dr. Marinko Artuković, Odjel za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju
26.08.2014.
U cilju poboljšanja globalne zdravstvene skrbi za oboljele od alergijskih i imunoloških bolesti radne grupe Američke akademije za alergologiju, astmu i imunologiju (The American Academy of Allergy, Asthma & Immunology , AAAAI) izabrale su, nakon sistematskog pregleda relevantne stručne i znanstvene literature pod vodstvom svjetskih eksperata iz ovog područja, niz praktičnih preporuka. Iz ovog niza prema potencijalnoj važnosti ističe se pet prvih preporuka za razmatranje liječnicima i bolesnicima.
1.Ne provodite nedovoljno utemeljene dijagnostičke testove, kao što su određivanje imunoglobulina G (IgG) ili široke serije specifičnog imunoglobulina E (IgE) u evaluaciji alergijskih bolesti (1-3).
Pravilna dijagnostika i liječenje alergijskih bolesti zahtjeva određivanje specifičnog imunoglobulina E (IgE) na temelju detaljne bolesnikove anamneze i serije kožnih testova. Upotreba drugih testova i metoda za dijagnostiku alergijskih bolesti nije utemeljena na dokazima i može dovesti do nepravilne dijagnoze i liječenja. Pravilna dijagnostika i liječenje su isplativi i ujedno neophodni za optimalnu skrb o bolesnicima.
2. Ne indicirajte kompjutoriziranu tomografiju (CT) i nemojte neselektivno propisivati antibiotike za nekomplicirani akutni rinosinuitis (4, 5).
Virusne infekcije uzrokuju većinu akutnih rinosinuitisa, a tek 0,5 % do 2% napreduje u bakterijsku infekciju. Većina akutnih rinosinuitisa prolazi bez liječenja unutar dva tjedna. Nekomplicirani akutni rinosinuitis se općenito dijagnosticira klinički i ne zahtijeva CT sinusa ili druge radiološke metode dijagnostike. Antibiotici se ne preporučuju za bolesnike s nekompliciranim rinosinuitisom koji imaju blagu bolest i dostupnu kliničku kontrolu. Kod donošenja odluke o liječenju antibioticima, amoksicilin treba biti antibiotik prve linije za liječenje većine akutnih rinosinuitisa.
3. Ne radite rutinski dijagnostičko testiranje kod bolesnika s kroničnom urtikarijom (6-9).
Kod velike većine bolesnika s kroničnom urtikarijom, ne identificira se etiološki čimbenik. Ograničena serija laboratorijskih testova može se učiniti kao bi se isključili klinički utemeljeni uzroci. Ciljano laboratorijsko testiranje bazirano na kliničkoj sumnji je prikladno. Ekstenzivna rutinska testiranja nisu isplativa ni povezana s boljim kliničkim ishodom. Kožna testiranja ili određivanje specifičnog IgE na inhalacijske i nutritivne alergene nije indicirano, osim ako postoji jasna anamnestička povezanost inkriminiranog alergena kao provocirajućeg ili perpetuirajućeg čimbenika za urtikariju.
4. Ne preporučajte nadomjesnu terapiju imunoglobulinima za rekurentne infekcije osim ukoliko je dokazana smanjena produkcija antitijela nakon cijepljenja (10-13).
Supstitucija imunoglobulina (gammaglobulina) je skupa i ne poboljšava klinički ishod osim ukoliko je dokazan smanjeni antigen-specifični IgG odgovor na vakcinaciju ili prirodnu infekciju. Niske razine imunoglobulina (izotipovi ili subklase), bez smanjene produkcije antigen-specifičnog IgG odgovora ne nameću potrebu za terapijom supstitucije imunoglobulina. Izuzeci uključuju bolesnike s razinom IgG <150mg/dl te genetski definirane/suspektne poremećaje. Mjerenje IgG subklasa nije rutinski korisno u određivanju potrebe za terapiju imunoglobulinima. Selektivna IgA deficijencija nije indikacija za primjenu imunoglobulina.
5. Ne dijagnosticirajte i ne liječite astmu bez prethodne spirometrije (14-18).
Kliničari se često oslanjaju samo na simptome kod dijagnostike i liječenja astme, ali takvi simptomi mogu biti varljivi i proizlaziti iz drugih uzroka. Stoga je spirometrija esencijalna za potvrdu dijagnoze za bolesnike koji ju mogu učiniti. Zadnje smjernice naglašavaju vrijednost spirometrije u određivanju težine bolesti i monitoringa kontrole. Samo anamneza i fizikalni pregled mogu precijeniti ili podcijeniti kontrolu astme. Osim povećanih troškova liječenja, posljedice pogrešnog dijagnosticiranja astme uključuju odgađanje pravilne dijagnoze i liječenja.