Medicus 2014;23(1):23-30
sebno u pojedinim specifičnim, teškim kliničkim sluča-
jevima i pri provođenju programa liječenja boli.
3. Rukovoditelj klinike je direktor koji je odgovoran za pra-
ćenje rada klinike i koji koordinira rad unutar klinike.
Ako direktor nije stručna osoba, tada ima pomoćnika
stručnog koordinatora koji prati i usklađuje pružanje
zdravstvene skrbi.
4. Klinika za bol mora imati prikladan prostor za pružanje
dijagnostičkih i terapijskih usluga te stručno osoblje za
obavljanje svoje djelatnosti.
5. Klinika za bol treba voditi evidenciju o svojim pacijenti-
ma tako da može procijeniti pojedine ishode liječenja i
procijeniti ukupnu učinkovitost programa liječenja.
6. Zdravstveni radnici moraju proći edukaciju o boli i biti
osposobljeni za pružanje odgovarajućih usluga. Trebaju
imati odgovarajuću licenciju.
Posebne klinike (ambulante) za liječenje boli
To su specijalizirane ambulante za liječenje pojedinih kro-
ničnih bolnih stanja, npr. glavobolje, karcinomska bol, kri-
žobolje i vratobolje. Bave se dijagnostikom i terapijomneko-
ga bolnog stanja. U ambulantama se mogu provoditi istra-
živanja, ali to nije primarni zadatak ambulante za liječenje
nekoga kroničnog bolnog stanja. U ambulantama rade spe-
cijalisti/supspecijalisti i njihovi pomoćnici. Svi su dodatno
educirani za dijagnostiku i liječenje nekog entiteta. Važno
je napomenuti da klinika treba u nazivu naznačiti čime se
posebno bavi, npr. Klinika za liječenje glavobolja, Klinika za
neuropatsku bol.
Modalitetno orijentirana ambulanta
U ovim ambulantama pruža se ciljana vrsta liječenja. Valja
naglasiti da nema sveobuhvatne procjene stanja i liječenja
(to je prije učinjeno u centru ili klinici), nego se liječi jedan
entitet, stanje, npr. blokada živaca, transkutana elektroner-
vna stimulacija (TENS), akupunktura, biofeedback klinika.
Ne radi se o multidisciplinarnom radu, već o ciljanome te-
rapijskom postupku.
Rasprava
Učinkovito liječenje boli jedno je od ljudskih prava te na-
cionalni zdravstveni sustav mora pružiti bolesnicima svu
potrebnu skrb u skladu s mogućnostima države (21). Zdrav-
stveni resursi razlikuju se od države do države ovisno o bru-
to nacionalnom dohotku i nacionalnom pristupu zdravlju
građana. Neke bi države mogle pružiti viši standard zdrav-
stvene skrbi s obzirom na svoje mogućnosti (npr. SAD). S
druge strane, neke siromašne države pružaju viši standard
zdravstvene skrbi s obzirom na svoje gospodarske moguć-
nosti (npr. Kuba). Nažalost, u siromašnim državama raspo-
loživost je liječnika i dostupnost analgetika ograničena. Ni u
gospodarski srednje razvijenim državama nema specijalista
za bol pa je liječenje boli nedostatno. Svaka zemlja dužna je
pružiti najvišu razinu zdravstvene skrbi u skladu sa svojim
mogućnostima. U gospodarski razvijenim državama gdje
postoje materijalne i kadrovske mogućnosti pristup liječe-
nju kronične boli mora biti organiziran, multidisciplinaran
i multimodalan. Organizirani pristup podrazumijeva: kli-
nike (ambulante) za liječenje boli, multidisciplinarne klini-
ke i centre za dijagnostiku i liječenje boli (21 - 25). Za lakše
snalaženje zdravstvenih radnika i pacijenata treba u samom
nazivu klinike, centra naznačiti čime se bavi (npr. Klinika za
glavobolje, bolesti kralježnice, neuropatsku bol).
IASP i EFIC potiču razmjenu informacija i istraživanje u ra-
zličitim sredinama te učinkovitije liječenje boli. Istražuju se
uzroci nastanka boli, klinička slika, učinkovitost primije-
njene terapije, radna sposobnost, mogućnosti liječenja, gos-
podarski učinci liječenja (troškovi liječenja, gubitak radnih
dana i ostalo) (26, 27). IASP donosi smjernice o dijagnostici i
liječenju boli te preporučuje njihovu primjenu.
Multidisciplinarni pristup dijagnostici i liječenju boli naj-
bolja je metoda zdravstvene skrbi za bolesnika s kroničnom
boli. Važno je napomenuti da nije svakom bolesniku potre-
ban multidisciplinarni tim za liječenje boli. Multidiscipli-
narni tim nije potrebno opterećivati slučajevima koje može
uspješno liječiti liječnik primarne zdravstvene zaštite jer se
na taj način povećava lista čekanja i troškovi liječenja.
Liječenje boli u praksi
Bol je univerzalni fenomen. Nastaje nakon oštećenja tkiva,
živca, ali može biti i bez dokazanoga patološkog nalaza. Spo-
sobnost za kontrolu boli dramatično je poboljšana tijekom
godina zahvaljujući napretku medicine, priznanju prava na
liječenje boli, boljem pristupu dijagnostici i liječenju kronič-
ne boli (28). Milijuni ljudi oboljelih od raka, HIV-a / AIDS-a,
mišićno-koštanih disfunkcija uspješno su liječeni od akutne
i kronične boli. Osim toga milijuni ljudi u svijetu pate od kro-
nične boli jer nedostaje liječnika, lijekova i ustanova za lije-
čenje boli. Loše gospodarske prilike ne omogućavaju bolju
skrb bolesniku s boli. Dodatne teškoće liječenju kronične boli
pravi komorbiditet: neaktivnost, stanje depresije, teškoće pri
spavanju, zlouporaba lijekova, radna i druga nesposobnost,
katastrofičnost, vjerovanje u pogrešne obavijesti od prijatelja,
rođaka, javnih medija te neprikladno vjerovanje o tijelu (22).
Liječenje kronične boli u svijetu nije na odgovarajućoj razi-
ni, nacionalne zdravstvene politike nisu boli posvetile do-
statnu pozornost, nedostatna je edukacija profesionalaca o
boli i nema jedinica (klinika, centara) za bol. Zbog navede-
noga je IASP u rujnu 2010. godine na 13. svjetskom kongresu
o boli uMontrealu promovirao Montrealsku deklaraciju. Cilj
je bio upozoriti zdravstvene profesionalce i vlade da je lije-
čenje boli nedostatno i da zdravstvene politike država mo-
raju poduzeti mjere da se to promijeni nabolje. Deklaracija
je naglasila da liječenje boli spada u temeljna ljudska prava
i da svatko ima pravo na ublažavanje, liječenje boli i ublaža-
vanje patnje (21).
27
Multimodalni/multidisciplinarni pristup u liječenju boli
