Hipertenzija je i dalje vodeći čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti i moždani udar. Nefarmakološke intervencije poput tjelovježbe mogu biti vrlo učinkovite za snižavanje krvnog tlaka. Istraživači su proveli opsežnu metaanalizu 270 randomiziranih kontroliranih ispitivanja u koju je uključeno 15 827 osoba kako bi identificirali optimalni pristupi vježbanju za snižavanje krvnog tlaka.

Istraživači su identificirali dokaze koji su značajno poduprli učinak snižavanja sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka i to u svim kategorijama tjelovježbe: aerobne vježbe (–4,5/–2,5 mm Hg); dinamički trening otpora (−4,6/−3,0 mm Hg), kombinirani trening (aerobni i dinamički trening otpora; −6,0/−2,5 mm Hg); trening visokog intenziteta (−4,1/−2,5 mm Hg); i izometrijsko vježbanje (−8,2/−4,0 mm Hg). Najbolji pristupi bili su trening izometrijskih vježbi, a zatim kombinirani trening za smanjenje sistoličkog krvnog tlaka i trening otpora za smanjenje dijastoličkog krvnog tlaka. Smanjenje sistoličkog krvnog tlaka bilo je veće u skupinama ispitanika koji su imali dijagnosticiranu hipertenziju.

Ova metaanaliza ima nekoliko ograničenja jer su uključene studije različitih dizajna, nije postignuta usklađenost u trajanju obuke i uključen je širok spektar bolesnika.

Kvaliteta literature je različita tako da je zaključak da nam je potrebno provesti i objaviti dodatne kvalitetnije studije. Mnoge vrste režima vježbanja vjerojatno mogu imati blagotvorne učinke na krvni tlak, a najvažnije je sve osobe poticati na tjelesnu aktivnost koju vole. Trenutno nije potrebno davati prednost jednoj tjelesnoj aktivnosti nad drugom jer su se različite vrste tjelesnih aktivnosti pokazale korisnima u prevenciji i liječenju hipertenzije.