x

SPECIJALIZACIJE

x

Atipični antipsihotik u liječenju shizofrenije: prikaz bolesnice

  Suzana Frančula-Černja, dr. med., specijalist psihijatar

  28.04.2016.

Izbor antipsihotika u akutnoj fazi shizofrenije ovisi o vrsti i intenzitetu simptoma te se u toj početnoj fazi donosi odluka hoće li se uključiti klasični antipsihotik u početku liječenja pa kasnije prijeći na atipični antipsihotik ili odmah uključiti atipični antipsihotik nove generacije.

Atipični antipsihotik u liječenju shizofrenije: prikaz bolesnice

Uvod

Shizofrenija je teška duševna bolest kod koje dolazi do poremećenog funkcioniranja mozga, a koja dovodi do poremećaja važnih psihičkih funkcija i ponašanja sa izraženim oštećenjem socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja. U kliničkoj slici dominiraju dvije velike skupine simptoma: pozitivni (halucinacije i sumanutosti) i negativni (anhedonija, avolicija, alogija i afektivna zaravnjenost). Klinički tijek možemo podijeliti na premorbidni period, prodromalni i akutnu psihotičnu epizodu.

Liječenje treba započeti što ranije

Rano započeto liječenje psihotičnih poremećaja jedan je od čimbenika bolje prognoze bolesti. Prvih pet godina je, prema istraživačima, ključni period u kojemu se definira tijek i ishod bolesti. Izbor antipsihotika u akutnoj fazi shizofrenije ovisi o vrsti i intenzitetu simptoma te se u toj početnoj fazi donosi odluka da li će se uključiti klasični antipsihotik u početku liječenja pa kasnije prijeći na atipični antipsihotik ili odmah uključiti atipični antipsihotik nove generacije. Zbog čestih nuspojava na klasične antipsihotike i to u samom početku liječenja u terapijskim dozama u vidu distonije, akatizije, početnog razvoja tardivne diskinezije ili jatrogenog parkinsonizma, jake sedacije, hipotenzije, često se, već od početka, u terapiju uključuje i atipični antipsihotik.

Antipsihotici druge generacije – atipični antipsihotici

Pretpostavlja se da su pozitivni simptomi uzrokovani hiperfunkcijom DA u mezolimbičkim strukturama, dok su negativni simptomi u vezi sa dopaminskom hipofunkcijom u frontalnom korteksu. Klasični antipsihotici su i blokatori D2 receptora. Antipsihotici druge generacije u koje spada i olanzapin jesu serotoninski- dopaminski antagonisti, a njihov afinitet za 5-HT2 receptore veći je nego za D2 receptore. Oni imaju povoljan učinak i na negativne simptome shizofrenije za razliku od tipičnih antipsihotika. Liječenje svih novih slučajeva shizofrenije trebalo bi započeti i liječiti novim antipsihoticima, a tek izuzetno klasičnima ako se njihova upotreba pokaže neučinkovitom. Razlog je tome što su novi antipsihotici jednako učinkoviti na pozitivne simptome kao i klasični, a uz to djeluju na afektivne, negativne i kognitivne simptome.

Olanzapin u liječenju shizofrenije

U akutnoj fazi je uključivanje olanzapina u terapiju indicirano jer utječe jako dobro i na pozitivne i na negativne simptome, smiruje agitaciju, poboljšava san, poboljšava kognitivno funkcioniranje što djeluje dobro i kod ambulantnog uključivanja lijeka u terapiju. Uz 'suport' obitelji, kod liječenja pacijenata koji boluju od dugogodišnjeg psihotičnog poremećaja, pokazalo se da primjena olanzapina može poboljšati kognitivno i socijalno funkcioniranje i poboljšati kvalitetu života.

Konačni ishod liječenja i terapijski odgovor ovisi o učinkovitosti lijeka na čitav niz simptoma od sumanutog doživljavanja realiteta, autističnog povlačenja, psihičke i socijalne dezorganizacije, nemira, agitacije, agresivnosti, suicidalnosti uz nesanicu, poremećaja uzimanja hrane koje je učestalo pod uplivom sumanutih doživljavanja.

Kod liječenja bolesnika sa dugogodišnjim psihotičnim poremećajima koji su već dugo liječeni klasičnim antipsihoticima i kombinacijom antipsihotika u više slučajeva je kod uvođenja olanzapina u terapiju nakon dužeg liječenja učinkovitom dozom lijekova (od 10-20 mg olanzapina na dan) došlo je do poboljšanja socijalnog i emocionalnog funkcioniranja i sve kvalitetnije remisije. Uz postupno smanjenje doze, vrlo često na dozi održavanja od 5 do 10 mg olanzapina na dan, smanjuju se i/ili potpuno nestaju ranije nuspojave koje su osjećali uz raniju terapiju. Uz podršku i edukaciju i dobru procjenu kod uvođenja terapije, metaboličke nuspojave najučestalije kod primjene olanzapina kao što su povećanje tjelesne težine, povišen GUK i masnoće su rijetko zabilježene.

Prikaz pacijentice

Pacijentica, 60 godina, unazad nekoliko godina započela je liječenje na akutnom psihijatrijskom odjelu nakon što je niz godina otežano funkcionirala, socijalno povučena, bez posla, bez riješenog socijalnog statusa, paranoidna i u odnosu na okolinu te se stoga povukla od svih osim nekoliko članova uže obitelji (djeca) s kojima je djelomično surađivala.

Od početka liječenja u terapiju je uključen olanzapin u dozi od 10 mg na koji reagira povlačenjem pozitivnih simptoma i poboljšanjem emocionalnog i socijalnog funkcioniranja s time da je u početku liječenja nakon duže hospitalizacije, ubrzo došlo do pogoršanja bolesti s obzirom na to da pacijentica živi sama i sama kontrolira uzimanje terapije.

Nastavlja se liječenje olanzapinom uz anksiolitike. Na terapiju dolazi do kvalitetne remisije s time što aktualno pacijentica ima dobar uvid i kritičnost te shvaća važnost redovnog uzimanja terapije. Nakon početnog uzimanja 10 mg olanzapina već duže vrijeme pacijentica uzima dozu od 5 mg olanzapina i uz tu terapiju živi kvalitetno. Ima dobre obiteljske odnose, socijalno i emocionalno funkcionira, tako da je i njena kvaliteta života puno veća nego ranije. 

Uz dosadašnju terapiju pacijentica nije imala nuspojava, zadržava normalnu i urednu tjelesnu težinu te obavlja povremene kontrole laboratorijskih parametara (GUK, KKS, DKS, urea, kreatinin, ALT, AST, kolesterol i trigliceridi) koji su uredni.

OGLASI
Ibuxin RapidAndol PROMaxirino
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Andol effect
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: