S anemijom se svakodnevno susreću liječnici obiteljske medicine, ali i specijalisti i supspecijalisti različitih struka na svim razinama zdravstvene zaštite. Liječenje anemije zahtijeva timski rad jer je često važnije pravovremeno otkriti uzrok koji je doveo do anemije nego samo liječiti anemiju.
Mijelodisplastične i mijeloproliferativne neoplazme (MDS/MPN) predstavljaju posebnu skupinu rijetkih klonalnih bolesti matične hematopoetske stanice. Karakteristika bolesti iz ove skupine je istovremena prisutnost mijelodisplazije i proliferacije stanica mijelopoeze.
Mijelodisplastični sindrom je neizlječiva skupina bolesti. Žurno liječenje je potrebno u slučajevima rekurentnih infekcija, simptomatskoj anemiji i trombocitopeniji. Terapijski cilj je poboljšanje kvalitete života i najvažnije je odvagnuti potencijalnu korist i štetu od određene vrste liječenja.
Bolesnici koji boluju od mijelodisplastičnog sindroma (MDS) predstavljaju vrlo heterogenu skupinu. Dio bolesnika koji boluje od MDSa niskog rizika ima očekivano trajanje života gotovo isto kao vršnjaci dok se kod bolesnika s MDSom visokog rizika vrijeme do progresije bolesti u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML) mjeri u mjesecima, a očekivano trajanje života bez terapije je vrlo kratko.
I učinak i nuspojave antipsihotika proizlaze iz mehanizma djelovanja te je bitno poznavati sličnosti i razlike među njima. Konačni učinak antipsihotika zbroj je svih bioloških učinaka antipsihotika. Ne postoje dva jednaka antipsihotika.
Klasifikacija i dijagnostika mijelodisplastičnog sindroma (MDS) i mijelodisplastičnih/mijeloproliferativnih neoplazmi (MDS/MPN)
Znakovi i simptomi kod bolesnika s MDS-om su najčešće nespecifični u trenutku dijagnoze, a nalazi krvne slike mogu upućivati na anemiju, neutropeniju ili trombocitopeniju. Anemija je najčešća i bolesnici s anemijom koji su uglavnom stariji od 70 godina, često se žale na izražen umor (ponekad i intenzivniji nego što je očekivan s obzirom na stupanj anemije), slabost, intoleranciju ...
Komplikacije nakon transplantacije mogu biti kirurške ili nekirurške, te se javiti u ranom ili kasnom poslijetransplantacijskom tijeku.
Najčešći razlozi povećanja učestalosti kronične bubrežne bolesti su starenje populacije uz sve bolju zdravstvenu skrb, ali i porast pojavnosti šećerne bolesti i hipertenzije koja nije zadovoljavajuće regulirana. Transplantacija bubrega se smatra najboljom metodom nadomještanja bubrežne funkcije.
Patelofemoralni sindrom jedan je od vrlo čestih bolnih sindroma u suvremenom svijetu koji se manifestira bolovima u prednjem dijelu koljena. Karakterizira ga visoka incidencija pojavljivanja, najčešće u mlađih osoba (adolescenata), sportaša i fizičkih radnika, uz nešto višu učestalost pojavljivanja kod žena.
