x

SPECIJALIZACIJE

x

Podjela i patobiokemija droga

  Elizabeta Topić

  17.09.2002.

Sredstva ovisnosti ili droge tvari su koje unijete u organizam predstavljaju opasnost za zdravi i bolesni organizam. Organizam naviknut na neku drogu uslijed fizičke ovisnosti ili tolerancije počinje zahtijevati sve veće količine kako bi se postigao jednak farmakološki učinak. Čak i nakon što je stanje fizičke ovisnosti prošlo, ostaje navika, oblik psihološke ovisnosti, koja potiče daljnju, stalnu potrebu za uzimanjem droge.

Podjela i patobiokemija droga

Odavno je poznato da su sredstva ovisnosti ili droge tvari koje unijete u organizam predstavljaju opasnost za zdravi i bolesni organizam. Kontinuiranim uzimanjem dovode do ovisnosti, to jest psihološkog, a ponekad i fizičkog stanja organizma, koje je karakterizirano nagonom za ponovnim uzimanjem tih sredstava kako bi se postigao odgovarajući psihološki i fizički učinak. Organizam naviknut na neku drogu uslijed fizičke ovisnosti ili tolerancije počinje zahtijevati sve veće količine kako bi se postigao jednak farmakološki učinak. Pri odvikavanju od nekog sredstva ovisnosti ovisnici osjećaju, ovisno o vrsti unesene droge, simptome poput mučnine, glavobolje, nemira, pojačanog znojenja, te poremećaja spavanja. Čak i nakon što je stanje fizičke ovisnosti prošlo, ostaje navika, oblik psihološke ovisnosti, koja potiče daljnju, stalnu potrebu za uzimanjem droge. Stoga je upitno da li i kako ovisnici mogu socijalno normalno funkcionirati na poslu i u kući. Droge se prema načinu djelovanja mogu podijeliti na stimulanse (amfetamini/metamfetamini, kokain), sedative (barbiturati, benzidiazepini, metakvalon), halucinogene (kanabinoidi, LSD, fenciklidin)i analgetike (metadon, opijati, propoksifen),dok prema kemijskim svojstvima mogu biti topivi u vodi, hidrofilni ili topivi u mastima, hidrofobni.

Stimulansi

Kokain i droge iz porodice amfetamina predstavljaju najčešće korištena stimulativna sredstva središnjeg živčanog sustava (SŽS). Pri njihovom konzumiranju najčešći simptomi su psihotični simptomi, povišena temperatura i midrijaza.

Kokain je alkaloid prisutan u lišću biljke koke koja raste u Južnoj Americi,a ekstrahira se kao bijeli kristaličan prah gorkog okusa. 80% od ukupne količine kokaina na svjetskom tržištu potječe iz Kolumbije. Kokain se koristio kao anestetik tijekom operacije nosa i grla, za suženje krvnih žila i smanjenje krvarenja tijekom operacije. Poznato je da su stari Inke žvakali listove koke kako bi zadržavali blago stanje euforije i stimulacije, dok su ga razna indijanska plemena koristila za religijske rituale i liječenje. Njemački kemičar Albert Niemaim sredinom 19.stoljeća prvi je puta ekstrahirao identificirao čisti kokain, te ga predstavio kao eliksir koji liječi širok raspon bolesti. Senzaciju je izazvao Sigmund Freud, predstavljajući kokain kao najbolji lijek za depresiju, alkoholizam i ovisnost o morfinu. Nakon saznanja da kokain izaziva ovisnost njegova uporaba u medicini je prestala, međutim, upravo zbog njegovih euforijskih i stimulativnih učinaka mnogi su ga potkraj 19.stoljeća uzimali usprkos liječničkim upozorenjima. Sadržaj kokaina u listovima biljke varira od 0.1%do 0.9%. U prodaji dolazi kao kokain hidroklorid, bijela kristalna sol topljiva u vodi. Najčešće se unosi intranazalno pomoću malih cjevčica, a može se otopiti i unijeti intravenozno. Kokain unesen u organizam izaziva nemir, nervozu, grčeve, poremećaj lupanja srca, pa i smrt. Laboratorijsko ispitivanje prisutnosti kokaina u organizmu zasniva se na dokazivanju benzoilegonina kao glavnog metabolita kokaina u urinu. Akutna intoksikacija kokainom praćena je midriazom, diaforezom, hiperaktivnim radom crijeva, tahikardijom, hipertenzijom, hipertermijom,konvulzijama ili komom. Međutim, zabilježene su i iznenadne smrti uslijed kardiotoksičnosti. Kokain se u jetri brzo hidrolizira pomoću jetrene karboksiesteraze u inaktivne metabolite ekgonin metil ester i benzoilekgonin. Ekgonin metil esteri stvaraju se također djelovanjem serumske pseudoholin esteraze, dok kokain može prijeći u benzoilekgonin spontanom hidrolizom. Karboksi esteraza u prisustvu alkohola katalizira transesterifikaciju kokaina (ekgonin metil ester) u kokaetilen (benzoilekgonin etil ester). Studije na eksperimentalnim životinjama pokazale su da kokaetilen ima stimulacijsku aktivnost središnjeg živčanog sustava jednaku onoj od kokaina, međutim, povećava kardiotoksičnost te izaziva veću smrtnost. Poluvrijeme eliminacije kreće se 0.5-1.5 sati za kokain, 3-4 sata za ekgonin metil ester, i 4-7 sati za benzoilekgonin. Glavni metaboliti u mokraći su ekgonin metil ester i benzoilekgonin, dok se kokain izlučuje samo u malim količinama. Poluvrijeme eliminacije kokaetilena iznosi 2.5-6 sati, značajno duže od poluvremena za kokain, što može doprinijeti njegovoj većoj toksičnosti.

Amfetamini i metamfetamini

Amfetamini i metamfetamini uglavnom su se koristili za liječenje prehlade, groznice i za mršavljenje (smanjuju apetit), dok nije otkriveno da djeluju na živčani sustav. Danas je njihova upotreba ograničena na liječenje narkolepsije, bolesti poremećaja u spavanju karakteriziranu iznenadnim napadima sna tijekom dana, te liječenje hiperaktivnosti kod djece. Amfetamini se više koriste u Europi dok su metamfetamini češći u SAD-u, Japanu i jugoistočnoj Aziji. Uz ova dva uobičajena amfetamina, priređena su i dva nova; metilendioksiamfetamin (MDA) i metilendioksimetamfetamin (MDMA) s istim djelovanjem. Amfetamini se unose oralno i intranazalno kao sulfatne ili fosfatne soli, a metamfetamini se unose pušenjem i intravenozno kao hidrokloridi.20-30%od unesene doze amfetamina se u normalnoj, kiseloj mokraći izlučuje u nepromijenjenom obliku; 40% metamfetamina se također izlučuje u nepromijenjenom obliku, dok se 6-20% izlučuje u obliku metabolita amfetamina. Amfetamini se prvenstveno metaboliziraju oksidativnom dea minacijom, procesom koji je stereoselektivan za S(+)-amfetamine. Zbog toga poluvrijeme eliminacije za R(-)-amfetamine može biti i do 40% duže od S(+) amfetamina. Uz hepatički metabolizam. amfetamini se eliminiraju i kao nepromijenjena molekula mokraćom, a veličina ove eliminacije ovisi o pH mokraće. Normalno se nepromijenjeno izlučuje oko 30% doze, ali ta količina može varirati od 70%u kiseloj do 1%u alkalnoj mokraći. Poluvrijeme eliminacije (bubrežna ekskrecija i jetreni metabolizam), koji također ovisi o pH mokraće, kreće se od 7-14 sati u kiselom pH do 18-34 sata kod alkalnog pH. Učinci pH mokraće na eliminaciju nepromijenjenih amfetamina posljedica su tubularne reapsorpcije neioniziranog amfetamina.Značajni dio doze metamfetamina, slično amfetaminu, eliminira se nepromijenjen mokraćom ovisno o pH. Metamfetamin se metabolizira u jetri prvenstveno hidroksilacijom,a manjim dijelom N-demetilacijom u amfetamine. U mokraći se stoga kod uzimanja metamfetamina može naći oko 10%amfetamina. Cjelokupna brzina metabolizma, uključujući stvaranje amfetamina, selektivna je za optički izomer S(+)-metamfetamin. Stoga mokraća sadrži relativno veću količinu R(-)-metamfetamina od S(+)-metamfetamina, ali veću količinu S(+)amfetamina nego R(-)-amfetamina. U slučajevima predoziranja, amfetamini i metamfetamini izazivaju vrtoglavicu, tresavicu, razdrašljivost, povišenje tlaka, smetnje vida, srčane aritmije, a u teškim slučajevima izuzetno visoku temperaturu, grčenje, komu i cerebralno krvarenje. Kokain i amfetamini nakon dužeg konzumiranja mogu izazvati simptome slične akutnoj shizofreniji. Prekidom konzumiranja dolazi do vrlo jakih depresija.

Kofein i nikotin

Kofein

Jedan od danas socijalno najprihvatljivijih stimulansa je kofein. Kofein je alkaloid koji se nalazi u biljkama kave, čaja i kakaa. Povisuje krvni tlak, stimulira centralni živčani sustav i pojačava djelovanje srca i pluća. Koristi se za ublažavanje simptoma migrene jer sužava krvne žile, a time smanjuje bol.

Nikotin

Uživanje duhana biljke Nicotina tabacum pušenjem cigareta, cigara i lule, a rjeđe žvakanjem i šmrkanjem, najrasprostranjenija je ovisnost čovječanstva. U klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije pušenje se smatra bolešću kojoj obilježja ponajprije daju povečani rizici nastanka niza teških bolesti. Duhanski dim sadrži velik broj različitih tvari od kojih se smatra da najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. Nikotin je bezbojna uljna supstancija ekstrahirana iz lišća duhana koja ubrzo na zraku prelazi u smeđu boju. Vrlo je toksičan i često ga koriste u proizvodnji insekticida. Smrtonosna doza za odrasle iznosi oko 60 mg. Iz jedne cigarete pušenjem se resorbira 1-2 mg nikotina. 30-60 naglo popušenih cigareta mogu izazvati smrt. Pri akutnom trovanju duhanom dolazi do mučnine, vrtoglavice, glavobolje, smetnji vida, pada krvnog tlaka, a pri trovanju većim količinama može doći do grčeva i vrlo brzo (5-10 minuta) do zastoja srca i prestanka disanja. Nikotin se u organizmu razgrađuje na metabolite od kojih je glavni kotinin, koji ima malu biološku aktivnost, vrlo sporo se izlučuje te dobro odražava količinu nikotina koja je ušla u organizam. Nikotin se izlučuje putem bubrega, a ovisi o pH mokraće. Bolje se izlučuje u kiseloj mokraći. Oko 10% se izlučuje u nepromijenjenom obliku, a ostatak u obliku metabolita od kojih je u mokraći najzastupljeniji trans-3-hidroksikotinin (45%)i kotinin (10-15%). Nikotin se izlučuje i majčinim mlijekom.

Hipnotici - sedativi

Barbiturati imaju relativno visok potencijal za razvoj ovisnosti.

Barbiturati

Najčešće zloupotrebljavane droge iz ove klase su barbiturati. Upotrebljavaju se za liječenje tjeskobe, poticanje sna, te u medicini za liječenje epilepsije. Međutim, barbiturati imaju mali terapijski indeks, a relativno visoki potencijal za razvoj ovisnosti. Uzrokuju fizičku ovisnost vrlo sličnu ovisnosti o alkoholu. Barbiturati su derivati barbituratne kiseline. Prema duljini djelovanja dijele se na one dugog (mefobarbital i fenobarbital), srednje dugog (amobarbital i butabarbital) i kratkog djelovanja (pentobarbital i sekobarbital).Odvikavanje od barbiturata prate neki od simptoma kao što su groznica, nesanica, tjeskoba, a ponekad nakon nekoliko dana i grčevi. Ako se naglo prekine konzumiranje barbiturata ili ako se konzumiraju u kombinaciji s alkoholom, može doći i do smrti. Intoksikacija barbituratima dovodi do depresije središnjeg živčanog, krvno-žilnog i dišnog sustava. Teška intoksikacija rezultira komom, pothlađivanjem, niskim tlakom i prestankom rada krvno-žilnog sustava. Barbiturati se vrlo snažno metaboliziraju u jetri, gdje se C5 supstituenti transformiraju u alkohole, fenole ili karbonske kiseline, koji se mogu ekstrahirati mokraćom djelomično kao glukuronidski konjugati. Određeni barbiturati, kao amobarbital i fenobarbital, transformiraju se i procesom N-glikozilacije. U mokraći se stoga mogu naći relativno male količine nemetaboliziranog barbiturata (izuzetak čine fenoberbital i apobarbital). Međutim, pri određivanju barbiturata upravo se nemetabolizirani oblik određuje češće od hidroksi ili karboksi metabolita. Taj analitički pristup pri određivanju barbiturata opravdan je činjenicom što se ti lijekovi uzimaju u dovoljno visokoj dozi, koja omogućuje nalaženje nemetabolizirane droge u mokraći.

Benzodiazepini su slabija umirujuća sredstva koja se često koriste kao depresiv središnjeg živčanog sustava. Oni pojačavaju inhibitorno djelovanje -aminobutirne kiseline (GABA) moduliranjem GABA receptora. Pomoću njih se liječi tjeskoba, nesanica i epilepsija. Manje su štetni od barbiturata, stoga im se u kliničkoj praksi daje prednost pred barbituratima. Međutim, njihova česta uporaba također dovodi do pojave ovisnosti. Zlouporaba benzodiazepina dobro je poznata i vrlo raširena, pa po učestalosti zauzima treće mjesto, odmah nakon ovisnosti o alkoholu i nikotinu. Benzodiazepini koji se najčešće koriste su diazepam, flunitrazepam i bromazepam, i to u kombinaciji s jačim drogama kao što su kokain, heroin i druge. Benzodiazepini se u jetri metaboliziraju putem oksidacije i konjugacije, često stvarajući metabolite s farmakološkim djelovanjem. Nekoliko benzodiazepina se metabolizira u oksazepam, koji se izlučuje kao neaktivni glukuronid. Ostali se inaktiviraju glukuronidacijom kao jedinom metaboličkom transformacijom. Metabolička transformacija nastaje prije nego što lijek postigne značajnu koncentraciju u sistemskoj cirkulaciji. Tako se klorazepat dekarboksilira u nordiazepam pomoću želučane kiseline, dok se u jetri flurazepam i prazepam pretvaraju u aktivne metabolite. Benzodiazepini s najkraćim poluvremenom eliminacije općenito imaju i najkraće djelovanje.

Halucinogeni

LSD je halucinogen koji se proizvodi isključivo u ilegalnim tajnim laboratorijima.

Halucinogeni predstavljaju tvari koje imaju određeni stimulacijski učinak na SŽS, koji rezultira izmijenjenim stanjem svijesti u smislu promijenjenog poimanja stvarnosti.

Dietilamid lizergične kiselina (lysergic acid diethylamide,LSD)

LSD pripada u ergot alkaloide. Dobiva se iz vrste gljivica koja nastaje na raži, Claviceps purpurea, a u sebi sadrži lizergičnu kiselinu. Izaziva promjene raspoloženja, percepcije vremena i prostora, osjećaj užasa i gubljenja kontrole, a fiziološki uzrokuje oštećenja kromosoma u leukocitima. LSD je vrlo snažan psihodelični amin, koji ima kemijska svojstva slična serotoninu, glavnom neurotransmiteru i neuromodulatoru SŽS. LSD se veže na serotoninske receptore pa djeluje kao serotoninski agonist. Halucinogeno djelovanje LSD-a je stereoselektivno i odnosi se samo na D-izomer. LSD se proizvodi isključivo u ilegalnim tajnim laboratorijima. Može se sintetizirati raznim metodama od kojih sve kao polaznu supstanciju koriste lizergičnu kiselinu. U prodaji se može naći u obliku tableta raznih veličina i oblika, listića papira koji se natope otopinom LSD-a i u obliku želatinaste mase. Iako LSD nije fiziološki aditivna droga, njeno psihološko djelovanje može dovesti do kronične upotrebe. LSD se brzo apsorbira iz gastrointestinalnog trakta, a njegovo djelovanje počinje već nakon 40-60 minuta s maksimalnim učinkom 2-4 sata, koji traje 6-8 sati nakon konzumiranja droge. Poluvrijeme eliminacije je oko 3 sata. Simptomi koji se javljaju tijekom konzumiranja uključuju smetnje vida, poremećaj rada srca, povišenu temperaturu, povišen krvi tlak, dok veće doze dovode i do neuromuskularnih epizoda, slabosti mišića i izostanka koordinacije. Najčešće korišteni halucinogeni 60-ih godina prošlog stoljeća u Americi su LSD i meskalin. Meskalin koji se dobiva iz posebne vrste kaktusa, Peyote, ima učinke identične LSD-u.

Fenciklidin (Phencyclidine,PCP)

Fenciklidin je prvi put sintetiziran 1926.godine,a 1957.prvi je put ispitano njegovo djelovanje na čovjeku. Pokazalo se da izaziva vrlo jake halucinacije i dezorijentaciju. Iz tih razloga prestao se uzimati kao anestetik u medicini. U malim dozama PCP djeluje stimulativno i ne ometa svakodnevni rad, a u malo većim dozama izaziva osjećaj odvajanja duha od tijela, izoliranosti, smanjuje osjetljivost na bol, te može imati simptome koji se teško mogu razlikovati od akutne shizofrenije. U većini slučajeva uzima se u obliku tableta, ali postoje oblici koji se mogu unositi intravenozno i intranazalno.

Analgetici

Opijati (morfin,kodein,dihidrokodein,hidrokodon,hidromorfon, oksikodon) se koriste u kliničke svrhe zbog svojih analgetskih svojstava. Pripadaju skupini analgetika koji s vremenom izazivaju psihičku i fizičku ovisnost. Budući da ublažavaju bol i pružaju uzvišen osjećaj ugode, odnosno euforiju, javlja se veliki nagon za njihovim ponovnim unošenjem. Ako se unose u velikim količinama, organizam stvara toleranciju, zahtijeva sve veće doze za jednake učinke, te konačno dovodi do ovisnosti. Djelovanje opijata još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno. Nedavna istraživanja otkrila su specifična područja u mozgu i leđnoj moždini koja imaju afinitet za njihovo vezanje, a vjeruje se da se nalaze na istom području gdje se nalazi i centar za bol. Kod intoksikacije morfinom (prekomjerna doza) može doći do kome, mioze i respiratorne depresije. Česta komplikacija prekomjerne doze je edem pluća te smrt zbog prestanka rada srčanog i dišnog sustava. Opijati obuhvaćaju supstancije ekstrahirane iz biljke Papaver somniferum i njezine kemijske derivate. Najvažnija karakteristika opijata je njihova sposobnost ublažavanja boli, što je i bila njihova primarna zadaća iako se znalo da u većim količinama izazivaju ovisnost. Opijum je prirodna supstancija koja se dobiva zarezivanjem nezrelih čahura biljke maka. Mliječna tekućina koja istječe iz ureza ručno se skida i suši na zraku, te na taj način nastaje opijumska smola. Sirovi opijum je složena smjesa koja još sadrži šećer, proteine, lipide, razne smole i vodu pa se iz ukupne količine smjese dobije samo 10-20%smjese alkaloida. Do danas je poznato oko 40 različitih alkaloida opijuma. Glavni alkaloidi opijuma mogu se svrstati u dvije grupe: fenantrenski alkaloidi, u koje pripadaju morfin, kodein i tebain, i izokinolinski alkaloidi, u koje pripadaju papaverin i narkotin. Relativna količina različitih alkaloida u opijumu može biti različita ovisno o klimi, nadmorskoj visini, plodnosti tla, količini tekućine koja istječe iz ureza, starosti biljke, vremenu zarezivanja i raznolikosti vrsta biljke Papaverum somniferum.

Morfin

Alkaloid morfin glavni je analgetski sastojak opijuma koji se u medicini koristi za ublažavanje boli. Jedan od vaćnijih derivata morfina je alkaloid kodein, C18H21NO3H2O,metilni eter morfina. Važni polusintetski derivati morfina su heroin, oksikodon i hidromorfon. Heroin ima i do tri puta jače analgetsko djelovanje od morfina, a dobiva se njegovim pročišćavanjem. Morfin se brzo apsorbira iz probavnog trakta, pri čemu se vršna koncentracija u cirkulaciji postiže 30-120 minuta nakon konzumiranja droge. Morfin se metabolizira primarno glukuronidacijom, pri čemu se stvaraju morfin 3-glukuronid (M3G)i morfin 6-glukuronid (M6G). Morfin je aktivni metabolit diacetilmorfina, tj.heroina i kodeina. Prosječno poluvrijeme eliminacije M3G je 3-4 sata nakon intravenoznog, 8 sati nakon intramuskularnog i 9-10 sati nakon oralnog unosa. Približno 80%heroina ili morfina se izlučuje mokraćom, i to oko 10% kao nepromijenjeni morfin, a ostatak uglavnom u obliku konjugata. Oko 10% morfin glukuronida se preko žući izlučuje fecesom. Morfin se izlučuje i majčinim mlijekom.

Heroin ima posebno mjesto medu opijatima, jer su njegovi ovisnici u većini slučajeva politoksikomani, što znači da koriste i druge supstancije kao što su kanabis, kodein, kokain, benzodiazepini i/ili alkohol. U prodaji se heroin može dobiti u obliku baze koja se otapa u askorbinskoj ili octenoj kiselini, prosječne čistoće oko 20%. Heroin (diacetilmorfin hidroklorid) je polusintetički analgetik koji nastaje acetilacijom morfina.Heroin je zapravo neaktivna supstancija koja se brzo pretvara (<6 min) u acetilmorfin, koji prelazi u morfin (<40 min). Oba metabolita su farmakološki aktivna, stoga je djelovanje heroina puno jače, a vrhunac djelovanja postiže se mnogo brže od morfina. Vjeruje se da heroin ima najveći potencijal za brzi razvoj ovisnosti od bilo kojeg do sada poznatog opijata. Osjećaj euforije se javlja 30 minuta nakon intranazalnog unosa, skoro trenutno nakon intravenoznog unosa, a sam osjećaj možepotrajati i do 4 sata.Heroin se u organizmu vrlo brzo deacetilira u (6)-monoacetil morfin (6-MAM), zatim se deacetilira u morfin i nakon 30-40 sati izlučuje u mokraći kao slobodni morfin.

Metadon je sintetski opioidni antagonist koji je po svojoj farmakološkoj aktivnosti, dužini djelovanja i opojnosti sličan morfinu. Potkraj II.svjetskog rata počeo se upotrebljavati u medicinske svrhe za ublažavanje jake boli, a danas se uglavnom koristi u programu odvikavanja od ovisnosti. Koristi se u obliku soli kao bijeli kristalni prah koji je topiv u vodi, alkoholu i kloroformu. Oralna primjena metadona smanjuje apstinencijske simptome, ali za razliku od opijata ne uzrokuje euforično djelovanje. Međutim, intravenoznim unosom i/ili kombiniranjem s alkoholom ili benzodiazepinima može stvoriti euforične učinke. Zato se metadon najčešće i primjenjuje u obliku tableta kako bi se izbjegao parenteralni unos. Apsorpcija metadona iz probavnog sustava je brza i dobra, izlučuje se mokraćom (prvenstveno), žući i znojem. Minimalna smrtonosna doza za odrasle je 50 mg, ali ovisnici toleriraju i doze od 200 mg.

