x

SPECIJALIZACIJE

x

Prikaz liječenja pacijenta s dijabetesom tipa 2 oralnim hipoglikemicima

  Ljerka Šerić, dr. med. specijalist internist

  20.08.2013.

Danas postoji velik izbor lijekova za liječenje šećerne bolesti tipa 2 koji se mogu upotrijebiti kao druga linija terapije. Ključnu ulogu u odabiru lijeka mora imati klinički profil bolesnika. U smjernicama je naglašena potreba individualizacije kako terapije, tako i ciljeva liječenja.

Prikaz liječenja pacijenta s dijabetesom tipa 2 oralnim hipoglikemicima

Sažetak

Prevalencija šećerne bolesti u Hrvatskoj u dobnoj skupini između 18 i 65 godina iznosi 6,1%.

Smatra se da trenutno u svijetu 366 milijuna ljudi boluje od dijabetesa, a do 2030. godine broj dijabetičara će se povećati na 552 milijuna. Broj oboljelih od dijabetesa raste u svim krajevima svijeta, no 80% svjetske populacije dijabetičara živi u zemljama u razvoju ili novoindustrijaliziranim zemljama. Prevalencija šećerne bolesti u Hrvatskoj u dobnoj skupini između 18 i 65 godina iznosi 6,1%. Donosimo prikaz pacijenta s dijabetesom tipa 2 i psorijazom u anamnezi, liječenog raznim kombinacijama oralnih hipoglikemika.

Uvod

Osnovni principi liječenja šećerne bolesti su pravilna prehrana, svakodnevna tjelovježba i terapijska edukacija. Za farmakološkim liječenjem poseže se kada osnovni principi ne daju željene rezultate.

Dijabetes tipa 2 jedna je od najčešćih bolesti suvremenog čovječanstva. To naizgled blago oboljenje, često s oskudnom simptomatologijom, vrlo lako se previdi te često ostaje neprepoznato i neliječeno. Posljedice šećerne bolesti, morbiditet i mortalitet, potvrđuju da se manje od 50% oboljelih pridržava osnovnih principa lijecenja, a tek ¼ osoba sa šećernom bolest tipa 2 postiže dobru regulaciju bolesti. Osnovni principi liječenja šećerne bolesti su pravilna prehrana, svakodnevna tjelovježba i terapijska edukacija. Za farmakološkim liječenjem poseže se kada osnovni principi ne daju željene rezultate. U terapiji su poželjne sve logične kombinacije kako bi se istovremeno djelovalo na sve komponente oštećenog metabolizma u dijabetesu tipa 2: poremećeno lučenje inzulina, pojačanu perifernu inzulinsku rezistenciju i povećanu proizvodnju glukoze u jetri.

S obzirom da postoji velik izbor lijekova za liječenje šećerne bolesti tipa 2 koji se mogu upotrijebiti kao druga linija terapije, ključnu ulogu u odabiru lijeka mora imati klinički profil bolesnika. I u svjetskim smjernicama kao i stručnoj literaturi koja se bavi liječenjem šećerne bolesti naglašena je potreba individualizacije kako terapije, tako i ciljeva liječenja.

Klinička slika i podatci o pacijentu

Muškarac 55 godina, građevinski radnik, nepušač, alkohol (vino, pivo) konzumira umjereno i svakodnevno.

Iz obiteljske anamneze doznajemo da je majka bila dijabetičar i zadnjih 15-tak godina života liječena predmiješanim inzulinima.

Iz osobne anamneze doznajemo da ima psorijazu od 25. godine života. Prije 15-tak godina, u liječenje je uveden verapamil 3x80 mg zbog arterijske hipertenzije i hiperkinetskog sindroma. Nakon 4 godine, liječenje je promijenjeno kako slijedi: verapamil 240/tr, trandolapril 4 1x1 tbl i spironolakton 1x100 mg (zbog trajne hipokalemije). Tada učinjena obrada pokazala je uredan status nadbubrežnih žlijezda, granično normalan lipidogram, blago povišene transaminaze, umjereno povišen GGT i blago snižene trombocite, što se odražava u statusu sve do danas. Prije 5 godina u liječenju hipertenzije ipak je uveden beta blokator (do tada se izbjegavalo zbog psorijaze i obiteljske anamneze šećerne bolesti). Liječenje je nastavljeno trandolaprilom 1x4 mg, amlodipinom 1x10 mg, bisoprololom 1x5 mg, spironolaktonom 1x100 mg, što je polučilo zadovoljavajuće vrijednosti krvnoga tlaka koje se održavaju do danas. Eruptivnost psorijaze se nije povećala.

U prosincu 2010. godine, postavljena je dijagnoza šećerne bolesti tipa 2.Tada su zabilježeni slijedeći parametri: TT 101 kg, BMI 35, RR 135/85 mmHg, puls 80/min, EKG u fiziološkim granicama.

Dijagnoza, tijek bolesti i liječenje

Laboratorijski nalazi: GUK natašte 9,8, GUK-profil 12,5, HbA1c nije učinjen, urin – bjel. neg., ŠUM +, K 3,7, kreatinin 95, AST 63, ALT 80, GGT 158, Hb 150, E 5,02, MCV 90,1, L 5,3, trc 129, kolesterol 5,2, trigl. 2. Pacijentu je dan savjet o prehrani i u liječenje uveden metformin 1x500 mg uz preporuke kontrole glikemije i daljnje povećanje doze.

U prosincu 2011. godine, pacijent se javlja na ponovni pregled. Navodi da je prekinuo uzimati metformin nakon tjedan dana jer ga nije podnosio (velike probavne smetnje). Nakon nekog vremena liječnik obiteljske medicine uveo je u liječenje akarbozu u dozi 2x50 mg, što je pacijent bolje podnosio.

U statusu je zabilježeno: TT 104,5 kg, BMI 35,5, RR 132/85 mmHg, puls 74/min.

Laboratorijski nalazi: GUK natašte 15, GUK-profil 22,4, HbA1c 8,7%, urin – bjel. neg., ŠUM +++, ketoni neg., AST 65, ALT 87, GGT 25, K 3,8, kolesterol 5,7, trigl. 2,6.

U liječenje se uvodi glimepirid 1x2 mg prije doručka i povećava doza akarboze na 2x100 mg. Pacijent nije mogao prihvatiti plaćanje participacije za sitagliptin. Antihipertenzivna terapija je nastavljena, a uveden je i fenofibrat 1x160 mg iza ručka uz upozorenje o potrebi značajne redukcije unosa alkohola.

Pacijent dolazi na ponovni pregled 20. kolovoza 2012.godine, kada je zabilježeno sljedeće:

TT 104 kg (bez promjene), RR 140/85 mmHg, puls 96/min (nije uzeo bisoprolol).

Laboratorijski nalazi: GUK natašte 11,5, GUK-profil 16,4, HbA1c 7,7%, kreatinin 102, AST 51, ALT 71, GGT 156, kolesterol 5,2, trigl. 2, Na 138, K 4,2. Nalaz oftalmologa: nema promjena u smislu dijabetičke retinopatije.

U liječenju je povećana doza glimepirida na 1x6 mg ujutro prije doručka i akarboze na 3x100 mg; ostalo kao do tada.

Kontrolni pregled 14. siječnja 2013. godine: pacijent navodi da se osjeća loše (umor, povećana suhoća usta, učestalo noćno mokrenje). Kreće se vrlo malo i svakodnevno griješi u prehrani.

Iz statusa: TT 102 kg (-2 kg), BMI 35, RR 132/80 mmHg, puls 78/min.

Laboratorijski nalazi: GUK natašte 16, GUK-profil 20,4, HbA1c 8,8%, urin – bjel. neg., ŠUM +++, ketoni neg., kreatinin 115, AST 59, ALT 85, GGT 369, Na 134, K 4,2, KKS b. o..

Liječenje šećerne bolesti nastavljeno je glimepirdom 1x6 mg, akarbozom 3x100 mg i pioglitazonom 1x15 mg oko podneva (dobio lijek iz donacije za 3 mjeseca); ostali lijekovi bez promjene.

Zadnji pregled 24. travnja.2013. godine: pacijent navodi da se znatno bolje osjeća.

Iz statusa: TT 104 kg (+2 kg), BMI 35,5, RR 135/82 mmHg, puls 80/min.

Laboratorijski nalazi: GUK natašte 7,8, GUK-profil 13,4, HbA1c 7,3%, urin – bjel. neg., ŠUM +, AST 65, ALT 67, GGT 289, Na 138, K 4,3, kolesterol 5,2, trigliceridi 1,8.

U daljnjem liječenju savjetovana je redukcija doze glimepirida na 1x4 mg, nastavak uzimanja akarboze 3x100 mg te povećanje doze pioglitazona na 1x30 mg, a pacijent je pristao sudjelovati u participaciji. Ostala terapija ostala je nepromijenjena. Predviđena je kontrola za 3 do 4 mjeseca uz vlastite zabilješke o kontroli glikemije i rezultate laboratorijskih pretraga.

Literatura

1. IDF Diabetes atlas Fifth edition, Global burden of diabetes

2. T. Poljičanin, M. Šekerija, Ž. Metelko: Šećerna bolest-epidemiološko stanje i javnozdravstvene aktivnosti u Hrvatskoj, Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 2011 Oct. 7,vol 7,28

3. Kokić S., Prašek M., Renar-Pavlić I., Rahelić D., Pavić E., Jandrić Balen M. et al: Hrvatske smjernice za liječenje šećerne bolesti tipa 2, Medix,supl.2,Nov.2013.,8-34

OGLASI
BisolexMaxfluAndol PRO
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Maxirino
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: