Prema Eurostatu, udio stanovništva s prekomjernom tjelesnom masom u Europskoj uniji raste velikom brzinom, u većini država njenih članica. Procjene iz 2019. g. pokazuju da je 53 % odrasle populacije pretilo. Nažalost, prema istim statističkim podacima, najveći udio odraslih s prekomjernom tjelesnom masom je u Hrvatskoj i na Malti, gdje je prema procjeni iz 2019. godine 65 % odraslih osoba pretilo. 

Obrazac je također jasan kada je u pitanju razina obrazovanja: moguće je primijetiti da udio ljudi s prekomjernom tjelesnom masom pada sukladno s višim stupnjem njihovog obrazovanja. Također, što je dobna skupina starija, to je veći udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom, najmanji udio pretilih zabilježen je među osobama od 18 do 24 godine (25 %), dok je najveći udio pretilih među osobama u dobi od 65 do 74 godine.

Ovo istraživanje provedeno je samo u KBC-u Osijek i odnosilo se na pacijente koji su operirani u istoj ustanovi te su uglavnom bili iz nekoliko županija na istoku Hrvatske. S obzirom na podatke vezane za kronične bolesti pacijenata, morama se naglasiti i činjenica kako nije samo sjedilački način života uzrok pretilosti i pratećim teškoćama s kralješnicom, već i način prehrane i druge životne navike poput pušenja.

Očekivano, tijekom pandemijske godine zabilježen je značajno smanjenje učestalosti elektivnih operacija kralješnice za više od 20 % u odnosu na 2019. godinu, no već je uslijedio porast istih 2021. godine za nešto više od 36 % u odnosu na pandemijsku 2020. godinu. Neovisno o svakoj pojedinoj od tri evaluirane godine, ukupan postotak pretilih osoba prelazio je 70 % svih operiranih pacijenata, a što je zabrinjavajući podatak, bez obzira na nužnost operacijskog zahvata.

U provedenom istraživanju očekivan je bio i podatak da su bolesnici mlađi od 65 godina imali veću vjerojatnost da će biti operirani zbog hernije diska lumbalne kralješnice, dok su bolesnici stariji od 65 godina imali veću vjerojatnost operacijskog zahvata zbog degeneracijskih promjena koje dovode do stenoze lumbalne kralješnice, a koja se osim bolnoga sindroma manifestira neurogenim klaudikacijama, tj. sve težim hodom do razine pokretljivosti gdje je hodna pruga u ponekim slučajevima svedena na najnužniju mjeru.

Također, zamijećen je podatak u skupini operiranih pacijenata o postotku pušača koji je bio veći od 40 %. Osim toga, oko 42 % bolesnika imalo je arterijsku hipertenziju, a gotovo 10 % šećernu bolest. 

S obzirom na problem pretilosti koji je prisutan u Republici Hrvatskoj, a koji uvelike uključuje pacijente u svim segmentima, daljnji pristup rješavanju ovoga problema, osim direktive EU-a, ovisi i o individualnom pristupu RH. Najbolji primjer može se naći u Finskoj gdje se od dječje dobi integrira zdraviji pristup u svim segmentima razvoja djece; zdraviji način života od razdoblja djetinj stva i zdravije prehrambene navike. Problem je, između ostaloga, prepoznat u činjenici da škole i vrtići nisu pružali hranu primjerenu dječjem razvoju, niti se poticalo dovoljno tjelesne aktivnosti. Iz istoga razloga ovome problemu u RH nužno je pristupiti počevši od rane dječje dobi u ustanovama koje provode odgoj i obrazovanje djece. Također, ovi podaci ukazuju na potrebu ne samo edukacije djece, već i roditelja što bi imalo značajan utjecaj na razvoj djetetovog zdravlja.

Potrebno je istaknuti kako je problem pretilosti vidljiv u svakodnevnim ambulantnim pregledima jer sami pacijenti u velikoj mjeri ne prihvaćaju na ukazivanje problema pretilosti kao dobronamjerni savjet, nego kritiku. Smanjenje tjelesne mase pogotovo u neurokirurških bolesnika vodi ne samo do jednostavnijeg operacijskog zahvata, već i do boljeg poslijeoperacijskog oporavka. Kako je pristup ovome problemu multidimenzionalan, njegovo rješavanje ovisi ne samo o medicinskim djelatnicima, nego u najvećoj mjeri o samim pacijentima.

Alen Rončević, Nenad Koruga