x

SPECIJALIZACIJE

x

Hipertenzija - antihipertenzivi: Drugo poluvrijeme - tko će pobijediti?

  Natali Dropulić-Bakarčić, dr. med. specijalist obiteljske medicine

  02.08.2018.

Fiksne kombinacije malih doza dvaju antihipertenziva iz različitih skupina (koje se još uvijek značajno više propisuju nego trojna fiksna kombinacija) mogu biti početna terapija arterijske hipertenzije. Postiže se bolji antihipertenzivni učinak, prisutno je manje nuspojava, te se postiže bolja suradljivost bolesnika.

Hipertenzija - antihipertenzivi: Drugo poluvrijeme - tko će pobijediti?

Hipertenzija

Tijekom posljednjih desetljeća stresan i izrazito natjecateljski način života udružen s nezdravim prehrambenim navikama, nedovoljnom tjelesnom aktivnošću i pretilošću znatno pridonosi sve učestalijoj pojavi povišenog arterijskog tlaka u pučanstvu.

Hipertenzija je trajno povišenje sistoličke (>)140 mmHg, odnosno dijastoličke (>)90 mmHg ili obiju vrijednosti krvnog tlaka u mirovanju. Za bolesnike koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 ciljna je vrijednost krvnog tlaka niža (130/85 mmHg). Trenutno važeće smjernice ESC su objavljene 2013. godine, a očekuje se objava novih ESC/ESH smjernica za liječenje hipertenzije upravo u 2018. godini. Prema smjernicama Europskog društva za hipertenziju iz 2013. godine, ciljna vrijednost sistoličkog tlaka kod osoba visoke životne dobi tolerira se i do 150 mmHg. Tijekom posljednjih desetljeća stresan i izrazito natjecateljski način života udružen s nezdravim prehrambenim navikama, nedovoljnom tjelesnom aktivnošću i pretilošću znatno pridonosi sve učestalijoj pojavi povišenog arterijskog tlaka u pučanstvu. Bilo dugotrajan, a i neliječen, bilo neprikladno liječen, povišeni arterijski tlak čest je uzrok brojnih teških bolesti poput srčanog zatajivanja, moždanog udara, infarkta miokarda, bolesti perifernih arterija i zatajenja funkcije bubrega. Posljedice svih spomenutih bolesti jesu bitno smanjenje kvalitete života i skraćivanje životnog vijeka. Liječenje povišenog arterijskog tlaka u svakom slučaju mora uključivati opće mjere usmjerene protiv gore nabrojenih čimbenika, no često se moraju primijeniti i lijekovi iz skupine antihipertenziva.

Vrste hipertenzije

Hipertenzija je najčešće primarna, odnosno esencijalna (80-95%) slučajeva s nepoznatom etiologijom, ili sekundarna kojoj je najčešći uzrok neka od bolesti bubrežnog parenhima. Neliječena hipertenzija može dovesti do oštećenja ciljnih organa (srce, oči, bubrezi).

Dijagnostika

Hipertenzija se dijagnosticira sfigmomanometrijom, uz anamnezu, fizikalni pregled te razne testove i dijagnostičke procedure koje mogu pomoći u otkrivanju etiologije i detekciji oštećenja ciljnih organa.

Liječenje

Hipertenzija se liječi promjenama u načinu života te lijekovima iz skupine antihipertenziva. Promjene u načinu života kao što su tjelesna aktivnost, prestanak pušenja, hrana bogata voćem i povrćem te sa što manje masnoća i smanjen unos soli, mogu smanjiti tjelesnu masu toliko da BMI bude između 18,5 i 24,9. Bolesnika treba potaknuti da slijedi preporuke liječnika o promjenama u načinu života, jer već samo smanjenje tjelesne težine može u blagoj hipertenziji bez lijekova regulirati krvni tlak.

Ako nakon 6 mjeseci promijenjenog načina života vrijednosti krvnog tlaka ostaju i dalje iznad 140/90 mmHg, započinje se liječenje antihipertenzivima. Antihipertenzivi zajedno s promjenom u načinu života započinju se davati odmah, kad bolesnik boluje od šećerne bolesti tipa 2, te bubrežnih bolesti, kao i u bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom, te onih čije su vrijednosti krvnog tlaka veće od 160/100mmHg.

