Je li individualiziranje doze i frakcioniranje stereotaktičke ablativne radioterapije prema veličini tumora, lokaciji i histološkim karakteristikama povezano s lokalnom kontrolom u liječenju tumora pluća? Pitanje je na koje su autori u ovoj studiji pokušali dobiti odgovor.

SABR se obično koristi za liječenje tumora pluća, ali može imati ozbiljne toksične učinke.

Istraživači su proveli jednokratno, nerandomizirano ispitivanje faze 2, koje je uključivalo 217 pacijenata s 285 tumora pluća, u akademskom centru u Sjedinjenim Državama i u Japanu, kako bi procijenili osigurava li individualizirana plućna SABR doza dobru lokalnu kontrolu i manje toksičnosti.

Bolesnici su bili uvršteni u tri skupine prema tipu raka: početna dijagnoza raka pluća nemalih stanica T1-3N0M0 (skupina 1); T1-3N0M0 novi primarni NSCLC s poviješću prethodnog NSCLC-a ili više NSCLC-a (skupina 2); plućne metastaze od NSCLC ili drugog solidnog tumora (skupina 3).

Doza SABR-a i frakcioniranje prilagođeni su veličini tumora, lokaciji i povijesti. Doze su bile u rasponu od 25 Gy u 1 frakciji za periferne tumore volumena od 0 do 10 cm3 do 60 Gy u 8 frakcija za središnje tumore volumena većeg od 30 cm3.

Primarni ishod bio je izostanak lokalnog recidiva nakon 1 godine; sekundarni ishodi bili su toksičnost i preživljenje. Medijan ukupnog preživljenja bio je 59 mjeseci.

Izostanak lokalnog recidiva nakon 1 godine bio je 97% u skupini 1, 94% u skupini 2 i 96% u skupini 3. Izostanak lokalnog recidiva nakon 5 godina bilo je oko 83% u skupini 1, gotovo 93% u skupini 2, i približno 91% u skupini 3.

Udio pacijenata s toksičnim učincima stupnja 3 do 5 bio je nizak, na 5%, s jednim mogućim događajem stupnja 5 povezanog s liječenjem.

Rezultati ovog nerandomiziranog kontroliranog ispitivanja sugeriraju da individualizirani SABR (iSABR) koji se koristi za liječenje tumora pluća može omogućiti minimiziranje doze liječenja i povezan je s izvrsnom lokalnom kontrolom.