Medicus 2014;23(1):69-70
Parenteralnaprimjenaazitromicina
Već niz godina parenteralni oblik azitromicina (500
mg) rabi se u gotovo svakodnevnom liječenju niza in-
fekcija. To se u prvomredu odnosi na primjenu kod teš-
kih pneumonija, posebno onih koje zahtijevaju intenzivno lije-
čenje, u kombinaciji s beta-laktamskim antibioticima. Tako je
još i danas parenteralni azitromicin lijek prve linije za liječenje
domicilnih pneumonija u jedinicama intenzivne medicine.
Dugo vremena već je poznato da neki uzročnici kao što su
Le-
gionella pneumophila
i
Chlamydophyla pneumoniae
mogu
uzrokovati vrlo teške pneumonije koje zbog hipoksemije
zahtijevaju mehaničku ventilaciju i intenzivno liječenje (1).
Osim toga, teške pneumonije mogu u do 20% bolesnika biti
polimikrobne etiologije, uzrokovane tipičnim i atipičnim
uzročnicima, što varira u pojedinim razdobljima (2). Zbog
potrebe djelovanja na atipične uzročnike i legionelu prepo-
ručuje se u jedinicama intenzivne medicine kombinirano
liječenje, najčešće beta-laktamskim antibiotikom i azitro-
micinom ili kinolonom. Drugi je razlog tendencija slabijem
učinku prilikom monoterapije respiratornim kinolonima
(3). Budući da je kod tih bolesnika oralna terapija vrlo nepo-
uzdana zbog disfunkcije gastrointestinalnog sustava, jasno
je da su potrebni parenteralni oblici antibiotika koji će djelo-
vati na navedene patogene. Zbog navedenih razloga azitro-
micin je lijek prve linije za liječenje domicilnih pneumonija
u jedinicama intenzivne medicine (4). Navedeno potvrđuje i
nedavna analiza primjene antibiotika u bolničkom liječenju
pneumonija. Primjena kombinirane terapije azitromicinom
i beta-laktamima (najčešće ceftriaksonom porasla je s 3%
2000. godine na 18,5% 2009. godine) (5).
Klinička istraživanja
Kombinacija beta-laktamskog antibiotika i makrolida stan-
dardni je pristup liječenju teških pneumonija. Parenteralni
oblik azitromicina ispitan je u nekoliko studija, među osta-
lim i onima provedenim u Hrvatskoj (6). Primijenjen je kao
monoterapija ili u kombiniranoj terapiji. Monoterapija azi-
tromicinom uspoređena je s cefuroksimom kao monotera-
pijom ili u kombinaciji s eritromicinom (7, 8). Osim dokaza
podjednake djelotvornosti, monoterapija azitromicinom
skraćuje dužinu boravka u bolnici u usporedbi s drugim
preporučenim režimima, zbog mogućnosti sekvencijske
terapije (prelazak s parenteralne na oralnu primjenu) (6, 9).
Nijedan od 10 bolesnika s pneumokoknom pneumonijom
rezistentnom na eritromicin nije umro niti je bolest progre-
dirala. Šest od tih bolesnika liječeno je samo azitromicinom.
Kombinacija parenteralnog azitromicina
s ceftriaksonom
U našoj jedinici intenzivne medicine kombinacija parenteral-
nog azitromicina s ceftriaksonom standardni je početni tera-
pijski režim liječenja teške domicilne pneumonije. Azitromicin
primjenjujemo u dnevnoj dozi od 500 mg tijekom pet dana.
Zbog težine bolesti rijetko je moguće prekinuti parenteralno li-
ječenje i nastaviti liječenje oralno. Iako je ukupna doza viša nego
što je to uobičajeno prilikom liječenja drugih infekcija (ukupna
doza 2,5 g u odnosu na 1,5 g), nuspojave su rijetke. Najčešće se
uočava blaži porast aminotransferaza, ali uzročno-posljedičnu
vezu teško je interpretirati kod bolesnika smultiorganskomdis-
funkcijom. Ne preporučujemo u našim uvjetima monoterapiju
azitromicinomu slučaju sumnje na bakteriemiju i sepsu, ali kod
blažihoblikamonoterapija jemoguća. Kombinirana terapija po-
kazala se učinkovitijom čak i kod pneumokoknih pneumonija
praćenih bakteriemijom (10), kao i kod septičkog šoka (11). Zbog
toga je kombinacija beta-laktamskog antibiotika i makrolida
standardni pristup liječenju teških pneumonija (12).
Imunomodulatornodjelovanjemakrolida
U posljednje vrijeme svjedoci smo primjene drugih makroli-
da u liječenju bolničkih pneumonija izazvanih uzročnicima
rezistentnimnamakrolid. U takvim situacijama rabi se imu-
nomodulatorno djelovanje makrolida, što je ustanovljeno i
za azitromicin (13–15).
Bilo bi korisno provesti slična ispitivanja s azitromicinom u
liječenju pneumonija kodmehanički ventiliranih bolesnika.
Parenteralna primjena azitromicina moguća je i kod nekih
drugih težih infekcija. Djelotvornost mu je jednaka djelo-
tvornosti doksiciklina kod bolesnika s težim kliničkim obli-
cima
scrub
tifusa i leptospiroze (16, 17). Također se može pri-
mijeniti kod infekcija kože i mekih česti te upalnih bolesti
male zdjelice. Iako većina ovih infekcija dobro odgovara na
oralno uzimanje azitromicina, moguća je primjena i intra-
venski. Kombinacija s azitromicinom pokazala se učinkovi-
tijom od kombinacije s doksiciklinom (18).
Imunomodulatorno djelovanje azitromicina rabi se u liječenju
niza bolesti. Klinički je najvažniji njegov učinak u liječenju di-
fuznoga panbronhiolitisa (19), a sve su češći i pokušaji liječenja
težih kožnih bolesti kao što su rosacea (20) i psorijaza (21). Poseb-
no su zanimljiva iskustva u liječenju cistične fibroze (22).
Hoće li se azitromicin primjenjivati i u budućnosti? Prema
posljednjim istraživanjima koja su jako usmjerena na imuno-
modulatorno djelovanje azitromicina, možemo očekivati po-
p
69
Vijest
