x
x

Parkinsonova bolest i depresija

  Jela Golubić, dr.med., spec. neurolog

  02.03.2015.

Osobe s Parkinsonovom bolesti često pate od depresije, koja ima negativan utjecaj na tijek bolesti i dodatno narušava kvalitetu svakodnevnog života oboljelog.

Parkinsonova bolest i depresija

Uvod

Depresija se često javlja puno prije pojave samih simptoma PB, pa njena prisutnost može biti važna za postavljanje dijagnoze PB. Učestalost depresije u oboljelih od PB kreće se oko 40%.

Parkinsonova bolest (PB) je progresivna neurodegenerativna bolest uzrokovana gubitkom ili degeneracijom dopaminergičkih neurona (živčanih stanica u dijelu mozga koji se zove supstancija nigra -"crna tvar"). Te stanice proizvode neurotransmiter dopamin koji je odgovoran za kontrolu pokreta.

Bolest je nazvana po engleskom liječniku Jamesu Parkinsonu koji je 1817. godine prvi opisao ovu bolest. Otkrićem manjka dopamina i primjenom prekursora dopamina levodope koji uspješno kontrolira simptome bolesti, idiopatska PB postaje prva neurodegenerativna bolest liječena supstitucijskom terapijom. Postoji velik broj različitih bolesti i drugih neurodegenerativnih bolesti mozga koje mogu izazvati simptome Parkinsonove bolesti.

Depresija i Parkinsonova bolest imaju bidirekcionalni odnos, bolesnici s PB imaju veći rizik za razvoj depresije, ali i depresivni bolesnici imaju 2,2 do 2,4 puta veći rizik za razvoj PB. Povezanost depresije i PB posljedica je patološkog procesa koji je osnova za obje bolesti. Depresija se često javlja puno prije pojave samih simptoma PB, pa njena prisutnost može biti važna za postavljanje dijagnoze PB. Učestalost depresije u oboljelih od PB kreće se oko 40%. Produljenjem trajanja PB raste učestalost i intenzitet depresije. Depresija u oboljelih od PB ima loš utjecaj na motorne simptome i kvalitetu života. Vrlo je važno na vrijeme prepoznati prve znakove depresije i započeti liječenje antidepresivima.

Pojavnost i uzroci Parkinsonove bolesti

U Hrvatskoj je registrirano oko 10.000 oboljelih od Parkinsonove bolesti, no procjenjuje se da je taj broj dvostruko veći. Jedan od deset dijagnosticiranih je mlađi od 50 godina.

PB je jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti i pojavljuje se u svim etničkim skupinama, u oba spola, s nešto većom prevalencijom u muškaraca. Prosječni početak bolesti je oko 60. godine. U Hrvatskoj je registrirano oko 10.000 oboljelih od Parkinsonove bolesti, no procjenjuje se da je taj broj dvostruko veći. Jedan od deset dijagnosticiranih je mlađi od 50 godina. Pojavnost je veća u starijoj životnoj dobi (1 do 2% populacije starije od 65 godina).

Uzrok bolesti nije sasvim poznat. Smatra se da je posljedica interakcije genskih i okolišnih čimbenika. U malom broju bolesnika PB  se pojavljuje u familijarnom obliku i do danas je poznato preko deset genskih lokusa koji su odgovorni za familijarnu pojavu bolesti. Nekoliko od tih mutacija uzrokuje parkinsonizam u mlađoj životnoj dobi. Na temelju epidemioloških studija o riziku za pojavu PB izdvojeno je niz čimbenika poput života na selu, bavljenja poljoprivredom, dugotrajne izloženosti pesticidima, konzumacije bunarske vode, izloženosti metalima i otapalima. U gotovo svim studijama kao zaštitni faktor navodi se pušenje.

Simptomi

Brzina progresije bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je rano otkrivanje PB i rana intervencija lijekovima kako bi se usporila progresija simptoma i olakšao svakodnevni život bolesnika.

Parkinsonovu bolest karakteriziraju motorički i ne-motorički simptomi.

Motorički simptomi:

Bradikinezija - usporenje pokreta, otežana inicijacija pokreta, blokiranje kretnji, osiromašenje spontanih pokreta, oslabljena mimika lica.

Rigor - povišen tonus mišića, ukočenost mišića, odnosno povećan otpor mišića pri izvođenju pasivnih kretnji.               

Tremor - akinetički tremor - drhtanje u mirovanju je tipična pojava, a najizraženiji je na rukama i počinje jednostrano. Nerijetko tremor zahvaća noge, bradu i usne. Nakon više mjeseci ili godina jednostrani tremor se može generalizirati. Do pojačanja tremora dolazi pri emocionalnom stresu. Tipičan je tremor kotrljanja kuglice ili brojanja novca.

