x
x

Liječnik obiteljske medicine u prevenciji pretilosti djece

  Andrej Čuš, dr.med.

  29.08.2012.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), pretilost postaje vodeći problem javnoga zdravstva, kojoj je podložna trećina svjetske populacije i petina sveukupnog broja djece u svijetu. Po nekim podacima do 2020.g. u svijetu će biti čak 9,1% pretile djece. Taj problem već neko vrijeme kuca i na naša vrata, vrijeme je da stvorimo novu listu prioriteta liječenja u ordinacijama primarne, ali i sekundarne zdravstvene zaštite, s naglaskom na djecu i adolescente.

Liječnik obiteljske medicine u prevenciji pretilosti djece

Uvod

Pretilost je medicinsko stanje u kojem je višak tjelesne masti nakupljeno u tolikoj mjeri da može prouzročiti neželjene posljedice po zdravlje čovjeka.

Iako pretilost (lat. obesitas) ima nekoliko sinonima i definicija, najpraktičnijom se čini ona koja ju definira kao medicinsko stanje u kojem je višak tjelesne masti nakupljeno u tolikoj mjeri da može prouzročiti neželjene posljedice po zdravlje čovjeka. Definicija medicinskog standarda uhranjenosti u populaciji je indeks tjelesne mase (ITM, engl.body mass index, BMI), koji se računa kao omjer tjelesne težine (u kilogramima) podijeljen s kvadratom visine ispitanika (u metrima). Rezultati ITM-a dobiveni ovom formulom govore kako je svaka osoba sa ITM-om >25 prekomjerno teška, a svi, čiji je ITM >30 su pretili. No kod djece i adolescenata se ne koriste univerzalne dijagnostičke vrijednosti ITM-a, već se one određuju s obzirom na percentilne krivulje ITM.-a po dobi i spolu djeteta. Tako prekomjernu težinu imaju ona djeca kojima je ITM između 85. i 95. percentila, a pretila su ona s ITM-om većim od 95. percentila za dob.

Sve do 2006. godine postojala je dilema oko toga je li pretilost stanje ili bolest, kada je na Drugom hrvatskom kongresu o debljini, pretilost prihvaćena kao kronična bolest karakterizirana metaboličkim i endokrinološkim poremećajem. Sada se više debljina ne smatra rizikom za razvoj niza bolesti, kao što su dijabetes, hipertenzija i sl., već bolešću pandemijskog karaktera koja kao komplikacije nosi sve druge bolesti koje dovode do povišenog mortaliteta. 

Patofiziologija debljine

Vodeću ulogu u svim procesima ima upravo središnji živčani sustav (SŽS), točnije hipotalamus.

Glavno obilježje debljine je nakupljanje masnog tkiva zbog neravnoteže između unosa i potrošnje energije s dominacijom unosa. Ravnotežu između unosa i potrošnje energije nastoje održati vrlo složeni homeostatski procesi čiji sustav čine dolazni signali iz masnog tkiva, endokrinog, neurološkog i probavnog sustava, a koji se objedinjuju u središnjem živčanom sustavu, dajući tako informaciju o stanju uhranjenosti. Kao i uvijek, tako i sada, vodeću ulogu u svim procesima ima upravo središnji živčani sustav (SŽS), točnije hipotalamus. Njegovi su brojni neurotransmiteri i neuropeptidi poput kateholamina, serotonina, neuropeptida Y ( NPY ), a-melanostimulirajućeg hormona (a-MSH) i sl. uključeni u proces unosa i potrošnje energije. Najzastupljeniji neuropeptid u mozgu je NPY i upravo on povezuje aferente iz endokrinog, probavnog te perifernog i središnjeg živčanog sustava, koji održavaju stanje uhranjenosti s efektorima energetskog unosa i potrošnje. Složenim kaskadama koje uključuju još veliki broj proteina i hormona, a koji se aksonima šire u različite dijelove mozga, reguliraju se i ostali procesi koji se prenose i na druge sustave kao što je endokrini ili gastrointestinalni sustav.

Uloga endokrinog sustava

Masno tkivo je vrlo aktivni sustav koji luči čitav niz hormona.

