x
x

Osnove o starosti i starenju – debljina i šećerna bolest

  prim. dr. sc. Spomenka Tomek Roksandić

  22.08.2012.

Debljina je ozbiljna bolest povezana sa skraćenjem očekivanog trajanja života, a isto tako ona je i važan rizični čimbenik za nastanak bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti - tip2, hiperlipidemije, žučnih kamenaca, osteoartritisa i nekih karcinoma. Šećerna bolest tip 2 je mnogo češća kod starijih osoba nego tip 1. Naime, pojavnost šećerne bolesti tip 2 raste sa životnom dobi, sa oko 3-5% kod osoba u 4. i 5. desetljeću života, na 10-20% kod osoba u 7. i 8. desetljeću života.

Osnove o starosti i starenju – debljina i šećerna bolest

Je li debljina bolest?

Pojavnost debljine se kreće između 15 i 20% u razvijenim zemljama i ima tendenciju porasta. U porastu je i debljina u nerazvijenim zemljama, gdje se taj problem javlja zajedno s pothranjenošću.

Debljina je kronična metabolička bolest uzrokovana mnogobrojnim i složenim čimbenicima, uključujući povećan unos energije, smanjenu tjelesnu aktivnost te genetske utjecaje.

Kakva je pojavnost debljine u svijetu i Hrvatskoj - starije debele osobe ne doživljavaju duboku starost

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije pojavnost debljine poprima epidemijske razmjere i postaje jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Procjenjuje se da 1,2 milijarde ljudi u svijetu pati od prekomjerne tjelesne težine. Pojavnost debljine se kreće između 15 i 20% u razvijenim zemljama i ima tendenciju porasta. U porastu je i debljina u nerazvijenim zemljama, gdje se taj problem javlja zajedno s pothranjenošću.

Gerontološka datoteka o hospitalizacijama gerijatrijskih bolesnika u Hrvatskoj u kojih je utvrđena debljina (E66) u 2004.g., ukazuje na 282 hospitalizacije uzrokovane debljinom od kojih je 3,55% starije od 65 godina, uz spolnu diferencijaciju prevalirajućih hospitalizacija u žena. Rezultati Zagrebačkog gerontološkog istraživanja (2005.g.) provedenog među korisnicima domova u dobi od 65 do 74 godine (N=938) pokazali su prisutnost debljine u gotovo polovice žena i trećine muškaraca. Dok 62,21% korisnika domova starijih od 75 godina ima normalne vrijednosti ITM-a.

Nameće se hipotetski zaključak, koji potvrđuju i hrvatska i europska gerontološka istraživanja kako starije osobe koje su debele ne doživljuju duboku starost od 85 i više godina zbog prevalencije mršavih starijih osoba u dobi od 95 i više godina.

Koji su temeljni uzroci epidemije debljine?

Temeljni uzroci ove epidemije debljine su suvremen način života karakteriziran smanjenom tjelesnom aktivnošću, kao i visokokalorična prehrana bogata mastima i rafiniranim ugljikohidratima.

Kako se najjednostavnije utvrđuje količina masnog tkiva?

Muškarci čiji je opseg struka veći od 100 cm i žene čiji je opseg struka veći od 90 cm imaju veći rizik za razvoj šećerne bolesti, dislipidemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti upravo zbog nakupljanja masnog tkiva u suvišku u području abdomena tijekom starenja.

Metodološko utvrđivanje prevalencije prekomjerne tjelesne težine i debljine procjenjuje se uporabom dviju jednostavnih metoda: 1. izračunavanjem indeksa tjelesne težine - ITM (engl. Body Mass Indeks - BMI), koji se izračuna dijeljenjem tjelesne težine u kilogramima s kvadratom visine u metrima (kg/m2); ITM preko 25 kg/m2 se definira kao prekomjerna tjelesna težina, a preko 30 kg/m2 kao debljina; 2. mjerenjem opsega struka (engl. waist circumference), istraživanja su pokazala da je nakupljanje suviška masnog tkiva u području trbuha (oblik jabuke) važan čimbenik rizika za razvoj određenih bolesti. Naime, muškarci čiji je opseg struka veći od 100 cm i žene čiji je opseg struka veći od 90 cm imaju veći rizik za razvoj šećerne bolesti, dislipidemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti upravo zbog nakupljanja masnog tkiva u suvišku u području abdomena tijekom starenja.

Koji su negativni utjecaji debljine na zdravlje?

Debljina je ozbiljna bolest povezana sa skraćenjem očekivanog trajanja života, a isto tako ona je i važan rizični čimbenik za nastanak bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti (tip2), hiperlipidemije, žučnih kamenaca, osteoartritisa i nekih karcinoma ( karcinom prostate, debelog crijeva, dojke, jajnika, endometrija i žučnog mjehura).

Kako riješiti problem debljine?

Problem debljine je vrlo složen i ne može se očekivati njegovo brzo i lako rješavanje. Potrebno je razviti nacionalnu sveobuhvatnu strategiju prevencije debljine koja bi uključila edukaciju i promjene stila življenja.

Budući da su poznati negativni utjecaji debljine na zdravlje i budući da je broj debelih osoba u porastu, potrebno je poduzeti konkretne akcije u cilju promicanja zdravlja i promjene stila življenja.

Problem debljine je vrlo složen i ne može se očekivati njegovo brzo i lako rješavanje. Potrebno je razviti nacionalnu sveobuhvatnu strategiju prevencije debljine koja bi uključila edukaciju, promjene stila življenja i izmjenu čimbenika okoline koji predstavljaju barijeru zdravom načinu življenja.

Glavna zapreka svim programima promocije zdravlja je nedostatak financijskih sredstava. Međutim, važno je imati na umu da troškovi zdravstvene zaštite i gubitka produktivnosti zbog zdravstvenih problema uvjetovanih debljinom daleko nadilaze troškove preventivnih programa.

Kada je najbolje započeti prevenciju debljine?

Prevenciju debljine potrebno je započeti već u dječjoj dobi, pri čemu naglasak treba staviti na promicanje tjelesno aktivnijeg života. Naime, znanstveno je dokazano da dugotrajno sjedenje pred televizorom i računalom višestruko povisuje rizik od nastanka hiperkolesterolemije (visoka razina kolesterola u krvi) i debljine u djece. Nametanje težih dijetnih ograničenja nije poželjno u dječjoj dobi, već se preporuča primjena raznolikih namirnica, a redukciju zasićenih masnoća i kolesterola treba u prehrani postupno započeti nakon 3. do 5. godine života i striktno je provoditi tek nakon završenog rasta.

Koji je osnovni pristup u prevenciji i liječenju debljine u starijih?

Umjerena tjelesna aktivnost mora postati dio svakodnevne rutine. Najvažnije je da je tjelesna aktivnost stalna i redovita, odgovarajućeg trajanja, a opterećenje mora biti usklađeno sa zdravstvenim stanjem osobe.

Promjena načina življenja, uključujući promjenu načina prehrane i povećanu tjelesnu aktivnost, prvi je i osnovni pristup u prevenciji i liječenju debljine. Promjena načina prehrane mora se temeljiti na smanjenju unosa masti, kao i rafiniranih ugljikohidrata. Preporučuje se puno svježeg voća i povrća zbog sadržaja biljnih vlakana, vitamina, minerala i antioksidansa. Od mesa prikladno je nemasno bijelo pureće ili pileće meso ili riba. Potrebno je obratiti pažnju i na pripremanje hrane. Najbolje je kuhanje ili pirjanje, a prženje u masnoći je zabranjeno. Pri kupnji namirnica važno je obratiti pažnju na informacije o njihovoj energetskoj vrijednosti te o sadržaju masnoća i šećera.

Umjerena tjelesna aktivnost mora postati dio svakodnevne rutine. Naime, starost nije ograničavajući čimbenik za stručno vođenu i nadziranu tjelesnu aktivnost. Najvažnije je da je tjelesna aktivnost stalna i redovita (po mogućnosti svakodnevna), odgovarajućeg trajanja (15 do 30 minuta), a opterećenje mora biti usklađeno sa zdravstvenim stanjem osobe.

Što je šećerna bolest?

Šećerna bolest je kronična bolest karakterizirana povišenom razinom šećera u krvi zbog nedovoljnog stvaranja inzulina ili njegove nedjelotvornosti. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi oštećuje mnoge organske sustave, osobito krvne žile i živce.

Što je inzulin?
Inzulin je hormon kojeg stvaraju beta stanice Langerhansovih otočića gušterače, žlijezde smještene iza želuca. Nakon obroka raste razina šećera (glukoze) u krvi što stimulira gušteraču na lučenje inzulina, a on omogućuje ulazak glukoze u stanice tijela, osobito mišićne, gdje se ona iskorištava za dobivanje energije ili se pohranjuje za buduću uporabu. Kad se razina šećera u krvi normalizira smanjuje se proizvodnja inzulina u gušterači, a tijelo koristi pohranjenu energiju do slijedećeg obroka.

Koji su osnovni oblici šećerne bolesti?

Dva su osnovna oblika šećerne bolesti:
• šećerna bolest tip 1 (šećerna bolest ovisna o inzulinu, koja se javlja u mladenačkoj dobi)
• šećerna bolest tip 2 (šećerna bolest neovisna o inzulinu, koja se javlja u zrelijoj dobi).
Tip 1 šećerne bolesti nastaje zbog nemogućnosti gušterače da proizvede inzulin, a tip 2 je povezan sa stanjem koje se naziva inzulinska rezistencija. Naime, gušterača proizvodi inzulin, ali zbog poremećaja na razini mišićnih i jetrenih stanica taj inzulin nije djelotvoran.

Koliko ljudi boluje od šećerne bolesti?

Prema podacima dijabetoloških centara smatra se da u Hrvatskoj oko 180 000 ljudi boluje od šećerne bolesti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da oko 150 milijuna ljudi širom svijeta boluje od šećerne bolesti i smatra se da će se do 2025. godine taj broj udvostručiti. Taj porast će osobito pogoditi zemlje u razvoju i to zbog povećanja populacije, kao i njenog starenja, nezdravog načina prehrane, debljine i sedentarnog načina življenja. Prema podacima dijabetoloških centara u Hrvatskoj smatra se da oko 180 000 ljudi u Hrvatskoj boluje od šećerne bolesti.

Koji tip šećerne bolesti se češće javlja u starijoj životnoj dobi?

Šećerna bolest tip 2 je mnogo češća kod starijih osoba nego tip 1. Naime, pojavnost šećerne bolesti tip 2 raste sa životnom dobi, sa oko 3-5% kod osoba u 4. i 5. desetljeću života, na 10-20% kod osoba u 7. i 8. desetljeću života.

Koji su čimbenici važni u nastanku šećerne bolesti tip 2?

Debljina je vrlo česta među osobama koje boluju od šećerne bolesti tip 2, a predstavlja značajan kontributivni čimbenik u razvoju inzulinske rezistencije, pri čemu je važan i raspored masnog tkiva.

Iako nije u potpunosti objašnjen njihov mehanizam djelovanja, poznato je da čimbenici naslijeđa imaju značajnu ulogu u razvoju bolesti. Naime, u 25 do 33% bolesnika bolest je prisutna kod različitih članova obitelji.

Osim naslijeđa, smatra se da važnu ulogu u razvoju bolesti imaju i debljina, te način prehrane i stil življenja. Debljina je vrlo česta među osobama koje boluju od šećerne bolesti tip 2, a predstavlja značajan kontributivni čimbenik u razvoju inzulinske rezistencije, pri čemu je važan i raspored masnog tkiva. Oblik jabuke (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) se češće povezuje s inzulinskom rezistencijom, bolestima srca, povišenim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom i moždanim udarom. Osobito je važno naglasiti ulogu umjerene tjelesne aktivnosti, za koju je dokazano da može spriječiti ili barem odgoditi razvoj manifestne šećerne bolesti.

Isto tako, kod pušača se češće javljaju šećerna bolest tip 2 i njene komplikacije.

Kada posumnjati na šećernu bolest?

Kod starijih osoba bolest se najčešće otkrije slučajno, prilikom rutinskih sistematskih liječničkih pregleda, nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i urinu. Simptomi se ne moraju javiti godinama. Tek u uznapredovalom stadiju bolesti mogu se javiti klasični simptomi, a to su prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, gubitak težine, umor, zamagljen vid, sklonost svrbežu i kožnim infekcijama, osobito gljivičnim (kod žena su osobito učestale gljivične vaginalne infekcije). Također se mogu javiti i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje.

