x
x

Urtikarija i angioedem - Klinički oblici urtikarije (2. dio)

  prof. dr. sc. Jasna Lipozenčić
  Zrinka Bukvić Mokos
  Leo Čabrijan

  07.08.2011.

Urtikarija se očituje iznenadnom pojavom ružičastih urtika (urticaria rubra) koje svrbe. Katkad su bijele (urticaria porcellanea), hemoragične, hiperpigmentirane (kronična urtikarija), anularne ili circinalne. Veličine su od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Trajanje urtika je od nekoliko sati do, rjeđe, 24 do 48 sati ili su duljega trajanja. Patogenetski se klasifikacija urtikarija/angioedema temelji na imunološkom tipu I-III reakcija, neimunološkom i idiopatskim uzrocima.

Urtikarija i angioedem - Klinički oblici urtikarije (2. dio)

Klinička klasifikacija urtikarija temelji se na etiologiji, trajanju i imunopatogenezi (kinetici i etiopatofiziologiji). Prema etiologiji su različiti alergeni (hrana, inhalacijski, kontaktni, lijekovi, krvni derivati); toksični (ubodi insekata, biljke, ASA, analgetici, aditivi i konzervansi); pseudoalergijski (NSAID i drugi protuupalni lijekovi te kontrastna sredstva); infekcije (paraziti, gljive, bakterije, virusi); paraneoplastički; fizikalni (mehanički, toplo-hladno, kolinergijski, voda, UV svjetlo); enzimatski defekti (angioneurotski edem i hereditarni edem); autoimune bolesti (urtikarija vaskulitis udružena sa sistemskim eritemskim lupusom, krioglobulinemija, paraproteinemija); psihosocijalni čimbenici (stres, depresija); hormonalni poremećaji (bolesti štitnjače); mastocitoza; idiopatska urtikarija.

Prema kinetici urtikarije se dijele na akutne (traju kraće od 6 tjedana), kronične (traju više od 6 tjedana), intermitentne (recidivirajuće).

Alergijska se urtikarija zbiva u oko 20-30% bolesnika istodobno s kroničnim alergijskim bolestima. Urtikarija i angioedem mogu biti posljedica imunoloških i upalnih mehanizama ili idiopatske (nikad se ne definira uzrok).

Modificirana etiološka klasifikacija urtikarija

Fizikalna urtikarija: dermografizam, urtikarija na pritisak, kolinergička urtikarija, urtikarija zbog napora, kao i anafilaktički sindrom, solarna urtikarija, urtikarija na hladnoću, toplinu, vibracije, vodu (hladnu i toplu).

Neimunološka kontaktna urtikarija: biljke, životinje, kemijske tvari.

Imunološka kontaktna urtikarija: hapteni, amonijev persulfat za bijeljenje kose, kontaktni alergeni (tekstil, drvo, kozmetika, parfemi, bacitracin), alergeni hrane.

Kožne bolesti: pigmentozna urtikarija (mastocitoza), dermatitis herpetiformis, pemfigoid, amiloidoza

Hormoni: trudnoća, endokrinološki poremećaji (npr. štitnjače).

Naslijeđe: autosomalno dominantno (vrlo rijetko); Odstupanja u komplementnom sustavu.

Hrana: ribe, školjke, orasi, jaja, čokolada, jagode, rajčice, svinjetina, kravlje mlijeko, sir, pšenica, plijesan.

Aditivi u hrani: salicilati, boje (tartrazin), benzoati, penicilin, sulfiti.

Lijekovi: penicilin, acetilsalicilna kiselina, sulfonamidi i lijekovi koji uzrokuju neimunološko oslobađanje histamina (morfin, kodein, polimiksin, dekstran, kurare, kinin).

Infekcije: kronične bakterijske infekcije (sinusa, pluća, žučnoga mjehura, mokraćnih putova), Campylobacter enteritis, gljvične infekcije (dermatofitoze, kandidijaza), virusne infekcije (prodromalna reakcija hepatitisa B, infektivna mononukleoza), parazitarne infekcije (malarija).

Inhalacijski alergeni: peludi, životinjska dlaka, kućna prašina, aerosoli, hlapljive kemikalije.

Bolesti unutrašnjih organa: serumska bolest, sistemni eritemski lupus, hipertiroidizam, autoimuna bolest štitnjače, karcinomi, limfomi, juvenilni reumatoidni artritis, leukocistoklastični vaskulitis, policitemija vera, reumatska vrućica.

Akutna i kronična urtikarija

Akutna urtikarija
Prema Zuberbieru (2003.), u bolesnika s akutnom urtikarijom čak 50,2% oboljelih ima atopijsku bolest (astma, rinitis, atopijski dermatitis). Etiološki su uzroci najčešće hrana, posebice u djece, zatim lijekovi (posebice penicilin), pseudoalergeni (ASA), virusne infekcije respiratornog sustava.

Kronična urtikarija
Nema točnih epidemioloških podataka o prevalenciji. Postoje različite podvrste kronične urtikarije s pseudoalergijskim reakcijama na aditive u hranu, infekcije i autoimunu etiologiju. Neinfektivni uzroci koji mogu izazvati urtikariju, ali i promjene u gastrointestinalnom traktu: gastritis, refluks, ezofagitis, upalu žučnoga mjehura i putova i nešto rjeđe, autoimune bolesti (npr. SLE i tumori, tireoiditis).

Kronična urtikarija i autoimuni sindrom

Najčešće se pojavljuje u odraslih, a u 52,7% u autoimunih bolesti, napose štitnjače. Kronična je urtikarija katkad udružena s LE, dermatomiozitisom i s protutireoidnim protutijelima, protu-IgE autoantitijelima i anti-Fcε RI autoantitijelima. Autoimunu urtikariju u 35-40% KIU bolesnika karakteriziraju cirkulirajuća protutijela u serumu. Autoimunost i autoimuni sindrom u KU može biti udružen s limfoproliferativnim promjenama i bez njih. Liječenje se sastoji u primjeni nesedirajućih antihistaminika imunomodulatora (kortikosteroidi, ciklosporin A ili tacrolimus, hormonska terapija).

Kronična idiopatska urtikarija

Kronična idiopatska urtikarija (KIU) bitno utječe na kvalitetu života i kožna je bolest koja se pojavljuje u 0,1% do 3% Amerikanaca i Europljana i čini oko 75% svih slučajeva KU.
Dijagnoza KIU zahtijeva hematološke, biokemijske, imunološke i endokrine pretrage kako bi se isključio direktni ili indirektni sistemni alergijski, upalni, infektivni ili autoimuni proces koji je uzrok KU. Patogeneza KIU već je prije objašnjena, a u oko 50% slučajeva ostaje nerazjašnjena. Kliničko iskustvo s KIU nalaže djelotvorno liječenje koje omogućuje dugotrajno povlačenje simptoma (npr. desloratadin).

Urtikarijske promjene u djece

U dječjoj su dobi urtikarijske promjene često povezane s alergenima hrane, lijekovima, infekcijama, ubodima kukaca, ali mogu biti i prvi znak multisistemne upalne bolesti (Stillova bolest, SLE, Kawasakijeva bolest, mastocitoza, dermatitis herpetiformis, limfom, leukemija, metaboličke i genetske promjene). Ako se kod novorođenčeta pojavi makulozni ili urtikarijski osip, tada treba ispitati je li riječ o nasljednoj bolesti ili o pasivnom prijenosu infekcije ili protutijela od majke na dijete, kao što su npr. SSA/Ro protutijela. Liječenje se provodi steroidima i jačim protuupalnim lijekovima.

Literatura

1. Ring J, Hein R, Gauger A, Bronsky E, Miller B. Once-daily desloratadine improves the signs and symptoms of chronic idiopathic urticaria: a randomized, double-blind, placebo-controlled study. Int J Dermatol 2001; 40:72-76.
2. Greaves M. Chronic urticaria. J Allergy Clin Immunol 2000; 105(4):664-72.
3. Ring J, Gauger A, Hein R. Clinical Efficacy of Desloratadine in Chronic Urticaria. Clin Drug Invest 2002; 22:33-41.
4. Soter NA, Kaplan AP. Urticaria and angioedema. U: Freedberg IM, Eisen AZ, Wolff K et al., ur. Fitzpartick's Dermatology in General Medicine. 6. izd., New York, Mc Graw Hill, 2003; 1129-43.
5. Lipozenčić J. Angioedem. U: Lipozenčić J, ur. Dermatovenerologija. Zagreb, Naklada Zadro, Zagreb, 1999; 110-1.
6. Braun-Falco O, Plewig G, Wolff HH, et al. Urticaria, angioedema and anaphylaxis. U: Braun-Falco O, Plewig G, Wolff HH, et al., ur. Dermatology, 2. potpuno dopunjeno izd., Berlin, Springer-Verlag, 2000; 431-56.
7. Lipozenčić J, Wolf R. Life-threatening severe allergic reactions: urticaria, angioedema, and anaphylaxis. Clin Dermatol. 2005; 23:193-205.
8. Sabroe RA, Greaves MW. The pathogenesis of chronic idiopathic urticaria. Arch Dermatol. 1997; 133:1003-8.
9. Henz BM, Zuberbier T. Urticaria - new developments and perspectives. Hautarzt 2000; 51:302-8.
10. Grattan CE, Francis DM, Hide M, Greaves MW. Detection of circulating histamine releasing autoantibodies with functional properties of anti-IgE in chronic urticaria. Clin Exp Allergy 1991; 21:695-704.
11. O'Donnell BF, O'Neill CM, Weish KI, Barlow RJ, Kobza Block A, Greaves MW. Is chronic urticaria an HLA-associated disease? Clin Exp Dermatol 1995; 20:271-2.
12. O'Donnell BF, Swana GT, Kobza Block A, Ponticiello L, Logana B, Leccese F. Organ and non-organ specific auto-immunity in chronic urticaria. Br J Dermatol 1995; 133 (Suppl 45):42.
13. Aversano M, Caiazzo P, Iorio G, Ponticiello L, Lagana B, Leccese F. Improvement of chronic idiopathic urticaria with L-thyroxine: a new TSH role immune response? Allergy 2005; 60:489-93.
14. Hein R. Chronic urticaria: impact of allergic inflammation. Allergy 2002; 57(75):19-24.
15. Zuberbier T. Urticaria. Allergy. 2003; 58(12):1224-34.
16. Grattan CE, Sabroe RA, Greaves MW. Chronic urticaria. J Am Acad Dermatol 2002; 46:645-57.
17. Zuberbier T, Munzberger C, Haustein U, Trippas E, Burtin B, Mariz SD, Henz BM. Double-blind crossover study of high-dose cetirizine in cholinergic urticaria. Dermatology 1996; 193:324-7.
18. Gigli I, Rosen FS. Angioedema associated with complement abnormalities. U: Freedberg IM, Eisen AZ, Wolff K i sur., ur. Fitzpartick's dermatology in general medicine, 6. izd. New York: Mc Grow Hill 2003; 1139-43.
19. Landerman NS, Webster ME, Becker EL, Ratcliffe HE. Hereditary angioneurotic edema. II. Deficiency of inhibitor for serum globulin permeability factor and/or plasma kallikrein. J Allergy. 1962; 33:330-41.
20. Winnewisser J, Rossi M, Spath P, et al. Type I hereditary angioedema. Variability of clinical presentation and course within two large kindreds. J Int Med 1997; 241:39-41.
21. Oltvai ZN, Wong EC, Atkinson JP, et al. C1 inhibitor deficiency: molecular and immunologic basis of hereditary and acquired angioedema. Lab Invest. 1991; 65:381-8.
22. Liu FT. Urticaria: U: Gershwin ME, Naguwa SM. ur. Allergy and Immunology Secrets: 2. Izd. Elsevier Health Sciences; 2005; 121-130.

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Ibuxin RapidMaxfluMaxirino
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Maxirino
VIDEO GALERIJA
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: