Medicus 2013;22(2):115-124
pljena čvrstim dokazima u velikim dugoročnim opservacij-
skim studijama, s više pozitivnih utjecaja voća nego povrća.
Ovakvi povoljni utjecaji na rizik od razvoja karcinoma pri-
pisuju se činjenici da je to hrana bogata hranjivim tvarima
s antioksidativnim potencijalom koji štiti stanicu od ošteće-
nja na razini DNK i tako sprečava razvoj tumorskih stanica.
Biljna hrana sadržava tisuće biološki aktivnih fitokemikalija
kao što su izotiocijanati i flavonoidi za koje se zna da mogu
inhibirati enzime faze I metabolizma, inducirati enzime
faze II i potaknuti detoksikaciju, stimulirati imunosni su-
stav i modulirati koncentracije cirkulirajućih hormona.
Zašto je zdravlje crijeva važno i zadišni trakt
Hrana prolazi kroz probavni trakt i pritom se mijenja. Osim
obavljanja važnih funkcija kao što su mehanička, kemijska i
enzimska razgradnja hraniva vlastitim probavnim sokovima,
probavni sustav ima i važnu pomoć mikroorganizama. Hu-
mani je probavni sustav nastanjen golemim brojem simbiot-
skih organizama (većina su bakterije i ima ih čak 500-1000 vr-
sta), a zanimljiva je činjenica da ukupan broj bakterijskih sta-
nica u ljudskom crijevu deset puta nadilazi ukupan broj svih
stanica organizma. Uspostava crijevne mikroflore (mikrobi-
ote) počinje rođenjem, a razvija se ovisno o raznim čimbeni-
cima u okolišu tijekom djetinjstva i u odrasloj dobi. Brojna su
istraživanja gastrointestinalnog trakta upozorila na važnost
međudjelovanja bakterija i imunosnog sustava u održavanju
zdravlja i pri nastanku bolesti. Hipoteza o važnosti uspostave
zdrave mikrobiote u crijevima sve se više potkrepljuje poda-
cima koji pokazuju da je prekomjerna upotreba antibiotika te
nezdrava prehrana u industrijaliziranim zemljama dovela do
narušavanja brojnihmehanizama kojima su crijevni mikroor-
ganizmi jačali imunosni sustav i osiguravali zaštitu od infek-
cija, posebno respiratorne organe te pridonosili imunosnoj
toleranciji i sprečavanju alergijskih bolesti uključujući astmu.
Koliko je crijevna mikrobiota važna za razvoj i funkciju
imunosnog sustava najbolje su pokazali pokusi na životinja-
ma koje imaju sterilan probavni trakt, tzv. „
germ-free
“ miše-
vi. Za razliku od koloniziranih životinja, „
germ-free
“ miševi
pokazuju promjene u imunosnom razvoju tankog crijeva i
mezenternih limfnih čvorova (manja veličina, broj stani-
ca, manje plazma-stanica te smanjena funkcija T-stanica).
Osim toga, smanjena im je funkcija intestinalnih epitelnih
stanica, razina ATP-a i sinteza sekretornog IgA. „
Germ-free
“
miševi podložniji su infekcijama (bakterijama, virusima i
parazitima), a ujedno imaju i smanjen antigen-specifični si-
stemski imunosni odgovor (21). Sastav bakterijske mikrobi-
ote u crijevima određuje razinu detoksikacije ksenobiotika,
omjere proizvedenih mikrobnih metabolita s različitim po-
sljedicama za zdravlje, utječe na djelovanje pridošlih pato-
genih organizama i, što je najvažnije, na omjer proizvedenih
proupalnih i protuupalnih signala koji se šalju imunosnom
sistemu. Kao što je vidljivo interakcija simbiotskih mikroor-
ganizama i organizma domaćina složeno je ekološko, meta-
boličko i imunosno međudjelovanje koje ima vrlo različite i
važne posljedice za opće stanje organizma. Međudjelovanje
se ponajprije ostvaruje komunikacijom na razini kemijskog
sastava hrane koju bakterije razgrađuju, a produkti razgrad-
nje djeluju u crijevima na apsorpciju hraniva, održavanje
crijevne barijere ili se prenose u druge dijelove tijela gdje
obavljaju dodatne metaboličke, imunosne, prokancerogene
ili antikancerogene te neuromodulatorne funkcije (22).
Važnost crijevne mikrobiote u ljudskom zdravlju pokazuju i
brojna istraživanja u kojima su sastav i varijabilnost crijev-
ne ekologije povezani s rizikom od mnogobrojnih bolesti i s
metabolizmom lijekova (23). Samim time crijevnamikrobio-
ta postala je “vruća” tema istraživanja farmaceutske i medi-
cinske struke budući da su terapijske intervencije u crijevnu
mikrobiotu postale važan element u prevenciji i liječenju
bolesti. Stoga se danas sve više istražuju i uvode u kliničku
praksu nutritivne sastavnice poput probiotika, prebiotika i
simbiotika (24). Probiotici su živi mikroorganizmi (najčešće
iz rodova
Lactobacillus
,
Bifidobacterium
i
Bacillus
) koji pri-
mijenjeni u odgovarajućoj dozi pozitivno utječu na zdravlje
domaćina, dok su prebiotici nerazgradive sastavnice hrane
(npr. inulin, oligofruktoza, arabinoksilani...) koje potiču rast
i/ili aktivnost probiotika, amješavine prebiotika i probiotika
nazivaju se simbiotici (25). Probiotičke bakterije blagotvor-
no djeluju na opće stanje organizma, ali i dodatno štite te
ublažavaju simptome raznih bolesti (26): infekcija i proljeva
uzrokovanih prekomjernom primjenom antibiotika, upal-
ne bolesti crijeva, kolorektalnih karcinoma, pankreatitisa,
virusnih infekcija (uključujući HIV) (27), tumora, alergija,
reumatoidnog artritisa, do dijabetesa tipa II i pretilosti (28).
Specifičnost probiotičkog djelovanja ovisi uvelike o vrsti i
soju probiotičke bakterije, kombinaciji sojeva u pripravku,
primijenjenoj dozi te o vremenu uzimanja.
Kada je riječ o bolestima dišnog sustava, najviše korisnih
učinaka zbog upotrebe probiotičkih pripravaka pokazano je
kod respiratornih infekcija i astme. Prevencija dišnih infek-
cija i ublažavanje simptoma pripisuju se povećanoj količini
stanica koje luče IgA u bronhalnoj sluznici. Upotrebom pro-
biotika smanjio se rizik od upale uha i smanjila se upotreba
antibiotika za liječenje ponavljanih respiratornih infekcija u
prvoj godini života djeteta, kao i u djece od 3 do 5 godina
(29). Kod odraslih upotrebom probiotika smanjuje se težina
simptoma i trajanje respiratornih infekcija, dok je kod stari-
je populacije pokazano da je uz utjecaj na trajanje infekcija
gornjega dišnog sustava i nazofaringitisa uzimanje prebioti-
ka imalo i povoljan učinak na odgovor antitijela nakon cije-
pljenja virusom gripe.
Hrana, respiratorni trakt imentalnozdravlje
Kada se govori o problemu upalnih bolesti pluća, ponaj-
prije KOPB-u i astmi te o pristupu pacijentima, ne smije se
zanemariti činjenica da su neka nova istraživanja pokazala
povezanost tih bolesti sa psihičkim zdravljem pojedinca,
122
Verbanac D., PerićM., Čipčić-PaljetakH., MatijašićM., Jurković S.
