Kada se koriste u liječenju dijabetesa, agonisti glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) imaju povećani rizik od neželjenih gastrointestinalnih događaja, uključujući pankreatitis, bolesti žuči, opstrukciju crijeva i gastroparezu.

U ovoj studiji, istraživači su promatrali rizik od neželjenih gastrointestinalnih događaja kod 4800 pacijenata koji su koristili liraglutid i semaglutid za liječenje pretilosti bez dijagnoze dijabetesa u američkoj nacionalnoj bazi podataka. Ova kohorta je uspoređena sa 650 pacijenata koji su također imali dijagnostičke šifre za pretilost, ali ne i dijabetes, a koji su koristili bupropion-naltrekson za mršavljenje.

Tijekom srednjeg praćenja od ≈1 godine, prilagođeni omjeri rizika za pankreatitis, opstrukciju crijeva i gastroparezu bili su značajno viši među pacijentima koji su koristili GLP-1 agoniste u odnosu na one koji su koristili bupropion-naltrekson (9,1, 4,2, odnosno 3,7 ); bilijarna bolest bila je slična u obje skupine. Među gotovo 90% pacijenata s GLP-1 agonistima koji su primali liraglutid, povećana incidencija pankreatitisa i opstrukcije crijeva bila je oko 7 na 1000 pacijent-godina, odnosno 6 na 1000 pacijent-godina.

GLP-1, intestinalni hormon koji se oslobađa ubrzo nakon unosa hrane, djeluje na GLP-1 receptore široko raspoređene u više tkiva u organizmu. Ova interakcija smanjuje apetit i povećava sitost tako što povećava periferni unos glukoze u mišićne i masne stanice i smanjuje razinu glukoze u krvi.

Prirodni GLP-1 agonisti imaju kratak poluživot tako da su proizvedeni sintetski agonisti kao što su semaglutid i liraglutid i odobreni za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i u novije vrijeme za liječenje pretilosti u kombinaciji s vježbanjem i promjenom u prehrani. Međutim, nekoliko je studija pokazalo da su ovi lijekovi povezani s većim brojem nuspojava na gastrointestinalni sustav od kojih je većina prolazna i blaga.

Bolesnici sa šećernom bolesti tipa 2 imaju povećani rizik od gastrointestinalnih komplikacija kao što su pankreatitis, crijevna opstrukcija i usporavanje želučane peristaltike, te probleme sa žuči. Međutim, rizik od gastrointestinalnih nuspojava povezanih s upotrebom GLP-1 agonista kod bolesnika sa šećernom bolesti, razlikuje se od onih koji nemaju povišene vrijednosti glukoze u krvi.

Analizirani su podatci od 16 milijuna pacijenata u bazi podataka PharMetrics Plus, koja uključuje preko 90% svih recepata izdanih u vanbolničkoj zdravstvenoj zaštiti i dijagnoza koje su postavili liječnici u SAD-u. Pacijenti koji su ispunjavali kriterije za početak uzimanja semaglutida ili liraglutida uključeni su u ispitivanu skupinu, dok je kontrolnoj skupini propisan buproprion-naltrekson, treće sredstvo za mršavljenje s drugačijim mehanizmom djelovanja.

Studija je uključila više od 4100 pacijenata na liraglutidu, 600 na semaglutidu i 650 na bupropion-naltreksonu. Prosječna dob među korisnicima liraglutida bila je 54 godine u usporedbi s 51 odnosno 45 godina među liječenima semaglutidom i bupropion-naltreksonom. Oko 55% korisnika liraglutida bili su muškarci, dok su 61% i 82% korisnika semaglutida i bupropion-naltreksona bili muškarci.

Konzumacija alkohola bila je najveća među liječenima semaglutidom, dok je pušenje bilo najprisutnije među liječenima liraglutidom. Više od 55% liječenih semaglutidom imalo je hiperlipidemiju u usporedbi s 23% odnosno 12% pacijenata liječenih liraglutidom i bupropion-naltreksonom.

Među liječenima GLP-1 agonistima zabilježeno je više bolesti žuči kao što su upala žučnog mjehura, žučni kamenci, pankreatitis sa ili bez bolesti žučnog mjehura, opstrukcija crijeva i gastropareza u odnosu na kontrolnu skupinu.

Na primjer, incidencija bolesti žuči među korisnicima semaglutida bila je 12 na svakih 1000 osoba-godina u usporedbi s 12,6 kod bupropion-naltreksona odnosno 19 kod liraglutida.

U usporedbi sa skupinom koja je primala bupropion-naltrekson, korisnici agonista GLP-1 bili su povezani s povećanim rizikom od bolesti žuči za 50%, i gastropareze/opstrukcije crijeva za 25%. Najznačajnije povećanje je bilo rizik od pankreatitisa, tj deveterostruko povećanje rizika među pacijentima kojima su propisani semaglutid i liraglutid.

Ova višestruka povećanja rizika od gastrointestinalnih nuspojava primijećena su unatoč prilagodbi za ostale čimbenike kao što su pušenje, uporaba alkohola, hiperlipidemija i abdominalne operacije u posljednjih mjesec dana, što je sve povećalo učestalost ovih neželjenih događaja.

Čini se da vrijednosti indeksa tjelesne mase (BMI) nije utjecala na rezultate istraživanja.