Koje su komplikacije šećerne bolesti?

Oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) se manifestiraju peckanjem i trncima u prstima, a ponekad bolesnici ne osjećaju bol, što je osobito važno, jer zbog neuropatije može izostati bol u prsima kao jedan od najupečatljivijih znakova srčanog infarkta. Oboljeli od šećerne bolesti i njihova okolina trebali bi biti upućeni i u druge znakove koji upozoravaju na srčani udar kao što su: nagli umor, znojenje, kratkoća daha, mučnina ili povraćanje.

Od kratkoročnih komplikacija česta je hipoglikemija, odnosno niska koncentracija glukoze u krvi, koja može biti posljedica intenzivnog davanja inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, ali i nedovoljnog uzimanja hrane, pojačane tjelesne aktivnosti ili uzimanja alkohola. Obično se javljaju znojenje, podrhtavanje, glad, ubrzano lupanje srca, a teži oblici mogu ugrožavati život ako bolesnik ne prepozna znakove. Dugoročne komplikacije se javljaju uslijed promjena na velikim i malim krvnim žilama, kao i na živcima. Srčani udar je vrlo često uzrok smrti među osobama koje boluju od šećerne bolesti tip 2, a isto tako i moždani udar. Naime, šećerna bolest ubrzava aterosklerozu, što dovodi do suženja i začepljenja krvnih žila. Kod dijabetičara su i povišene razine triglicerida, a niže vrijednosti zaštitnih HDL lipoproteina, što također predstavlja rizični čimbenik u razvoju srčanih bolesti.

Mikrovaskularne promjene (promjene malih krvnih žila) mogu izazvati promjene na očima i bubrezima. Oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) se manifestiraju peckanjem i trncima u prstima, a ponekad bolesnici ne osjećaju bol, što je osobito važno, jer zbog neuropatije može izostati bol u prsima kao jedan od najupečatljivijih znakova srčanog infarkta, pa bi oboljeli od šećerne bolesti i njihova okolina trebali biti upućeni i u druge znakove koji upozoravaju na srčani udar kao što su: nagli umor, znojenje, kratkoća daha, mučnina ili povraćanje. Oboljeli od šećerne bolesti tip 2 su također i podložniji razvoju demencije, te poremećaja pažnje i zapamćivanja osobito u gerijatrijskih bolesnika.

Opće smjernice u liječenju šećerne bolesti tip 2

U sprječavanju razvoja kroničnih komplikacija šećerne bolesti tip 2 svakako je najvažnije održavati koncentraciju glukoze u krvi i krvni tlak što bliže normalnim vrijednostima. Kod gotovo 1/3 bolesnika oboljelih od šećerne bolesti tip 2 bolest se može kontrolirati samo pravilnim načinom prehrane i tjelesnom aktivnošću, a ostali uzimaju lijekove za stimulaciju izlučivanja preostalog inzulina ili povećavanje osjetljivosti na inzulin.

Promjene stila življenja u liječenju i suzbijanju šećerne bolesti tip 2

Starijim bolesnicima oboljelima od šećerne bolesti se preporučuje da vježbaju u skladu sa svojim mogućnostima, dakle šetnje na svježem zraku, plivanje i ostale aerobne aktivnosti.

U liječenju šećerne bolesti tip 2 kod starijih osoba vrlo je važno održavanje normalne tjelesne težine, a kod debelih dijabetičara smanjivanje tjelesne težine je jedan od najvažnijih ciljeva. Naime, već gubitak 10% tjelesne težine može usporiti napredovanje bolesti. Isto tako, značajno je povećanje osjetljivosti na inzulin kada debele osobe započnu redukcijsku dijetu. Način prehrane je potrebno planirati u suradnji s nutricionistima i njegovateljima, uvažavajući pri tome i želje, potrebe i prehrambene navike starijeg bolesnika.

Redovita umjerena tjelesna aktivnost također vrlo pozitivno utječe na trošenje kalorija i povećanje osjetljivosti na inzulin. Starijim bolesnicima oboljelima od šećerne bolesti se preporučuje da vježbaju u skladu sa svojim mogućnostima, dakle šetnje na svježem zraku, plivanje i ostale aerobne aktivnosti.

OGLASI
BisolexGastalMaxirino
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: