve
egzacerbacije bolesti bilo je značajno duže u bolesnika koji
su bili na azitromicinu (266 vs. 174 dana). Rezultati procjene
kvalitete života bolesnika bili su također na strani ispitanika
liječenih azitromicinom (21).
Izgleda da imunomodulacijski učinak dugotrajne primjene
makrolida može imati svoje mjesto i u liječenju bolesnika s
kroničnim rinosinusitisom. Smanjenje volumena nazalne
opstrukcije i sekrecije, redukcija veličine nazalnih polipa,
poboljšanje endoskopskog nalaza i mukocilijarnog tran-
sporta samo su neki od povoljnih učinaka zabilježenih u
bolesnika s kroničnim rinosinusitisom koji su tijekom 8-12
tjedana svakodnevno primali klaritromicin. Povoljni učin-
ci zabilježeni su i kod dugotrajne primjene eritromicina u
bolesnika s kroničnim perzistentnim rinosinusitisom koji
prethodno nisu reagirali na primjenu kortikosteroida niti
su imali zadovoljavajući učinak nakon kirurškog zahvata na
sinusima (22).
ZAKLJUČAK
Sve je više dokaza o povoljnom učinku korištenja imunomo-
dulacijskih svojstava makrolidnih antibiotika, uključujući i
azitromicin, u liječenju niza kroničnih upalnih bolesti dišnog
sustava kod djece i odraslih. Iako mehanizmi njihova imuno-
modulacijskog djelovanja nisu do kraja razjašnjeni, dugotrajna
niskodozna primjena azitromicina danas se preporučuje u lije-
čenju bolesnika s CF. Potrebno je daljnje provođenje kliničkih
pokusa koji tek trebaju otkriti koji će od bolesnika s astmom ili s
KOPB-om imati najviše koristi od imunomodulacijske primjene
azitromicina te u kojoj dozi i dužini njegove primjene. Neželjene
reakcije dugotrajne primjene makrolida su minimalne, pogoto-
vo one od strane gastrointestinalnog trakta koje semogu gotovo
potpuno izbjeći ako se za imunomodulacijsko liječenje rabi azi-
tromicin (23).
113
Klinički aspekti imunomodulacijskog učinka azitromicina u kroničnimplućnimbolestima
