Medicus 2014;23(1):15-22
mučna bol koja se ne može potpuno objasniti fiziološkim pro-
cesima ili tjelesnim poremećajima i u vezi je s emocionalnim
konfliktom ili psihosocijalnim problemima koji su dovoljni da
se može zaključiti o njihovu glavnomuzročnomutjecaju; uklju-
čuje
psihogenu bolnost leđa i glav
e) (1). Bol se može javiti i kao
simptom psihotičnog ili depresivnog poremećaja. U približno
¾ pacijenata s dijagnozom velikoga depresivnog poremećaja
prisutni su i bolni tjelesni simptomi, a još veći broj depresivnih
pacijenatauprimarnoj zdravstvenoj zaštiti očituje se bolnimtje-
lesnim simptomima. Iskustvo pokazuje da je bol prisutna kod
pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem, stoga je
važno ispitati prisutnost tog poremećaja, proživljenje jače trau-
me, fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja.
Valja napomenuti da se, sukladno Međunarodnoj klasifika-
ciji bolesti – X. revizija, koja vrijedi u Hrvatskoj (MKB-10),
intenzivna bol koja traje najmanje 6 mjeseci usto praćena
patnjom, promjenama u ponašanju i smanjenom aktivno-
šću, poremećajima spavanja, anksioznošću i depresivnošću
te suicidalnim idejama, razdražljivošću, umorom, kogni-
tivnim smetnjama, smanjenom seksualnom aktivnošću,
osjećajem beznađa i bespomoćnosti, izbjegavajućim po-
našanjem i socijalnim povlačenjem, definira kao kronični
bolni sindrom (1). U određenog broja osoba s dugotrajnim
i intenzivnim bolima može se postaviti dijagnoza trajne
promjene ličnosti F62.8 – sindrom ličnosti s kroničnom
boli (1). Bol prisutna u trenucima neposredne ugroženosti
organizma (akutna bol primjerice tijekom i neposredno na-
kon tjelesne ozljede) ima upozoravajuću i zaštitnu ulogu.
Pošteda od fizičkih napora i čuvanje bolnog područja nakon
akutne ozljede adaptivna su ponašanja. Takvo je ponašanje,
međutim, maladaptivno ako postaje dominantna strategi-
ja suočavanja s kroničnom boli i može dovesti do tjelesne
onesposobljenosti (3). Kronična bol, neovisno o biološkoj
korisnosti, narušava kvalitetu života (4). Bol djeluje na sve
aspekte funkcioniranja osobe, a poglavito negativne poslje-
dice ostavit će kronična bol, među ostalim i uz mogućnost
razvoja komorbidnih psihičkih poremećaja.
Pojavu psihičkih simptoma kliničari su nerijetko skloni
označiti „normalnom“ odnosno prihvatljivom reakcijom na
tjelesne tegobe. Ipak, treba imati na umu da kod određenog
broja pacijenata koji trpe bol razina psihičkih smetnji zado-
voljava dijagnostičke kriterije nekog od psihijatrijskih po-
remećaja, a neprepoznavanjem i neliječenjem obaju stanja
pojačavamo emocionalnu patnju pacijenta.
Biopsihosocijalni model boli
Uzmu li se u obzir složene interakcije bioloških, psiholoških i
sociokulturnih čimbenika u nastanku, održavanju i kronifici-
ranju boli, danas je sve prihvaćeniji biopsihosocijalni model
boli (3). Taj model boli podrazumijeva prisutnost nekog od
brojnih patofizioloških procesa kojima se stvara bolni podra-
žaj, ali i individualnu različitost u doživljavanju i reagiranju na
bol. Osobna stajališta o značenju simptoma boli, očekivanja,
zabrinutost glede budućnosti velikim dijelom određuju reak-
ciju osobe na bolno iskustvo te utječu na psihičko i tjelesno
funkcioniranje, strategije suočavanja i odgovor na liječenje
(3). Osobe koje su uvjerene da same malo mogu učiniti u kon-
troli boli uložit će minimalne napore u tehnike samopomo-
ći, dok će osobe koje vjeruju da same mogu smanjiti patnju
ulagati u tom smjeru pojačane napore i u tome ustrajati, što
utječe na suradljivost u liječenju i korištenje zdravstvene skr-
bi (3). U osoba koje trpe kroničnu bol s vremenom se mogu
razviti negativna stajališta o vlastitoj učinkovitosti u kontroli-
ranju boli, što može dovesti do preokupiranosti simptomima,
pojačane reaktivnosti na bolne podražaje, neaktivnosti i de-
presivnog raspoloženja (5). Svako bolno iskustvo praćeno je,
u većoj ili manjoj mjeri, strahom. U akutnoj fazi strah dovodi
do izbjegavanja čimbenika koji bi mogli pojačati bol, no dulje
prisutni strah i tjeskoba pojačat će doživljaj boli. Osobe koje
pate od kronične boli i visoko su anksiozne imaju jači doživljaj
boli i slabije bihevioralne odgovore u odnosu na osobe koje su
manje anksiozne (3). Strah može dovesti do izbjegavanja tje-
lesne aktivnosti i slabijeg izvršavanja radnih zadataka, što u
konačnici dovodi do tjelesne i radne onesposobljenosti. Strah
od boli više onesposobljava nego bol sama, a izbjegavajuće
ponašanje vođeno strahom jedan je od najsnažnijih predikto-
ra kronične onesposobljenosti kod bolesnika s boli u leđima
(3). Poštovanje načela biopsihosocijalne složenosti fenome-
na boli može pomoći kliničaru u odabiru optimalne terapije
za pojedinog pacijenta. U svakodnevnom radu s bolesnikom
koji se žali na bol, prilikom provođenja raznih dijagnostičkih
i terapijskih postupaka, pri postavljanju terapijskih ciljeva te
vrjednovanju terapijskih uspjeha korisno je poznavanje te-
meljnih psiholoških odrednica boli i pravodobno prepozna-
vanje najčešćih komorbidnih psihičkih poremećaja.
Psihološke odrednice boli
Razumijevanje doživljaja boli ne zahtijeva samo razumije-
vanje biološkog sustava nego i prepoznavanje i upravljanje
različitim psihološkim i okolinskim čimbenicima koji mo-
duliraju doživljaj boli (6). Neki od psiholoških čimbenika
koji mogu pridonijeti modulaciji boli jesu: prošla iskustva,
situacijske varijable, očekivanje, pažnja, emocije, sugesti-
ja, osobine ličnosti i strategije suočavanja s boli. Psihološki
čimbenici mogu povećavati i smanjivati jačinu doživljaja
boli, a mogu biti i njezin osnovni uzrok (tzv. psihogena bol
gdje se ne može pronaći organski uzrok boli). Uz psihološke,
pokazalo se da važnu ulogu u doživljaju boli imaju i socio-
kulturološki čimbenici.
Prošla iskustva i doživljaj boli
Različitost bolnih iskustava daje nam mogućnost učenja o ra-
znovrsnim aspektima boli: o senzornim atributima, emocio-
nalnim reakcijama, različitim načinima ekspresije doživljaja
16
Ivanušić J., Harangozo A.
