Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj.

Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3.

Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1.

Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka.

Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća.