Medicus 2013;22(2):125-131
stitom domu uz adekvatan rehabilitacijski program (19-21).
Ako se faze egzacerbacije učestalo ponavljaju, bolničko će
liječenje ipak biti potrebno. Postoje tri faze plućnoga reha-
bilitacijskoga programa (22). Prva faza počinje tijekom hos-
pitalizacije u suradnji s liječnikom, medicinskom sestrom
i respiratornim terapeutom te uključuje osnovne postupke
tijekom hospitalizacije (uzimanje anamneze, fizikalnog sta-
tusa, procjenu stanja bolesnika, popis najvažnijih problema
itd.) te je vremenski najkraća. Druga faza rehabilitacije ujed-
no je i najzahtjevnija. Ona uključuje multidisciplinarni tim
koji će provoditi složenu i intenzivnu liječničku, psihološku,
radnoterapijsku, fizikalnu i drugu rehabilitaciju. U ovoj se
fazi velika pažnja posvećuje i iscrpnoj edukaciji bolesnika i
članova obitelji o samoj bolesti, simptomima i čimbenicima
rizika. Treća faza rehabilitacijskog procesa namijenjena je
bolesnicima koji su prošli pulmonalni rehabilitacijski insti-
tucionalni program. Pacijenti se otpuštaju na rehabilitaciju
u zajednicu uz redovite kontrole (23).
Aktivni respiratorni rehabilitacijski programi primjenjivi
su u svim fazama KOPB-a te kao oblik tercijarne prevencije
pokazuju smanjenje broja hospitalizacija i smanjenje mor-
taliteta, smanjuju broj akutnih egzacerbacija te i pozitivno
utječu na kvalitetu života i popravljaju stajalište bolesnika
prema bolesti. Nažalost, unatoč brojnimpogodnostima ova-
kvog pristupa pacijentima s KOPB-om on je najmanje pri-
mjenjivan program liječenja u Republici Hrvatskoj, ali i u
drugim zemljama svijeta (24-26).
U Republici Hrvatskoj u sklopu bolničkog liječenja na ne-
kim specijalističkim odjelima provodi se i respiratorna
rehabilitacija koja je uglavnom usmjerena na povećanje
snage i izdržljivosti respiratorne muskulature i domena je
fizioterapije, dok su radnoterapijski aspekti posve zanema-
reni. To znači da još čekamo ostvarivanje multidisciplinar-
nog pristupa u skrbi za pacijente s KOPB-om u nas. Pored
toga veliki je problem i dostupnost respiratorne terapije
koja nije moguća u svim dijelovima Hrvatske, a problem je
i s nastavkom vježbi kod kuće nakon otpuštanja pacijenta
iz bolnice (27).
Uloga radnog terapeuta u rehabilitaciji
osoba s KOPB-om
Aktivnosti svakodnevnoga života koje uključuju samozbri-
njavanje, produktivnost i slobodno vrijeme glavno su pod-
ručje rada radnog terapeuta (12). S obzirom na to da su bo-
lesnici s KOPB-om skloni otežanom disanju i čestim fazama
umora, izvođenje funkcionalnih aktivnosti svakodnevnoga
života može zahtijevati velik napor, a ako se još tim simp-
tomima pridodaju povlačenje u sebe, osjećaj besmislenosti
života, anksioznost i/ili depresija, koja u neliječenih osoba
kako pokazuju najnovija istraživanja postaje sve učestalija
pojava, može doći do znatnog narušavanja zdravstvenoga
stanja bolesnika i prijevremene smrtnosti. Nedovoljna tje-
lesna aktivnost i oslabljeni lokomotorni sustav bolesnika
neminovno dovode do sve veće ovisnosti o drugim ljudima
i u vlastitome domu i izvan njega (28). Radni terapeuti koji
rade s bolesnicima što boluju od KOPB-a moraju biti svjesni
uzroka i simptoma tih bolesti te biti izrazito oprezni prili-
kom provođenja radnoterapijskih intervencija. Važno je da
u procesu rehabilitacije terapeut bude upoznat s rizičnim
čimbenicima za egzacerbaciju KOPB-a, kao i sa simptomi-
ma, kako bi pravodobno poduzeo sve adekvatne mjere opre-
za za suzbijanje okolišnih iritansa (prašina, cigaretni dim,
prirodni alergeni, parfemi, mirisni puderi, slaba prozrače-
nost prostorije itd.) koji dovode do smanjivanja funkcional-
nosti bolesnika (29).
Cilj je radne terapije povećanje samostalnosti tijekom pro-
vođenja funkcionalnih aktivnosti, a radni terapeuti za pro-
cjenu aktivnosti svakodnevnoga života imaju na raspolaga-
nju različite procjene i upitnike kao što su: procjena funkci-
onalne neovisnosti (engl.
Functional Independence Measure
– FIM
), okupacijska samoprocjena (engl.
Occupational Self
Assessment – OSA
),
Morristonova
mjera ishoda radne terapi-
je (engl.
Morriston Occupational Therapy Outcome Measure
– MOTOM
), procjena dnevne aktivnosti (engl.
London Chest
Activity of Daily Living – LCADL
i
Manchester Respiratory
Activities of Daily Living – MRADL
), Kanadska mjera okupa-
cijskog izvođenja (engl.
Canadian Occupational Performan-
ce Measure – COPM
) i druge (30). Preporučeni programi kao
što su „metabolički ekvivalenti“ (engl.
theMetabolic Equiva-
lent of Task – MET
), koji se primjenjuju kod bolesnika s kar-
diovaskularnim teškoćama, mogu se primijeniti i kod osoba
oboljelih od kroničnih opstruktivnih plućnih bolesti (21).
Radnoterapijska intervencija
U svrhu povećanja samostalnosti i poboljšanja funkcional-
nih aktivnosti radnoterapijska intervencija može se razvr-
stati u nekoliko cjelina:
1) Početna procjena
Najvažnija uloga radnog terapeuta je u procjeni vještina izvo-
đenja aktivnosti kako bi saznao kako KOPB utječe na funkci-
ju, a uključuje: motoričke, neuromišićne, senzoričke, percep-
tivne, kognitivne i psihosocijalne (31). Svaka navedena vješti-
na sadržava svoje podvještine koje trebaju biti procijenjene
kako bi se dobio uvid u sposobnost, odnosno nesposobnost
njihova obavljanja tijekom aktivnosti. Posebna se pažnja kod
senzoričke vještine treba obratiti na taktilnu osviještenost i
taktilnu obradu koja uvelike može biti narušena zbog egza-
cerbacije KOPB-a. Perceptivne se komponente procjenjuju
kako bi se determinirali reakcijski odgovori na bol tijekom
epizoda otežanoga disanja i faza egzacerbacije kada se pose-
bice mogu javiti mučnina i vrtoglavica. Neuromišićne kom-
ponente procjenjuju se pak kako bi se dobio uvid u mišićnu
snagu i fizičku izdržljivost koja uz progresiju KOPB-a dovodi
do otežanoga disanja. Kognitivne i psihosocijalne komponen-
te kao što su rješavanje problema, pamćenje, sekvencionira-
127
Radna terapija osoba oboljelih odKOPB-a
