Prevalencija alergijskih bolesti pokazuje brzu tendenciju rasta diljem svijeta. Na početni brzi porast respiratornih alergija zabilježen u industrijaliziranom svijetu uskoro se nadovezuje i porast prevalencije atopijskog dermatitisa i nutritivnih alergija, isto se događa u industrijaliziranim zemljama i u zemljama u razvoju. Identificiranje mehanizama kojima bi se u ranom djetinjstvu prevenirale alergije značajno bi smanjilo teret bolesti kasnije u životu i smanjilo bi morbiditet i mortalitet uzrokovan anafilaksijom.

Preventivne mjere možemo podijeliti u primarne, sekundarne i tercijarne. Primarnom prevencijom djelujemo na sprječavanje senzitizacije na pojedine alergene. Dokazi sugeriraju da izbjegavanje pojedinih alergena u hrani tijekom trudnoće ili dojenja neće značajno utjecati na razvoj alergije u potomka. Poželjno je rano uvođenje namirnica s visokim alergenim potencijalom u prehranu doječeta (kikiriki, mlijeko, jaja).  Svakako je primarna prevencija od najvećeg interesa i predstavlja cilj prevencije. Genetika igra važnu ulogu u razvoju alergijskih bolesti. Međutim, brzi porast prevalencije alergijskih bolesti diljem svijeta ne može se objasniti isključivo specifičnim mutacijama, tj. genetičkom podlogom. Epigenetika je drugi važan mehanizam u razvoju alergija kojim čimbenici okoliša mijenjaju način ekspresije gena bez direktnog utjecaja na promjene u sekvenci DNA. Stoga su intrauterini okoliš, prehrana, zagađenje, tj. kvaliteta zraka i okoliša segmenti interesa mjera primarne prevencije.  

Sekundarna prevencija usmjerena je na bolesnike s već postojećim alergijama u svrhu širenja senzitizacijskog profila. Mjere profi laktične ekspozicije posebice aeroalergena uz farma kološki tretman i specifičnu desenzitizaciju čine osnove sekundarne profilakse.

Tercijarnoj prevenciji alergijskih bolesti cilj je sma njiti rizik anafilaksije i inducirati toleranciju. Izbjega vanje potencijalnih alergena te primjena samoinjekto ra adrenalina neki su od temeljnih alata tercijarne pre vencije.

Barbara Kvenić