x
x

Otkriven marker za autizam u dojenačkoj dobi?

  David Čičić, dr. med.

  04.12.2013.

Dojenčad, kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam, pokazuje između 2 i 6 mjeseci starosti progresivno smanjenje očnog kontakta, obrazac socijalne interakcije koji nije prisutan u zdrave djece. Opaženo postupno smanjenje očnog kontakta opovrgava primarnu pretpostavku o urođenom nedostatku ovog oblika socijalne interakcije, što ujedno otvara mogućnost rane intervencije u smislu očuvanja mehanizama početne refleksne orijentacije prema očima. Također, navedeno opažanje najraniji je pokazatelj socijalnih poteškoća u dojenčadi. Ovo je zaključak istraživanja objavljenog u časopisu Nature.

Otkriven marker za autizam u dojenačkoj dobi?
Djeca s normalnim razvojem fokusiraju pažnju na ljudsko lice već u prvim satima života. Obraćajući posebnu pozornost na oči drugih osoba uče prepoznavati signale socijalne interakcije. Djeca s autizmom ne pokazuju ovakav obrazac ponašanja.

Specifičnom opremom mjereni su pokreti očiju svakog djeteta za vrijeme promatranja snimke skrbnika. Istraživači su izračunali postotak vremena fiksacije djetetovog pogleda na skrbnikove oči, usta, dijelove tijela i druge objekte i slike na snimci. Prikupljeni su podaci u deset različitih vremenskih točaka (2, 3, 4, 5, 6, 9, 12, 15, 18 i 24 mjeseci starosti).

Usporedbom djece kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam i normalne djece otkrivena je značajna razlika u fiksaciji na oči (P= 0.002), dijelove tijela (P=0.003) i druge objekte (P=0.002), ali ne i u fiksaciji na usta (P=0.965). Kod djece s autizmom postotak vremena fiksacije na oči postupno se smanjivao između 2 i 24 mjeseci starosti, te je na kraju tog razdoblja bio dvostruko manji nego kod djece s normalnim razvojem. Fiksacija na druge dijelove tijela smanjivala se sporije kod djece s autizmom, zaustavljajući se na razini 25% većoj nego kod normalne djece. Fiksacija na druge objekte nakon sporijeg početnog smanjenja kod djece s autizmom, u drugoj godini života postupno je rasla i na kraju bila dvostruko izraženija nego kod normalne djece.

Istraživanje je pratilo 110 djece od rođenja do treće godine života. Djeca su podijeljena u dvije grupe na temelju rizika za razvoj autizma - grupa s visokim rizikom (prisutan autizam u obitelji) i grupa s niskim rizikom (bez autizma u obitelji). Kod 13 djece kasnije je dijagnosticiran autizam.

Djeca s normalnim razvojem fokusiraju pažnju na ljudsko lice već u prvim satima života. Obraćajući posebnu pozornost na oči drugih osoba uče prepoznavati signale socijalne interakcije. Djeca s autizmom ne pokazuju ovakav obrazac ponašanja. Štoviše, nedostatak očnog kontakta dijagnostičko je obilježje ovog poremećaja.

VEZANI SADRŽAJ > <