Kod većine bolesnika na početku se daje jedan antihipertenziv - odnosno monoterapija. Svih 5 navedenih skupina antihipertenziva dolazi u obzir kao prva linija terapije; a to su: beta – blokatori, blokatori kalcijevih kanala, ACE inhibitori, blokatori receptora za angiotenzin II, adrenergici (sve manje u upotrebi), te izravni vazodilatatori (kod rezistentne hipertenzije, te kod trudnica, za preeklampsiju). Ako u početku lijek nije učinkovit, ili ima nuspojave, može se zamijeniti drugim lijekom. No ako je početni lijek samo djelomično učinkovit, a bolesnik ga dobro podnosi, može se povisiti doza ili dodati lijek s različitim mehanizmom djelovanja.

Ako je u bolesnika sistolički tlak u početku veći od 160 mmHg, u terapiji se često odmah daju dva lijeka, čije su doze određene i dostupne u jednoj tableti, znači provodi se liječenje bolesnika s fiksnom kombinacijom lijekova.

Fiksne kombinacije

Fiksne kombinacije antihipertenziva postoje u liječenju hipertenzije od 1960.god. Često su smjernice u liječenju hipertenzije kroz povijest davale prednost monoterapiji nad fiksnim kombinacijama lijekova.

Međutim u mnogobrojnim studijama s kraja 90-ih godina 20.stoljeća, fiksne kombinacije antihipertenziva bolje i brže postižu ciljne vrijednosti krvnog tlaka, jednostavno se primjenjuju, odgovarajuće kombinacije i doze su određene, te dostupne u jednoj tableti, čime se povećava suradljivost bolesnika, prisutno je manje nuspojava, lijek se bolje podnosi, a također je bitan faktor i niža cijena lijeka. 

Liječenje fiksnim kombinacijama antihipertenziva, skraćuje vrijeme traženja optimalno učinkovite doze lijeka, primijenjenog kao monoterapija kod bolesnika koji imaju visoke vrijednosti arterijskog tlaka i oštećenja ciljnih organa. Na taj se način znatno smanjuje broj neželjenih kardiovaskularnih događaja.

Fiksne kombinacije antihipertenziva odobrene u Hrvatskoj su:

-tiazid/diuretik koji čuva kalij

-tiazid/beta blokator

-tiazid/ACE inhibitor

-tiazid/blokator receptora za angotenzin II

 -ACE inhibitor/Ca-blokator

-ACE inhibitor/beta blokator

-Ca-blokator/blokator receptora za angotenzin II

Novije fiksne kombinacije antihipertenziva (3 u 1) odobrene u Hrvatskoj su:

-Ca-blokator/blokator receptora za angiotenzin II/diuretik

-ACE inhibitor/diuretik/Ca-blokator

-Atorvastatin/ACE inhibitor/Ca-blokator

Zaključak

Da bi se postigla dobra regulacija krvnog tlaka, često je potrebno nekoliko procjena i promjena terapije. Potrebna je doživotna terapija, a manjak bolesnikove suradljivosti može značajno utjecati na regulaciju krvnog tlaka. Fiksne kombinacije malih doza dvaju antihipertenziva iz različitih skupina  (koje se još uvijek značajno više propisuju nego trojna fiksna kombinacija) mogu biti početna terapija arterijske hipertenzije. Postiže se bolji antihipertenzivni učinak, prisutno je manje nuspojava, te se postiže bolja suradljivost bolesnika.

Kombinirana medikamentna terapija dovodi do značajnijeg sniženja krvnog tlaka i bolje tolerancije terapije u usporedbi s monoterapijom. Ako se fiksnom kombinacijom lijekova postigne dobra kontrola krvnoga tlaka, vjerojatnije je da će bolesnik dosljedno uzimati terapiju nego ako se doza lijeka postupno korigira u monoterapiji, a postupnom korekcijom se produžuje i vrijeme do postizanja željenih vrijednosti krvnoga tlaka.

Literatura

1. European Society Of Cardiology, 2013 ESH/ESC Guidelines for the management of arterial hypertension, European Heart Journal (2013) 34, 2159-2219

2. V.Čulić, ACE-inhibitori: liječenje hipertenzije, organoprotekcija i mjere opreza, Kardiologija danas – odabrane teme, Medicus 2016., 25(2), 127-137

3. D. Delić-Brkljačić, Fiksne kombinacije, Principi farmakoterapije kardiovaskularnih bolesti, Medicus 2010., 19(2), 215-224

4. http://www.eh-uh2000.org

5. www.msd.prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnici/.../arterijska-hipertenzija

OGLASI
Andol effectMaxfluIbuxin Rapid
OGLAS
Ibuxin Rapid
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: