Iako su obećavajuće terapije za MASLD u razvoju, američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) trenutno nije odobrila nijednu, što je navelo istraživače iz Bostona da istraže acetilsalicilnu kiselinu, sa svojim protuupalnim svojstvima, kao potencijalni tretman.

U pretkliničkim studijama pokazalo se da acetilsalicilna kiselina ima i protuupalne i antitumorske učinke u jetri putem inhibicije cikloksigenaze-2 i signaliziranja čimbenika rasta izvedenog iz trombocita, kao i kroz modulaciju bioaktivnih lipida.

U opservacijskim studijama, uporaba acetilsalicilne kiseline bila je povezana sa smanjenjem prevalencije jetrene steatoze i progresije fibroze u bolesnika s MASLD-om, a došlo je i do smanjenja incidencije hepatocelularnog karcinoma i smrtnosti povezane s jetrom među pacijentima s virusnim hepatitisom.

Kako bi vidjeli može li takozvani "čudesni lijek" učiniti čuda za pacijente s MASLD-om bez ciroze, istraživači su regrutirali 80 odraslih osoba s MASLD-om i nasumično im dodijelili acetilsalicilnu kiselinu u dozi od 81 mg jednom dnevno ili placebo tijekom 6 mjeseci.

Isključeni su pacijenti s početnom cirozom ili drugom bolešću jetre, oni koji su obilno pili, oni koji su koristili acetilsalicilnu kiselinu unutar 6 mjeseci ili oni koji su koristili druge antitrombocitne lijekove ili antikoagulanse, kao i pacijenti s teškom bubrežnom ili kardiovaskularnom bolešću, aktivnim rakom, trudnoćom, dojenjem, oni koji su imali trombocitopeniju ili bili podvrgnuti barijatrijskom kirurškom zahvatu u posljednje 2 godine.

Na početku, 36,3% svih pacijenata imalo je fibrozu F2-F3, što je utvrđeno kontroliranom elastografijom (VCTE), a od 44 pacijenta koji su prethodno bili podvrgnuti biopsiji jetre, 37 (84,1%) potvrđeno je da imaju steatohepatitis.

Nakon 6 mjeseci, apsolutna promjena u udjelu masti u jetri (HFF) od početne vrijednosti, primarne krajnje točke, bila je pad od 6,1% za pacijente koji su uzimali acetilsalicilnu kiselinu u usporedbi s povećanjem od 4,2% za pacijente koji su uzimali placebo, što se prevodi u razliku od 10,3% u korist acetilsalicilne kiseline (P = 0,009).

Relativna promjena u HFF-u, sekundarnoj krajnjoj točki, za aspirin u odnosu na placebo bila je -59,2% (P = 0,003).

Uz to, uporaba acetilsalicilne kiseline bila je povezana s relativnim smanjenjem HFF-a od najmanje 30% među 16 od 40 pacijenata koji su ga primali.

Acetilsalicilna kiselina je bio značajno bolja od placeba za sekundarne krajnje točke apsolutne promjene masnoće u jetri prema MRI protonskoj gustoći masnog udjela (MRI-PDFF), s -2,9% u odnosu na placebo (P = 0,018) i relativne promjene masnoće u jetri prema MRI-PDFF, s razlikom od -24,8% u odnosu na placebo (P = 0,009). Acetilsalicilna kiselina je također bila povezana sa značajno većim smanjenjem razine jetrenih transaminaza.

Otprilike jedna trećina pacijenata u svakoj studijskoj skupini imala je barem jednu nuspojavu. Postojao je samo jedan neželjeni događaj povezan s acetilsalicilnom kiselinom (žgaravica) koji je doveo do prekida. Nije bilo ozbiljnog krvarenja ni u jednoj grupi.