Masno tkivo nije biološki inertna energetska rezerva. Naprotiv, radi se o vrlo aktivnom sustavu koji luči čitav niz hormona. Već sam ranije naveo kako konačnu regulaciju unosa i utroška energije objedinjava SŽS u koji dolaze signali o prehrambenom statusu organizma i temeljem kojih slijedi regulacija funkcija svih endokrinih žlijezda. Najvažniji signali o količini masnog tkiva koji se upućuju u hipotalamus, su inzulin (luči ga gušterača) i leptin (luče ga adipociti), a čija je razina u plazmi proporcionalna količini masnog tkiva u organizmu. Inzulin je ključni regulator svih bioloških funkcija adipocita i time izravno uključen u regulaciju tjelesne mase, a to čini brojnim mehanizmima od poticanja transformacije preadipocita u adipocite preko stimulacije lipogeneze i prijenosa glukoze u zrelim adipocitima do kočenja lipolize. Leptin ima jak protupretili učinak, a u literaturi su opisani pojedinačni slučajevi djece ekstremne pretilosti, kod koje je dokazan kongenitalni deficit leptina ili leptinskog receptora. To izravno povezujemo s hiperfagijom zbog nedostatka osjeta sitosti. Također je dokazan i njegov utjecaj na proces spolnog sazrijevanja, te kasnije reprodukciju i trudnoću. S pretilošću često povezujemo poremećaje u funkciji hipotalamo-hipofizarno-adrenalno-gonadalne osovine, a to je naročito povezano s dječjim uzrastom, pa ako dođe do anomalije u navedenoj kaskadi, velika je vjerojatnost povećanog morbiditeta u kasnijem životu.

Uloga genetskih čimbenika

Ne smijemo zanemariti genetsku determinaciju u regulaciji tjelesne mase.Brojne studije dokazuju kako debljina ima genetsku osnovu koja se najviše dovodila u vezu s genetski određenim stupnjem bazalnog metabolizma. Tek nedavno su se pojavili prvi izvještaji o monogenskim defektima, koji dovode do debljine uglavnom zbog poremećaja u teku, a ne u potrošnji energije, što se opet povezuje sa konsolidacijom leptina i njegovih receptora. Ne zaboravimo kako su genetske malformacije često polivalentne, pa debljinu često imamo kao sekundarno stanje, povezano s, primjerice pituitarnom disfunkcijom, nerijetko i hipotireozom i sl.

Liječnik obiteljske medicine - pomoć nadohvat ruke

Pretili roditelji, roditelji koji ne gaje kulturu tjelovježbe, a svoje dijete prekomjerno hrane, najčešće hranom koja je prebogata mastima i ugljikohidratima, i sami stvaraju savršenu podlogu za pretilost svojega djeteta. Nažalost, moramo znati kako je nekvalitetna hrana značajno jeftinija od hrane bogate vlaknima, vitaminima, mineralima i sl., pa su obitelji slabijeg imovinskog statusa prisiljeni koristiti manje kvalitetnu hranu.

U naše ordinacije svakodnevno ulaze djeca prekomjerno teška, nekad i pretila. Jesmo li, kao LOM adekvatno reagirali? Jesmo li uopće reagirali?.Jesmo li smo pretilost djeteta postavili kao bolest ili smo sve ostavili sa strane?

Kao prvo problem najčešće možemo, i moramo, detektirati u samim roditeljima. Pretili roditelji, roditelji koji ne gaje kulturu tjelovježbe, a svoje dijete prekomjerno hrane, najčešće hranom koja je prebogata mastima i ugljikohidratima, i sami stvaraju savršenu podlogu za pretilost svojega djeteta. Nažalost, moramo znati kako je nekvalitetna hrana značajno jeftinija od hrane bogate vlaknima, vitaminima, mineralima i sl., pa su obitelji slabijeg imovinskog statusa prisiljeni koristiti manje kvalitetnu hranu. Ako se radi o malom djetetu koje je pretilo, utjecaj LOM-a na roditelje, sugerirajući im na promjene životnih navika koje se nužno reflektiraju na samo dijete, ukazujući im na pogreške koje rade u prehrani djeteta ( prečesto ga hrane, neadekvatno i sl.), može biti dovoljno velik da se spriječi pretilost djeteta. Ako uspijemo roditeljima ukazati na pravilan odnos prema prehrambenim navikama njih samih i njihovog djeteta, jednako tako i na pravilan odnos prema fizičkim aktivnostima koje dijete treba usvojiti čim prije, onda smo postigli jako puno i zacijelo osigurali siguran i normalan razvoj djeteta.

No pristup pretilom djetetu predškolskog i školskog uzrasta zahtjeva dodatni angažman LOM -a. Dok smo kod malog djeteta trebali raditi na sprečavanju povećanja tjelesne mase, ovdje uz to moramo povesti računa i o gubitku već postojeće prekomjerne tjelesne težine. Otegotna okolnost je blagodat suvremenog života gdje je fizička aktivnost djeteta svedena na minimum, a većinu vremena provodi u neaktivnim položajima uz ekrane TV-a ili računala. Nerijetko uz to, dijete u prevelikim količinama konzumira hranu ništavne kvalitete ( tzv. junk food ), obilno pijući gazirana zaslađena pića. Ovakav scenarij će vrlo brzo dovesti do pretilosti sa svim svojim posljedicama. Upravo tu i tad LOM u svojoj ordinaciji mora promptno reagirati! Zlatno pravilo je: „ Ne ići na silu"- sva istraživanja su pokazala da je agresivan pristup uvijek kontraproduktivan. Ostvariti prijateljski, gotovo ravnopravan odnos s djetetom, ali paralelno i s njegovim roditeljima, je nužna vještina bez koje će daljnje liječenje kod LOM.-a biti uzaludno. Saznati što dijete najviše interesira (sport, glazba i sl), te mu kroz to polje interesa podvući kako je pretilost nepoželjna i kako pretilo ne može ostvariti željene ciljeve. Nažalost, bez koordinirane suradnje LOM-a, obitelji djeteta i samog djeteta, rezultati svih unilateralnih napora LOM-a bit će mizerni, jer je gotovo nemoguće očekivati da će dijete zahvaljujući samo odlascima svom LOM-u shvatiti nužnost promjene ugodnih životnih navika.

Zaključak

Bilo bi lijepo kada bi LOM imao na raspolaganju više vremena, ali i mogućnosti posvetiti se ovom problemu s većom dozom ustrajnosti, uvjeren kako je liječenje i preveniranje pretilosti u djece istinsko ulaganje u budućnost naraštaja koje će jednog dana možda probleme koji se nama čine nerješivima, ostaviti daleko iza sebe.

U Hrvatskoj svaki LOM ima dovoljno znanja i volje za ovakav pristup. Sasvim sigurno smo svi uvjereni kako je jedini pravilan pristup rješenju pretilosti kao prijetećem javno zdravstvenom problemu, zapravo njegova prevencija. Ali vlada osjećaj kako još uvijek nema dovoljno spremnosti za dizanje ovog problema na pravu razinu. Zdravstveni sustav pomalo žmiri na pretilost djeteta ne shvaćajući kako je to sutra vrlo ozbiljan i skup problem!

Država je spremna donijeti akcijske planove, prijedloge, dopune zakona i sl., ali ih istodobno ne provodi dovoljno agresivno. Pristup prevenciji pretilosti u djece mora biti multidisciplinaran i mora obuhvatiti sve strukture modernog načina života, od uklanjanja automata za slatkiše i gazirana pića iz škola i obrazovnih ustanova, preko uvođenja zdravih obroka u sredinama u kojima boravi veliki broj djece većinu dana, do promicanja fizičke aktivnosti u obiteljima u kojima odrastaju djeca, te uvođenja zdravih navika, na prvom mjestu prehrambenih, od najranijeg dječjeg uzrasta. Bilo bi lijepo kada bi LOM imao na raspolaganju više vremena, ali i mogućnosti posvetiti se ovom problemu s većom dozom ustrajnosti, uvjeren kako je liječenje i preveniranje pretilosti u djece istinsko ulaganje u budućnost naraštaja koje će jednog dana možda probleme koji se nama čine nerješivima, ostaviti daleko iza sebe.

Literatura

1. Paediatria Croatica Vol.48 No1, ožu. 2004
2. Obesity and Public healt by Thomas Baldwin; University of York; Nov. 2010.
3 HČZJZ Vol. 4, Br 16 Oct. 2008
4. Jelčić J, Koršić M. , Debljina medicinski i javnozdravstveni problem, Lij. Vjes. 2009; 131(9-10): 279-85.

OGLASI
MaxfluBisolexIbuxin Rapid
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: