Bolesnici s teškom astmom svakodnevno se suočavaju s velikim teretom bolesti s trajnim simptomima poput dispneje, kašlja, stvaranja sluzi i poremećenih svakodnevnih životnih aktivnosti. Štoviše, ti pacijenti imaju povećan rizik od teških, potencijalno smrtonosnih egzacerbacija astme koje se često mogu spriječiti samo kontinuiranom primjenom oralnih kortikosteroida (OCS), koji su povezani s ozbiljnim nuspojavama.

U nedavno objavljenoj studiji autora Hashimoto i suradnici, pod nazivom „Real-World Effectiveness of Reslizumab in Patients with Severe Eosinophilic Asthma– First Initiators and  Switchers”, prikazani su podaci za 134 bolesnika iz Nizozemske s teškom astmom liječenih reslizumabom. Podaci su preuzeti iz Nizozemskog registra teške astme RAPSODY.

Cilj studije bio je procijeniti  stvarnu učinkovitost reslizumaba na teške egzacerbacije astme, oralnu upotrebu kortikosteroida i ukupni odgovor na liječenje, kod pacijenata koji prethodno nisu bili na biološkom liječenju, a koji su započeli terapiju reslizumabom kao i kod onih pacijenata koji su se prebacili s drugog biološkog lijeka. Također u studiji se procijenjivalo očekivanja liječnika i kliničko iskustvo s liječenjem reslizumabom.

Reslizumab je doveo do smanjenja broja teških egzacerbacija i primjene oralnih kortikosteroida i u skupini bolesnika kojima je bio prvim biološki lijek i u onih koji su bili prebačeni s nekog drugog biološkog lijeka. Ukupni odgovor na reslizumab ocijenjen je dobrim ili izvrsnim u 59,2% bolesnika. Dodatna učinkovitost reslizumaba nakon prelaska s drugog biološkog lijeka potvrđena je u anketama liječnika. Autori navode da ovi rezultati sugeriraju da u bolesnika koji imaju neodgovarajući odgovor na liječenje biološkim lijekom ima smisla pokušati primijeniti drugi biološki lijek čak i kada djeluje na isti molekularni put upale u podlozi bolesti.