Medicus 2014;23(1):23-30
Metode
Pregledane su preporuke IASP-a i EFIC-a te pojedini članci
koji se bave multimodalnim i multidisciplinarnim pristu-
pom liječenju boli (2, 10–17).
Rezultati
Preporuke IASP-a, EFIC-a, nacionalnih društava za liječenje
boli mogu se definirati ovako:
Međustrukovni pristup boli
1. interdisciplinarni pristup boli – uloga različitih medi-
cinskih i nemedicinskih struka
2. zdravstvene jedinice za bol: klinike (ambulante) za bol i
centri za bol – uloga i zadatci
3. jedinice palijativne skrbi i hospicij – liječenje boli u jedi-
nicama palijativne skrbi
4. uloga ljekarnika pri odabiru analgetika u ručnoj proda-
ji, edukacija bolesnika, kontrola potrošnje analgetika,
istraživačka djelatnost u suradnji s multidisciplinarnim
centrima/klinikama
5. uloga Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodnog od-
bora za kontrolu uporabe narkotika te drugih država ili or-
ganizacija koje istražuju i donose smjernice za kontrolu boli.
Multimodalni i međustrukovni pristup liječenju boli
1. uloga svake profesije (liječnika, ljekarnika, psihologa,
sociologa, terapeuta) pri liječenju boli
2. jedinstven doprinos sestrinstva pri komunikaciji s bole-
snikom, primjeni terapije, vođenju medicinske doku-
mentacije, obavještavanju bolesnika
3. bolesnik i obitelj članovi su tima za liječenje boli (eduka-
cija bolesnika i obitelji)
4. palijativna skrb, uključujući i hospicij, njega u kući i du-
gotrajna skrb za ublažavanje boli
5. integracija i koordinacija skrbi; planiranje liječenja
6. edukacija pučanstva, promicanje zdravog načina života
te edukacija bolesnika kako će živjeti s kroničnom boli
(npr. bol u leđima).
Tko sve sudjeluje pri dijagnostici i liječenju boli?
Liječnici primarne zdravstvene zaštite i liječnici specijalisti
različitih specijalnosti sudjeluju u dijagnostici i liječenju
boli. Pri dijagnostici i liječenju najčešće sudjeluju neurolo-
zi, fizijatri, rendgenolozi, anesteziolozi i neurokirurzi. Dija-
gnostičko-terapijski postupak bit će najučinkovitiji ako se
postupa prema stručnim smjernicama i zato se preporučuje
donijeti stručne nacionalne smjernice. Prema potrebi još su-
djeluju: internisti, kirurzi, ginekolozi, urolozi, onkolozi, pe-
dijatri i psihijatri. Važna je suradnja liječnika koji sudjeluju
u dijagnostici i liječenju da bi se skratilo vrijeme postavlja-
nja točne dijagnoze, da bi se izbjegle nepotrebne pretrage,
postiglo učinkovitije liječenje i smanjili troškovi. Također je
nužna suradnja liječnika s medicinskim sestrama i terapeu-
tima (fizioterapeutima i radnim terapeutima), psiholozima,
a katkada i sa socijalnom službom.
Edukacija
Radna skupina IASP-a priznaje da ne postoje jedinstveni speci-
fični programi osposobljavanja liječnika i drugih stručnjaka za
liječenje boli. Preporučuje se da svaka država organizira dodat-
nuedukacijuoboli (otkrivanjeuzroka i liječenjaboli). Preporuke
suda se edukacija oboli organizirana različitimrazinama: prije-
diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi te postdoktorskimstudi-
jima. Edukacija obuhvaća teoretske i praktične aspekte otkriva-
nja uzroka te mogućnosti liječenja boli. IASP propisuje različite
kurikule za sve profesionalce (liječnike, ljekarnike, kliničke psi-
hologe, medicinske i radne terapeute). Za svaku profesiju pro-
pisan je drugačiji program (opseg i trajanje edukacije). Program
kurikula načelno obuhvaća: opis neuroanatomije i neurofizio-
logije boli, patogenezu boli, klasifikaciju bolnih sindroma, ko-
morbiditetna stanja pri boli, mjerenje intenziteta boli, metode
liječenja boli (farmakološke, fizikalne medicine, intervencijske,
psihološke), farmakologiju analgetika, farmakoterapiju boli,
zlouporabu opioida i drugih lijekova, komunikaciju s bolesni-
kom, psihološke i bihevioralnemetode liječenja, epidemiološke
studije i vođenje dokumentacije, istraživanje boli (bazična i kli-
nička istraživanja), objašnjenje uloge pojedinog profesionalca u
multiprofesionalnom timu (ili pojedinačno), primjenu etičkih
načela pri istraživanju i liječenju boli (11, 18, 19, 20).
Specijalisti za bol
Specijalisti za bol su liječnici koji su posebno educirani za
dijagnostiku i liječenje boli. Najčešće su posebno educirani
specijalisti anesteziolozi, neurolozi i neurokirurzi. Među-
tim, specijalisti za bol mogu biti i specijalisti drugih speci-
jalnosti (npr. ortopedi, fizijatri, pedijatri, onkolozi) ako su
uspješno završili dodatnu edukaciju o boli (teoretska i prak-
tična nastava o uzrocima i liječenju boli). Specijalisti za bol
su vođe stručnih timova ili koordinatori u centrima ili klini-
kama za bol.
Specijalisti za bol će uz rad u timu centra surađivati s liječ-
nicima primarne zdravstvene zaštite, specijalistima, tera-
peutima, kliničkim psiholozima i ostalima koji nisu članovi
tima, a aktivno rade na prevenciji i liječenju boli. Također
će specijalisti za bol biti uključeni u nastavnu i istraživačku
djelatnost u pogledu boli.
Redoviti sastanci specijalista za bol i stručnjaka koji sudjelu-
ju u dijagnostici i liječenju različitih vrsta boli omogućit će
donošenje preporuka/smjernica za dijagnostiku i liječenje
boli te procjenu učinkovitosti dijagnostike i liječenja boli.
Analize prikupljenih podataka omogućit će doradu, izmje-
nu ili donošenje novih smjernica i time će se poboljšati svr-
hovitost dijagnostike i učinkovitost liječenja boli (2).
Zdravstvene jedinice za liječenje boli
1. Klinika za bol (engl. Pain clinic – ambulanta za liječenje
boli) zdravstvena je jedinica koja se bavi liječenjem bolesni-
ka s akutnom i kroničnom boli. Ambulanta ima zdravstveni
tim koji čine liječnik specijalist i medicinska sestra/terape-
25
Multimodalni/multidisciplinarni pristup u liječenju boli
