Hongjiang Wu s Kineskog sveučilišta u Hong Kongu i suradnici ispitivali su povezanost promjene tjelesne mase godinu dana nakon dijagnoze šećerne bolesti tipa 2 s dugotrajnom incidencijom i remisijom u populacijskoj opservacijskoj studiji koja je uključivala 37 326 novodijagnosticiranih osoba.

Istraživači su otkrili da je 6,1 % postiglo remisiju tijekom srednjeg praćenja od 7,9 godina, sa stopom incidencije od 7,8 na 1000 osoba-godina. Omjer rizika (hazard ratio) za remisiju bio je 3,28, 2,29, za osobe s ≥10, 5 do 9,9 % gubitka tjelesne mase odnosno 1,34 za osobe s 0 do 4,9 % gubitka tjelesne mase unutar jedne godine od postavljene dijagnoze šećerne bolesti tipa 2.

Sveukupno, 67,2 % ljudi koji su postigli remisiju bolesti vratilo se na hiperglikemiju tijekom srednjeg praćenja od 3,1 godine sa stopom incidencije od 184,8 na 1000 osoba-godina.

U usporedbi s onima koji su dobivali na tjelesnoj masi i debljali se, osobe s gubitkom težine ≥10, 5 do 9,9 i 0 do 4,9 % su imale prilagođene omjere rizika za povratak na hiperglikemiju od 0,52, 0,78 odnosno 0,90.

Rizik za smrtnost od svih uzroka je smanjen u slučaju postignute remisije šećerne bolesti tipa 2 (omjer rizika, 0,69).

Studija je dala nove podatke o mogućnostima provođenja rane intervencije za kontrolu tjelesne mase kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 koji su na taj način postigli remisiju bolesti.