x
x

Alergijska preosjetljivost na hranu i anafilaksija - 1. dio

  dr. sc. Blaženka Kljaić Bukvić, dr. med., spec. peijatar alergolog pulmolog

  28.08.2014.

Nekoliko milijuna ljudi boluje od alergijske preosjetljivosti na hranu koja narušava kvalitetu života i povećava troškove pojedinca, obitelji i društva. U nekim slučajevima može imati i smrtni ishod. Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju pokrenula je izradu Smjernica za alergijsku preosjetljivost na hranu i anafilaksiju. Cilj im je bio pružiti znanstveno utemeljne dokaze iz područja epidemiologije, dijagnostike, liječenja i prevencije alergije na hranu i anafilaksije koji se mogu primijeniti u kliničkom radu.

Alergijska preosjetljivost na hranu i anafilaksija - 1. dio

Uvod

Procjenjuje se da 11 do 26 milijuna Europljana boluje od alergije na hranu, što predstavlja značajan javnozdravstveni problem koji narušava kvalitetu života zahvaćene populacije.

Alergijskom preosjetljivošću na hranu označavamo neželjene učinke na zdravlje koji se ponavljaju nakon konzumacije određene hrane, a uzrokovani su imunološki posredovanim reakcijama. Klinička simptomatologija ovisi o vrsti podležeće alergijske reakcije.

Razlikujemo reakcije posredovane imunoglobulinom E (IgE), reakcije koje nisu posredovane IgE-om (posredovane stanicama) i treću skupinu miješanih reakcija (posredovane IgE-om i neposredovane IgE-om).

Alergijske reakcije posredovane IgE-om obilježava brza pojava kliničkih simptoma poput urtikarije/angioedema, kontaktne urtikarije, anafilaksije, oralnog alergijskog sindroma i neposredne gastrointestinale preosjetljivosti.

Reakcije preosjetljivosti koje nisu posredovane IgE-om javljaju se i do nekoliko dana nakon izlaganja alergenu s kliničkom slikom enterokolitisa, proktokolitisa, kontaktnog dermatitsa i Heinerovog sindroma. U pojavi atopijskog dermatitisa, eozinofilnog ezofagitisa i gastroenteritisa sudjeluju alergijske reakcije posredovane IgE-om i stanicama (miješane reakcije) (1). 

Anafilaksijom označavamo tešku, životno ugrožavajuća generaliziranu ili sistemnu reakciju preosjetljivosti (2). 

Procjenjuje se da 11 do 26 milijuna Europljana boluje od alergije na hranu, što predstavlja značajan javnozdravstveni problem koji narušava kvalitetu života zahvaćene populacije (3). Hrana može potaknuti i anafilaksiju sa smrtonosnim ishodom. Opsežnost problema i težina reakcija, potaknula je Europsku akademiju za alergologiju i kliničku imunologiju (EAACI, od engl. European Academy of Allergy and Clinical Immunology) na izradu Smjernica o alergiji na hranu i anafilaksiji  (eng. EAACI Guidelines for Food Allergy and Anaphylaxis). Smjernice iznose rezultate temeljene na valjanim preglednim člancima, randomiziranim kontroliranim i kliničkim istraživanjima iz područja alergije na hranu i anafilaksije koji su do sada publicirani. Cilj im je bio pružiti znanstveno utemeljene dokaze iz područja epidemiologije, dijagnostike, liječenja i prevencije alergije na hranu i anafilaksije koji se mogu primijeniti u kliničkom radu. 

Epidemiologija alergije na hranu i anafilaksije

Učestalost alergije na hranu porcjenjuje se na temelju osobnog doživljaja i procjene ispitanika kroz upitnike, odnosno na temelju određivanja koncentracije specifičnog IgE ili pozitivnih kožnih testova na alergene iz hrane. Primjenom ovih parametara precjenjuje se učestalost alergije na hranu.

Druga polovina dvadesetog stoljeća obilježena je snažnim porastom prevalencije astme i drugih alergijskih bolesti, pogotovo u ekonomski razvijenim društvima. Iako je posljednjih desetak godina uočena stagnacija i postizanje određene gornje granice prevalencije astme, istraživanja upućuju na porast učestalosti alergije na hranu (4). Razlike u porastu prevalencije ovih alergijskih bolesti, navode na mogućnost postojanja različitih rizičnih činitelja. Međutim, iako se smatra da je učestalost alergije na hranu sve zastupljenija, procjena njene prevalencije i incidencije se značajno razlikuje između različitih istraživanja zbog različito definirane alergije na hranu. Istraživanja češće procjenjuju učestalost alergije na hranu na temelju osobnog doživljaja i procjene ispitanika kroz upitnike, odnosno na temelju određivanja koncentracije specifičnog IgE ili pozitivnih kožnih testova na alergene iz hrane. Primjenom ovih parametara precjenjuje se učestalost alergije na hranu. Manji broj istraživanja temelji se na primjeni dvostruko slijepog placebo kontroliranog pokusa koji se smatra zlatnim standardom u dijagnostici alergije na hranu. S obzirom na brojne neujednačenosti u procjeni učestalosti, EAACI je inicirala izradu sustavnog pregleda i meta-analize do sad objavljenih istraživanja u zemljama Europe.

Analiza epidemiologije na hranu

Zadnja definicija alergije na hranu uključuje potvrdu isključivo provokacijskim pokusom.

U opsežnu opisnu analizu epidemiologije na hranu je uključeno 75 objavljenih članaka koji se temelje na 56 primarnih istraživanja, dok je 30 članaka uključeno u meta-analizu. Učestalost alergije na hranu analizirana je kroz četiri različite definicije koje su primjenjivane u istraživanjima, poput alergije na hranu koju opisuje ispitanik, potom pozitivan kožni test ili specifični IgE na alergene iz hrane, klinički simptomi praćeni alergijskom senzibilizacijom i detaljna klinička anamneza koja upućuje na alergiju na hranu ili provokacijski pokus, a posljednja definicija alergije na hranu uključuje potvrdu isključivo provokacijskim pokusom.

Prevalencija alergije na hranu

Prevalencija alergije na hranu koju opisuje sam ispitanik kroz različite upitnike za sve dobne skupine je iznosila 5.9% (95%CI 5.7-6.1), bila je viša u dječjoj (6.8%, 95%CI 6.58-7.15) nego odrasloj populaciji (5.05%, 95%CI 4.82-5.28), s najvišom učestalošću u sjevernoj Europi. Životna prevalencija (proporcija populacije koja će u određenom dijelu svoga života imati iskustvo s alergijom na hranu) za sve dobne skupine iznosila je 17.3% (95%CI 17.9-17.6), bez značajne razlike između dječje i odrasle populacije i s većom zastupljenošću u istočnoj Europi. Prevalencija alergije na hranu definirana pozitivnim kožnim testom iznosila je 2.7% (95%CI 2.4-3.0), a pozitivnim specifičnim IgE 10.1% (95%CI 9.4-10.8). Alergija na hranu definirana kroz kliničke simptome uz alergijsku senzibilizaciju imala je prevalenciju od 2.7% (95%CI 1.7-3.7) za pozitivan specifični IgE, a 1.5% (95%CI 1.3-1.7) za pozitivan kožni ubodni test na alergene iz hrane. Prema istraživanjima koja su označavala alergiju na hranu kroz detaljnu kliničku anamnezu ili provokacijski pokus prevalencija je iznosila 2.6% (95%CI 2.1-3.1), dok je prevalencija alergije na hranu dokazane kroz provokacijski pokus (otvoreni ili dvostruko slijepi placebo kontrolirani pokus) iznosila 0.9% (95%CI 0.8-1.1). Pozitivni provokacijski pokusi na hranu jednako su bili zastupljeni u dječjoj i odrasloj populaciji s najvišom učestalošću u zapadnoj Europi (5).

Malobrojna su istraživanja o kretanju učestalosti alergije na hranu. Kotz i sur. analiziranjem razloga hospitalizacija od 2001. do 2005. godine ne uočavaju promjene u incidenciji alergijske preosjetljivosti na kikiriki, ali uočavaju udvostručenje životne prevalencije (6). Venter i sur. izvještavaju o porastu prevalencije senzibilizacije kao i dijagnosticirane alergijske reakcije na kikiriki u razdoblju od 1993. do 1998-2000. godine, dok Gupta i sur. bilježe peterostruki porast hospitalizacija zbog alergijskih reakcija na hranu između 1990. i 2004. godine (7,8).

Rizični čimbenici za alergijsku preosjetljivost na hranu

Pridružene alergijske bolesti kao i alergijske bolesti u roditelja i rodbine, muški spol i život u ekonomski razvijenim i bogatijim društvima snažni su rizični čimbenici za alergijsku preosjetljivost na hranu. Operativno dovršen porod, dojenje, dojenačka prehrana, primjena antibiotika i drugi istraživani čimbenici nisu jednoznačno povezani u svim istraživanjima (5).

Učestalost anafilaksije

U dječjoj dobi najčešći uzrok anafilaksije su: kravlje mlijeko, jaja, lješnjak, kikiriki, kivi, orah. Kikiriki i orašasti plodovi, jaja i hrana križno reaktivna s lateksom najčešći su uzrok nastanka anafilaksije u cjelokupnoj populaciji.

U analizu učestalosti anafilaksije, ulazne kriterije istraživanja ispunilo je 48 istraživanja, a 3 istraživanja su ispunila kriterije i za meta-analizu. Na temelju uključenih istraživanja, procjenjuje se incidencija anafilaksije od 1.5 do 32 na 100 000 ispitanika godišnje, a prevalencija od 0.3% do 0.6% (9,10,11,12). Meta-analizom uključenih istraživanja procijenjena prevalencija anafilaksije iznosila je 0.3%. Istraživanja upućuju i na porast incidencije, prevalencije i životne prevalencije anafilaksije tijekom posljednjih desetljeća. Bilježi se porast incidencije od 5.6 na 100 000 hospitaliziranih tijekom 1991-92 na 10.2 na 100 000 hospitaliziranih tijekom 1994-95. Stopa prevalencije anafilaksije porasla je sa 6 na 41 na 1000 000 hospitaliziranih između 1990-91 i 2000-01, a životna prevalencija od 50 na 75.5 na 100 000 između 2001. i 2005. godine (13).

Najčešći pokretači anafilaksije su hrana, lijekovi, ubodi insekata i izlaganje lateksu.

Vrste namirnica koje uzrokuju anafilaksiju ovise o dobi ispitanika, pa je tako u dječjoj dobi najčešći uzrok kravlje mlijeko, jaja, lješnjak, kikiriki, kivi, orah (14). Kikiriki i orašasti plodovi, jaja i hrana križno reaktivna s lateksom su najčešći uzrok nastanka anafilaksije u cjelokupnoj populaciji (13). Tri istraživanja su iznijela i smrtnost od anafilaksije koja je iznosila 0.000002%, 0.00009% i 0.0001% (13).

Dijagnoza alergije na hranu

Najčešće primjenjivani testovi su kožni ubodni test, određivanje koncentracije specifičnog IgE u serumu, specifičnog IgE na komponentne alergena i epikutani test.

Dijagnostiku alergijske preosjetljivosti na hranu započinjemo iscrpnom anamnezom u kojoj nastojimo istražiti povezanost između konzumacije hrane i pojave ranih, odnosno kasnih kliničkih simptoma. Iako se dvostruko slijepi placebo kontrolirani pokus (engl. double-blind, placebo-controlled food challenge) smatra zlatnim standardom u postavljanju dijagnoze alergijske preosjetljivosti na hranu, rizik od anafilaksije i vrijeme potrebno za izvođenje testa, navode na potrebu za jeftinijim i sigurnijim testovima, što je istraženo i u EAACI smjernicama. Najčešće primjenjivani testovi su kožni ubodni test, određivanje koncentracije specifičnog IgE u serumu, specifičnog IgE na komponentne alergena i epikutani test. Stoga, primjenom kožnih ubodnih testova i određivanjem specifičnog IgE u serumu dokazujemo IgE-om posredovane reakcije preosjetljivosti. Iako dokazuju senzibilizaciju, njihova pozitivnost ne znači nužno i kliničku reakciju na ispitivanu hranu. Epikutani test se primjenjuje u dijagnostici ne-IgE-om posredovanih imunoloških reakcija na hranu. Europska akademija pokrenula je izradu sustavnog pregleda dosada objavljenih istraživanja o primjenjivosti navedenih dijagnostičkih testova, kojima je referentna kategorija bio dvostruko slijepi, placebo kontrolirani pokus. Obuhvaćeno je 24 istraživanja s ukupno 2831 ispitanika, a najveći dio su činila dojenčad i djeca. Kožni ubodni test i specifični IgE na hranu imaju dobru osjetljivost, ali nisku specifičnost koja ovisi o vrsti ispitivane hrane (npr. najvišu osjetljivost ima kožni test na ribu i školjke, a najnižu kožni test na pšenicu). Epikutani testovi na hranu obilježeni su niskom osjetljivošću, ali boljom specifičnošću. Specifični IgE na alergenske komponente ima bolju specifičnost i osjetljivost u odnosu na kožne testove i serumski specifični IgE (15).

Literatura

1. Burks AW, Tang M, Sicherer S, et al. ICON: food allergy. J Allergy Clin Immunol 2012; 129:906-920.

2. Sampson HA, Munoz-Furlong A, Campbell RL, et al. Second symposium on the definition and management of anaphylaxis: summary report--Second National Institute of Allergy and Infectious Disease/Food Allergy and Anaphylaxis Network symposium. J Allergy Clin Immunol 2006; 117:391-397.

3. Eigenmann PA. Future therapeutic options in food allergy. Allergy 2003; 58:1217-1223.

4. Lack G. Update on risk factors for food allergy. J Allergy Clin Immunol 2012; 129:1187-1197.

5. Nwaru BI, Hickstein L, Panesar SS, et al. The epidemiology of food allergy in Europe: a systematic review and meta-analysis. Allergy 2014; 69:62-75.

6. Kotz D, Simpson CR, Sheikh A. Incidence, prevalence, and trends of general practitioner-recorded diagnosis of peanut allergy in England, 2001 to 2005. J Allergy Clin Immunol 2011; 127:623-630 e621.

7. Venter C, Hasan Arshad S, Grundy J, et al. Time trends in the prevalence of peanut allergy: three cohorts of children from the same geographical location in the UK. Allergy 2009; 65:103-108.

8. Gupta R, Sheikh A, Strachan DP, Anderson HR. Time trends in allergic disorders in the UK. Thorax 2007; 62:91-96.

9. Vetander M, Helander D, Flodstrom C, et al. Anaphylaxis and reactions to foods in children--a population-based case study of emergency department visits. Clin Exp Allergy 2012; 42:568-577.

10. Calvani M, Cardinale F, Martelli A, et al. Risk factors for severe pediatric food anaphylaxis in Italy. Pediatr Allergy Immunol 2011; 22:813-819.

11. Quiralte J, Blanco C, Delgado J, et al. Challenge-based clinical patterns of 223 Spanish patients with nonsteroidal anti-inflammatory-drug-induced-reactions. J Investig Allergol Clin Immunol 2007; 17:182-188.

12. Tejedor Alonso MA, Moro Moro M, Mugica Garcia MV, et al. Incidence of anaphylaxis in the city of Alcorcon (Spain): a population-based study. Clin Exp Allergy 2012; 42:578-589.

13. Panesar SS, Javad S, de Silva D, et al. The epidemiology of anaphylaxis in Europe: a systematic review. Allergy 2014; 68:1353-1361.

14. Draisci G, Zanfini BA, Nucera E, et al. Latex sensitization: a special risk for the obstetric population? Anesthesiology 2011; 114:565-569.

15. Soares-Weiser K, Takwoingi Y, Panesar SS, et al. The diagnosis of food allergy: a systematic review and meta-analysis. Allergy 2014; 69:76-86.

OGLASI
GastalIbuxin RapidAndol PRO
OGLAS
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: