Medicus_v03 - page 24

Medicus 2014;23(1):23-30
anesteziolog i medicinske sestre/terapeuti), koji će se skrbiti
za bolesnika. Specijalist za bol surađuje s operaterom i dru-
gim stručnjacima (1).
Liječenje kronične boli vrlo je zahtjevno i najčešće traži mul-
timodalni i multidisciplinarni pristup (2, 3). Liječnici i tera-
peuti moraju se koristiti preporukama/smjernicama pri dija-
gnosticiranju uzroka i liječenju boli. Međunarodna društva
za istraživanje i liječenje boli (International Association for
the Study of Pain – IASP, The European Federation of IASP®
Chapters – EFIC) te stručna nacionalna društva za liječenje
boli daju preporuke i donose smjernice o liječenju karcinom-
ske, mišićno-koštane, visceralne i neuropatske boli, liječenju
glavobolja, liječenju fibromialgije i drugih stanja (4 – 7). U su-
radnji s bolesnikom (katkada s njegovomobitelji) treba posta-
viti ciljeve liječenja boli. Važno je poznavati povijest bolesti
bolesnika, njegov socijalni status i utvrditi koje su zapreke
za učinkovito liječenje boli. Za liječenje se rabi farmakološka
terapija (analgoantipiretici i nesteroidni analgetici, opioidi i
pomoćni lijekovi: antikonvulzivi i antidepresivi). Mora se vo-
diti računa o indikacijama za farmakoterapiju, vremenu pro-
vođenja terapije, primijenjenim dozama, štetnim učincima
lijekova i interakcijama s drugim lijekovima. Također je važ-
no odrediti koji je način primjene lijeka najprikladniji za bole-
snika (preko usta, transdermalno, transmukozno, supkutano,
intravenski, epiduralno, subarahnoidalno ili kombinirano).
Pri liječenju treba rabiti i nefarmakološke metode liječenja
boli (saslušati bolesnika i razgovarati o njegovoj boli i mogu-
ćoj terapiji, fizikalnoj terapiji, psihološkoj i bihevioralnoj te-
rapiji, transkutanoj elektronervnoj stimulaciji (TENS), neu-
rostimulaciji, neuroablativnim tehnikama i ostalome) (8, 9).
Pri dijagnostičkim postupcima i liječenju boli sudjeluje više
stručnjaka različitih specijalnosti. Važno je imati točnu di-
jagnozu ili dijagnoze da bi se bolesnik mogao ispravno lije-
čiti. Neurološki pregled i neurološka obrada bolesnika ob-
vezni su, za visceralnu bol nuždan je pregled od jednog ili
više specijalista. Za bol u maloj zdjelici može biti potreban
pregled od više specijalista: urologa (ginekologa), gastro-
enterologa, neurologa i ostalih prema potrebi. Svatko pru-
ža medicinsku (zdravstvenu) skrb iz svog djelokruga rada s
tim da jedan liječnik mora koordinirati rad više stručnjaka.
Timski je rad jako važan i u najvećem broju slučajeva stanje
bolesnika traži konzultacije više stručnjaka. Koordinator li-
ječenja (npr. specijalist za bol) usklađuje rad više stručnjaka
(liječnika, psihologa, socijalnih radnika, terapeuta), nadgle-
da liječenje i odabire što je najbolje za bolesnika. Sestrinska
uloga, uloga terapeuta neprocjenjiva je i mora biti stručno
provedena. Također u proces liječenja treba uključiti obitelj
posebno pri liječenju u kući i jedinicama palijativne skrbi.
Mora se napomenuti da je dobra komunikacija s bolesnikom
(obitelji) od neprocjenjive važnosti za uspješno liječenje kro-
nične (nemaligne ili maligne) boli (2, 10).
Pri liječenju se mora pratiti stanje bolesnika, učinkovitost
terapije i na temelju stanja nastaviti ili mijenjati daljnje li-
ječenje ili pak bolesnika uputiti na dodatne dijagnostičke
pretrage i konzilijarne preglede.
Najčešća kronična bolna stanja: bol u leđima, artritis,
glavobolje, fibromialgija, bol kod maligne bolesti, bol po-
vezana s infekcijom HIV-om te izolirana neuropatska bol
zahtijevaju multidisciplinaran pristup boli (dijagnostika i
liječenje).
Obavijesti bolesnikuonjegovu zdravstvenomstanju, uzrocima
boli, mogućnostima liječenja, rizicima i mogućimkomplikaci-
jama liječenja te učinkovitosti liječenja obvezne su. Bolesniku
treba na prikladan način objasniti da se u određenim situaci-
jama bol ne može potpuno ukloniti nego samo ublažiti i da je
smanjenje boli za više od 30% ili poboljšanje radne sposobno-
sti za 30% učinkovito liječenje. Također bolesniku treba obja-
sniti da uspjeh liječenja ovisi o njemu samome te ga podučiti
što treba izbjegavati (npr. podizanje tereta, neke položaje, za-
tvaranje u sebe), a što mora naučiti i raditi svakodnevno (npr.
vježbe). Bolesnika treba podučiti kako će aktivno sudjelovati u
svom liječenju i tražiti da naučeno primjenjuje.
Važno je aktivno uključiti bolesnika u program olakšanja
boli. Pri liječenju se vodi računa o boli, ali i o cjelokupnoj
osobi. Pri terapiji se osim farmakološke i fizikalne terapije
rabe komplementarne metode liječenja (npr. akupunktura),
kirurško liječenje, masaža, psihološka potpora, meditacija i
tehnike opuštanja (biofeedback), katkada hipnoza (4, 9).
Pristup bolesniku mora biti individualan pa se prilagođava spe-
cifičnimpotrebama bolesnika, okolnostima i njegovim željama.
Kada liječnik obiteljske medicine (primarne zdravstvene
zaštite) ne može učinkovito liječiti bol, uputit će bolesnika
u kliniku za liječenje boli (ambulantu), bolnicu ili specija-
liziranu ustanovu koja se bavi dijagnostikom i liječenjem
boli. Ako se radi o specifičnoj boli, bolesnika treba uputiti u
kliniku koja se specijalno bavi time (npr. ambulanta za gla-
vobolje, neuropatsku bol).
Biopsihosocijalni model liječenja boli
Bolesnik treba naučiti živjeti s kroničnom boli, poticati
osjećaj korisnosti u društvu te izbjegavanje izolacije od sre-
dine u kojoj živi i radi. Bolesniku treba objasniti dijagnozu,
zdravstveno stanje i mogućnosti liječenja tako da on pri-
hvati svoju dijagnozu, da se usredotoči na sebe, svoje soci-
jalne i radne aktivnosti. Kao primjer može se navesti pro-
gram multidisciplinarnog liječenja boli kod kronične mi-
šićno-koštane boli koji uključuje fizičku aktivnost s postu-
pnim pojačavanjem intenziteta, što dovodi do poboljšanja
psihološke i socijalne prilagodbe te do smanjenja ovisnosti
o lijekovima i o drugoj pomoći. Bihevioralno liječenje, od-
nosno različite intervencije temeljene na učenju i promjeni
ponašanja, sve s ciljem pronalaženja optimalne strategije
prihvaćanja bolesti i boli, mogu biti učinkovite. Strategija
prihvaćanja boli uključuje treninge relaksacije, doziranje
aktivnosti, tehnike odvlačenja pozornosti, kognitivno re-
strukturiranje i rješavanje problema (8, 9).
24
JukićM.
1...,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23 25,26,27,28,29,30,31,32,33,34,...76
Powered by FlippingBook