Medicus 2013;22(2):83-87
manjem broju bolesnika u kojima je dokazano da primjena
intranazalnih kortikosteroida može, uz rinitičke, ublažiti i
simptome astme te spriječiti sezonsko pogoršanje bronhalne
hiperreaktivnosti (16, 17). Na temelju ovih i sličnih ispitivanja
etablirala se kliničarima privlačna postavka da liječenje AR-a
u bolesnika s rinitisom i astmom, osobito primjenom intra-
nazalnih kortikosteroida, može spriječiti ili ublažiti nastanak
bronhalne hiperreaktivnosti i simptome astme. Pretpostavka
se čini logičnom imajući na umu prije komentirane patofizi-
ološke mehanizme: uspješno protuupalno liječenje AR-a tre-
balo bi smanjiti lokalnu sintezu upalnih medijatora te na taj
način zaustaviti ili barem ublažiti njihove sustavne učinke, tj.
kliničke manifestacije donjih dišnih putova (18).
Terapijske implikacije
Ipak, koliko god se rečena pretpostavka činila logičnom i op-
ravdanom, brojne manje studije planirane s ciljem njezine
provjere imale su negativan rezultat. Metaanaliza Cochrane-
ove baze podataka iz 2003. godine zaključuje da je, unatoč ne-
kimpozitivnim signalima, izostao dokaz da primjena intrana-
zalnih kortikosteroida poboljšava tijek astme te zaključuje da
je kombinacija intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida
optimalan terapijski odabir u bolesnika sa simptomima AR-a i
astme (19). S obziromna to da je rečenommetaanalizomobra-
đeno 14 manjih ispitivanja (ukupno 477 bolesnika) od kojih
su neka imala značajne metodološke manjkavosti, uskoro su
organizirana dva velika prospektivna klinička pokusa s istim
primarnim ciljem (20, 21).
Radi se o kliničkim ispitivanjima na velikom broju bolesnika
s rinitisom i astmom koja su provedena u dvostruko slijepim
uvjetima kontroliranim placebom zbog čega zaslužuju detalj-
niju analizu. U prvom od ova dva ispitivanja Dahl i sur. (20)
željeli su procijeniti ima li primjena intranazalnih kortikoste-
roida protektivni učinak na razvitak simptoma astme. 262 is-
pitanika sa sezonskim rinitisom i astmom podijeljena su u 4
skupine, a liječenje je počelo prije početka očekivanih sezon-
skih tegoba (intranazalni+inhalacijski flutikazon, placebo+in-
halacijski flutikazon, intranazalni flutikazon+placebo, place-
bo+placebo). Autori su utvrdili da intranazalni flutikazon u
bolesnika koji su inhalirali placebo u donje dišne putove nije
imao protektivni učinak na simptome astme, plućnu funkciju
i bronhalnu reaktivnost te da je za učinkovitu kontrolu simp-
85
Jedinstveni dišni putovi – terapijske implikacije
IL-3
IL-5
IL 9
GM-CSF
Eotaksin
SDF-1
Limfocit
Monocit
Eozinofil
Bazofil
Neutrofil
Trombocit
SLIKA 1.
PATOFIZIOLOŠKA PODLOGA ALERGIJSKOG SINDROMA DIŠNIH PUTOVA: MEDIJATORI INICIJALNE ALERGIJSKE
REAKCIJE U NOSU (PLAVI OKVIR) POTIČU STVARANJE PROGENITORA EOZINOFILA I BAZOFILA U KOŠTANOJ SRŽI. TO REZULTIRA
RANOM INICIJACIJOM DIFERENCIJACIJE OVIH STANICA (CRVENI OKVIR) KOJE, ZAJEDNO SA SVOJIM PROGENITOROM
NAPUŠTAJU KOŠTANU SRŽ I NASELJAVAJU SLUZNICU DIŠNIH PUTOVA. HEMATOPOETSKE PROGENITORSKE (MATIČNE) STANICE
NASTAVLJAJU SE DIFERENCIRATI U SLUZNICI DIŠNIH PUTOVA IZVAN OKRUŽENJA KOŠTANE SRŽI (IN SITU HEMATOPOEZA). ZA
DETALJE VIDI TEKST I REF. 11-13.