Posturalna nestabilnost - nestabilnost u hodu zbog gubitka posturalnih refleksa. Kod jasno izražene kliničke slike bolesnik hoda sitnim koracima, nagnut prema naprijed, bez spontanih kretnji rukama tijekom hoda, osiromašene mimike lica i tihog glasa (hipofonija). Bolesnik ima poteškoće pri ustajanju iz sjedećeg položaja, teškoće u započinjanju hoda, hod sitnim koracima, ponekad uz sve brže kretanje sve sitnijim koracima (festinacija). Može doći do blokiranja kretnji (freezing) i bolesnik ima osjećaj da su se cipele "zaljepile" za pod.

Festinacija, gubitak posturalnih refleksa i blokiranje kretnji uzroci su čestih padova bolesnika s PB. Akinetički tremor, rigor i bradikinezija su rani znakovi bolesti, dok je posturalna nestabilnost kasni simptom koji se može pojaviti i nakon 10 godina trajanja bolesti. Najčešće se u ranim fazama PB vidi asimetričan tremor u mirovanju, iako će otprilike 20% bolesnika kao prvi simptom navesti nespretnost ruke. Pri pisanju izražena je mikrografija. 

Osim navedenih motoričkih simptoma u svim stadijima bolesti mogu se pojaviti tzv. ne-motorički simptomi.

Nemotorički simptomi:

Depresija, oštećenje njuha, oštećenje autonomnih funkcija (urinarna urgencija i inkontinencija, opstipacija, konstipacija, erektilna disfunkcija), tegobe sa spavanjem, oštećenje pažnje i kognitivnih funkcija do demencije. Smatra se da oboljeli od PB razviju demenciju kroz 8 godina stoga je neophodno što ranije učiniti neuropsihologijsko testiranje. Brzina progresije bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je rano otkrivanje PB i rana intervencija lijekovima kako bi se usporila progresija simptoma i olakšao svakodnevni život bolesnika. 

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza Parkinsonove bolesti je tipično klinička. Klasični radiološki slikovni postupci prikaza mozga poput kompjuterizirane tomografije (CT) i magnetne rezonancije mozga (MR) u bolesnika s PB ne pokazuju znatne promjene. Studije koje su koristile pozitronsku emisijsku tomografiju (PET) u bolesnika sa PB i depresijom pokazale su smanjeni metabolizam u nucleus caudatusu, prednjem temporalnom korteksu i dijelovima frontalnog korteksa. PET je vrlo osjetljiva metoda prikaza funkcije dopaminergičkog sustava koja već u presimptomatskoj fazi bolesti može pokazati smanjenu dopaminergičku aktivnost bazalnih ganglija, ali su glavni nedostataci skupoća i dostupnost samo u nekim centrima. DaTSCAN je dijagnostička metoda koja primjenom radioaktivnog joda-123 (ioflupan) omogućuje razlikovanje Parkinsonove bolesti od esencijalnog tremora. 

Liječenje

Primjenjuju se i nefarmakološke mjere koje obuhvaćaju pravilnu i uravnoteženu prehranu, tjelovježbu i kontinuiranu fizikalnu terapiju koja ublažava usporenost, zakočenost te poboljšava raspoloženje i kvalitetu života.

Liječenje PB je simptomatsko, usmjereno na kontrolu motoričkih simptoma i poboljšanje kvalitete života. Liječenje je naročito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za postizanje optimalne doze potrebno je postupno titriranje kroz određeni vremenski period. U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnju težine bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Iako je PB progresivna i još uvijek neizlječiva neurološka bolest, reagira na terapiju lijekovima i životni vijek je gotovo normalan, pogotovo u liječenju s modernim lijekovima. Lijekovi preko različitih mehanizama nastoje održati ravnotežu  dopamina. Levodopa je zlatni standard liječenja PB. Agonisti dopamina (bromokriptin, pramipeksol, ropinirol) su uz levodopu najučinkovitiji antiparkinsonici. Vrlo je važno i liječenje antidepresivima. Pri izboru antidepresiva uvijek treba voditi računa o tipu i težini tjelesne bolesti, tipu i težini depresije i profilu nuspojava. Primjenjuju se i nefarmakološke mjere koje obuhvaćaju pravilnu i uravnoteženu prehranu, tjelovježbu i kontinuiranu fizikalnu terapiju koja ublažava usporenost, zakočenost te poboljšava raspoloženje i kvalitetu života.

OGLASI
MaxfluMaxirinoBisolex
OGLAS
Andol PRO
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: