Medicus 2014;23(1):5
5
UVODNIK
Govoriti o fenomenu boli u dvadeset prvom stoljeću
uma i europskoj godini mozga znači govoriti o novim
spoznajama u neurofiziologiji, kompleksnoj patofizi-
ologiji, fenomenologiji i novimmogućnostima u lije-
čenju boli.
No unatoč velikom napretku u bazičnoj i kliničkoj
znanosti zdravstveni sustavi nisu prepoznali važ-
nost i korisnost tih spoznaja.
Krovna međunarodna udruga za izučavanje boli
(IASP) definira bol kao neugodno osjetno i emocio-
nalno iskustvo popraćeno stvarnim ili potencijalnim
oštećenjem tkiva.
Ta definicija uglavnom se odnosi na nociceptivnu
bol, dok definicija neuropatske boli govori o ošte-
ćenju ili bolesti somatosenzornog sustava. Novija
istraživanja, a osobito sofisticirane slikovne teh-
nike pokazuju važne funkcijske, strukturne i ke-
mijske promjene mozga, osobito kod bolesnika s
kroničnom boli. Uloga perifernog i središnjega živ-
čanog sustava u nastanku, održanju i procesiranju
osjeta boli nedvojbena je.
Osobito važan kriterij klasifikacije boli, poglavito u
patofiziološkom kontekstu, jest podjela na akutnu i
kroničnu bol.
Dok jeakutnabol, poput onekojanastajenakonozljede
ili operacije, izravna posljedica štetnog događaja i kao
takva koristan signal pojedincu o opasnosti, kronična
je bol puno kompleksniji klinički entitet koji nema ni-
kakvu biološku protektivnu ulogu.
Suvremena klinička disciplina medicina boli, ute-
meljena na multidisciplinarnim načelima, definira
kroničnu bol kao biopsihosocijalni fenomen, zaseb-
nu bolest sa svojimznakovima, simptomima, morbi-
ditetom i mortalitetom.
Koliko je kronična bol relevantna u svakodnevnoj
kliničkoj praksi govore nam najnoviji epidemiološki
podaci i podaci iz sistemskih pregleda i metaanaliza.
Prema podacima najvećih istraživanja u Americi i
Europi kronična je bol prisutna kod 35,5% Amerika-
naca i 23% Europljana, a uspješnost liječenja zado-
voljavajuća je ili dobra samo u 40 do 50% bolesnika.
Zbog tako velike pojavnosti, a u budućnosti i sve
starije populacije, može se govoriti o neprepoznatoj
epidemiji.
Unatoč vrlo jasnim pokazateljima štetnosti kronične
boli za pojedinca, obitelj i društvo u cjelini, osviješte-
nost o potrebi drugačijeg pristupa kroničnoj boli vrlo
je niska.
Vodeće udruge za izučavanje i liječenje boli IASP,
EFIC, SZO, HDLB (Hrvatsko društvo za liječenje boli
HLZ-a) donijele su niz dokumenata i zajedničku eu-
ropsku platformu o potrebi bolje prevencije, dijagno-
stike i liječenja kronične boli.
Potiču se istraživanja i edukacije te donošenje nacio-
nalne strategije u kojoj bol postaje prioritet nacional-
noga zdravstvenog sustava.
Na kraju, ali ne manje važno, treba reći da pravo na
liječenje boli ulazi u sferu osnovnih ljudskih prava.
Da je tomu tako, govore brojne deklaracije, a u nekim
zemljama poput Italije i zakoni o poštovanju prava
bolesnika na primjereno liječenje boli.
Vjerujemda će ovaj tematski brojMedicusa posvećen
boli potaknuti zdravstvene profesionalce da o boli
ne razmišljaju kao o nekome pasivnom simptomu,
nego o patofiziološki vrlo kompleksnom fenomenu,
važnom indikatoru kvalitete liječenja, istinskombio-
etičkom izazovu i urgentnoj potrebi promjene još i
danas loše kliničke prakse.
S poštovanjem,
prim. Mira Fingler, dr. med.
predsjednica Hrvatskog društva za liječenje boli
Poštovane kolegice i kolege!