Kanabinoidi

Kanabis označava pripravke indijske konoplje, Cannabis sativa, marihuanu i hašiš. Marihuana se dobiva prešanjem listova, cvjetova i grančica te biljke, a njen koncentrirani oblik, koji se dobiva samo iz cvjetova, naziva se hašiš. Obje droge najčešće se konzumiraju pušenjem. Simptomi su im također slični, pružaju osjećaj relaksacije, ubrzavaju rad srca, te intenziviraju osjetilo sluha, okusa, mirisa i opipa. Marihuana i hašiš ne izazivaju ovisnost, osim u slučajevima kada se uzimaju velike dnevne doze. Kanabis je kompleksna smjesa koja se sastoji od tri glavne komponente:delta-9-tetrahidrokanabinol (THC),kanabinol i kanabidiol. Njegova jedina aktivna komponenta, THC, eksperimentalno se koristi za liječenje alkoholizma, te nesanice i boli, koje su posljedica djelovanja lijekova za tumore i glaukome. Razni dijelovi biljke sadrže različite koncentracije THC-a:

  • Biljka (lišće, cvjetovi, stabljika):0.5-5%THC-a
  • Hašiš (kanabis smola iz cvijeta):2-10%THC-a
  • Tekući kanabis (prešana cijela biljka):10-30 %THC-a

Marihuana najčešće sadrži 1-1.5% THC-a,a hašiš oko 10%, međutim to ovisi o klimatskim uvjetima uzgoja biljke. Psihoaktivni učinci u pušača marihuane pojavljuju se nekoliko minuta nakon pušenja, dostižu maksimum 15-30 minuta nakon pušenja, a djelovanje traje 2-4 sata. Povezani su s kratkotrajnim gubitkom pamćenja i poremećenim intelektualnim sposobnostima. THC se brzo apsorbira u plućima, ulazi u cirkulaciju te se brzo distribuira u tkiva (mozak, masno tkivo, mišići), stoga se u krvi nakon 1-2 sata nalazi svega oko 10%.Ova brza distribucija posljedica je lipolitičkih svojstva THC-a. THC se nakon toga polagano redistribuira u krvotok i eliminira u jetri, pri čemu se THC pregrađuje u karboksi-THC i izlučuje mokraćom. Glavni metabolit u mokraći je THC-karboksilna kiselina. Poluvrijeme eliminacije THC je jedan dan u sporadičnih, a 3-5 dana u kroničnih pušača.

Inahalanti

Ova skupina uključuje supstancije koje se obično ne smatraju drogama, kao što su ljepilo, benzin i aerosol (sprejevi za nos). Niske doze ovih spojeva mogu prouzročiti samo laganu stimulaciju, ali visoke doze dovode do gubitka kontrole i nesvjestice u trajanju do 45 minuta, nakon čega slijede glavobolje, nesanica i mamurluk. Kontinuirano udisanje ovih vrlo lako nabavljivih spojeva može oštetiti cirkulacijski sustav i imati popratne posljedice.

Literatura:

Porter WH,Moyer TP.Clinical Toxicology u CA Burtis:Tietz Fundamentals of Clinical Chemistry 5th ed.W.B.Sauders com:Philadelphia.2001.
Lacković Z.Nova saznanja o farmakologiji droga .Priručnik,Medicinska naklada, Zagreb,2001.
Gibitz HJ,K.¸lpmann WR.Poisonings.in LThomas:Clinical Laboratory Diagnostics. Use of assessment of Clinical Laboratory Results.TH-Books,Frankfurt/Main
1998.

OGLASI
Ibuxin RapidMaxfluAndol PRO
VEZANI SADRŽAJ
OGLAS
Andol effect
PLIVA vademecum
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: