x
x

Kako čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima?

  Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, dipl. ing.

  13.09.2012.

Dugi niz godina nutricionističke spoznaje bile su „privilegija“ profesionalaca koji se bave nutricionizmom. Danas smo potpuno svjesni da informacije o hrani i njezinom utjecaju na zdravlje moraju biti dostupne svima jer jedino tako se mogu iskoristiti za dobrobit čitavoga društva.

Kako čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima?

Svaki prehrambeni proizvod uvezen ili proizveden u Hrvatskoj, mora biti deklariran u skladu sa zakonskim normama da bi se mogao naći na policama trgovina. Deklaracija predstavlja osobni dokument svake namirnice koji otkriva njezino porijeklo, namjenu i sastav, ali nam istovremeno daje dokaz o zdravstvenoj ispravnosti hrane, odnosno potvrđuje da je sigurna za konzumaciju.

Svi podaci koje nudi deklaracija prehrambenog proizvoda dragocjeni su za potrošače. Neki su tek „prehrambeno osviješteni", a neki zbog bolesti moraju posezati za namirnicama točno određenog prehrambenog sastava.

Podaci na deklaraciji prehrambenog proizvoda

Deklaracija posredno štiti zdravlje potrošača jer služi kao pokazatelj onoga što unosimo u svoj organizam. Na deklaraciji razlikujemo popis sastojaka i hranjivu vrijednost namirnice.

Prema hrvatskom Pravilniku o općem deklariranju hrane, podaci na deklaraciji ne smiju obmanjivati potrošača, a posebice glede karakteristika hrane, sastava, količine, trajnosti, podrijetla te metode proizvodnje. Hrani se ne mogu pripisivati učinci koje ona nema i ne smije se potrošača dovoditi u zabludu kako određena hrana ima neke posebne karakteristike u odnosu na istovrsnu hranu. Načinom deklariranja ne smiju se bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja bolesti ili upućivati na takva svojstva. Iznimka je tzv. hrana za posebne prehrambene potrebe za koju proizvođač može zatražiti odobrenje zdravstvene tvrdnje temeljem priloženih znanstvenih dokaza.

Deklaracija posredno štiti zdravlje potrošača jer služi kao pokazatelj onoga što unosimo u svoj organizam. Na deklaraciji razlikujemo popis sastojaka i hranjivu vrijednost namirnice. U popisu sastojaka navedene su sve tvari koje ulaze u sastav tog proizvoda počevši od one najviše prisutne pa do one koja je najmanje zastupljena. Primjerice, sastojak koji je prvi na popisu najzastupljeniji je u tom prehrambenom proizvodu, a sastojak koji se nalazi na kraju popisa nalazi se u vrlo maloj količini.

Hranjiva vrijednost

Navođenje hranjivih vrijednosti hrane obvezno je kod hrane sa navedenom prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom, hrane obogaćene hranjivim tvarima kao što su vitamini i minerali i hrane za dojenčad i malu djecu te prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu.

Podaci o hranjivoj vrijednosti (energetskoj vrijednosti, sadržaju ugljikohidrata, masti, bjelančevina, vitamina, minerala...) mogu se istaknuti na pakovini proizvoda, međutim, ova vrsta deklariranja nije obavezna za sve proizvode i ostavljena na volju proizvođaču. Ipak, navođenje hranjivih vrijednosti hrane obvezno je kod hrane sa navedenom prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom, hrane obogaćene hranjivim tvarima kao što su vitamini i minerali i hrane za dojenčad i malu djecu te prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu. Za „običnu" hranu koju nije obvezno deklarirati u tom smislu, ako žele deklarirati podatke o nutritivnoj vrijednosti, proizvođači se moraju držati Pravilnika o navođenju hranjivih vrijednosti hrane.

Hranjiva vrijednost nam govori koliko je hranjivih tvari sadržano u 100 g, 100 ml ili po jedinici serviranja namirnice. Ti podaci najčešće su navedeni tablično, a sadrže istaknute informacije o energetskoj vrijednosti namirnice, te o količini bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Uz ove informacije, deklaracija može sadržavati i podatke o količini jednostavnih šećera, zasićenih masnih kiselina, vlakana i natrija. Također može biti prisutna informacija o sadržaju škroba, poliola, jednostruko nezasićenih masnih kiselina, višestruko nezasićenih masnih kiselina, kolesterola te bilo kojeg minerala ili vitamina ako se nalaze u značajnoj količini, odnosno čine bar 15% preporučenog dnevnog unosa. Pored navedene količine vitamina, naznačena je i RDA vrijednost koja pruža informaciju o postotku unesenih vitamina u odnosu na preporučene vrijednosti.

Energetska vrijednost

Na deklaracijama je obično izražena količina natrija u gramima, pri čemu je prihvatljiva količina između 0,1 i 0,6 g natrija na 100 g namirnice, što odgovara između 0,3 i 1,5 g soli. Maksimalni dnevni dopušteni unos soli je 5 g ili jedna čajna žličica.

Energetska vrijednost izražena je u kcal i kJ, a pri konzumaciji valja imati na umu da se ona odnosi na 100 g namirnice. Na temelju toga može se odrediti količina porcije koja je u skladu s preporučenim dnevnim energetski unos. Iako se on razlikuje ovisno o spolu, težini, dobi i tjelesnoj aktivnosti, prosječna osoba dnevno unese oko 2000 kalorija, a prosječna preporučena dnevna energetska vrijednost za dijete od 1-3 godine iznosi 1200 kcal, od 4 - 6 godine 1600 kcal te polagano raste do dvanaeste godine kada se izjednačuje s prosječnim potrebama odraslih koje iznose 2000 kcal.

Na deklaraciji je dobro obratiti pozornost i na količinu jednostavnih šećera ako su posebno naznačeni, gdje je poželjno da njihova masa bude što manja, a složenih šećera veća. Također, uputno je provjeriti udio zasićenih masti koje također trebaju biti zastupljene u što manjem udjelu.

Još jedan od čimbenika koji uvelike utječu na zdravlje je sol, odnosno natrij-klorid. Na deklaracijama je obično izražena količina natrija u gramima, pri čemu je prihvatljiva količina između 0,1 i 0,6 g natrija na 100 g namirnice, što odgovara između 0,3 i 1,5 g soli. Za lakše snalaženje, valja imati na umu da je maksimalni dnevni dopušteni unos soli 5 g ili jedna čajna žličica.

RDA

RDA (Recommended Daily Allowances) je standard kojim se propisuju preporučene dnevne količine vitamina i minerala potrebne za uravnoteženu prehranu. Te brojčane vrijednosti obično su navedene u stupcu pokraj količina vitamina i minerala koje su prisutne u 100 g pojedinog proizvoda i izražene su kao postotak. Primjerice ako uz vrijednost vitamina A u stupcu koji navodi RDA stoji 80% - to znači da će se unosom 100 g te namirnice podmiriti 80 % dnevnih potreba za vitaminom A.

GDA

GDA (Guideline Daily Amounts) je noviji sustav izražavanja dnevnih potreba koji se često navodi na vidljivom, prednjem mjestu na pakovini proizvoda u formi tablice ili „semafora". GDA (Guideline Daily Amounts) je vodič koji pokazuje koliko kilokalorija i hranjivih tvari (bjelančevina, ugljikohidrata, šećera, masti, zasićenih masnih kiselina, vlakana i soli) sadrži određena količina hrane (obrok) u odnosu na referentni dnevni unos od 2000 kcal. Navođenje GDA vrijednosti na hrani pomaže potrošaču izbjegavati prekomjernu konzumaciju određene hrane te mu omogućava da svakodnevno vodi brigu o uravnoteženoj prehrani i održava normalnu tjelesnu masu.

Aditivi

Konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja ili pak proizvode za koje znamo da sadrže potencijalno štetne umjetne boje, konzervanse i pojačivače okusa treba izbjegavati ili ograničiti njihov unos. To se posebno odnosi na djecu.

Podaci koje su hrvatski potrošači posljednjih godina počeli pomno pratiti su takozvani E-brojevi ili oznake za aditive u prehrambenim proizvodima. Prije 15-tak godina u Hrvatskoj su se pojavile crne liste sa E-brojevima koje imenuju aditive štetne za zdravlje čovjeka. Liste su izazvale paniku i zbrku među potrošačima, tim više što se na jednoj od tih lista našla i limunska kiselina (E330), potpuno bezopasan aditiv. Klinika za dječju onkologiju iz Düsseldorfa koja se najčešće povezivala s tim informacijama, poslala je službeni javni dopis kojim je demantirano da lista potječe iz te ustanove.

U popisu sastojaka na proizvodu moraju biti navedeni i svi korišteni aditivi, koji su uslijed nedovoljne informiranosti, vrlo često prozivani. Neki aditivi su prirodnog podrijetla kao vitamini, vlakna, enzimi, prirodna bojila i arome dok su drugi sintetizirani kemijski spojevi točno poznatog sastava. Veću i ponekad doista opravdanu zabrinutost izazivaju sintetski aditivi, a kako bi se izbjegli potencijalno štetni učinci valja se pridržavati dozvoljenog dnevnog unosa koji je definiran za svaki pojedini prehrambeni aditiv. Kontroverze vezane uz prehrambene aditive odnose se na sigurnost njihove uporabe, posebice uz količinu i vrstu aditiva koji neće ugroziti zdravlje čovjeka. Tome u prilog ide činjenica da je maksimalna dopuštena količina aditiva, koji su potencijalno opasni za zdravlje, u hrani 100 puta manja od količine kod koje postoji rizik od štetnog djelovanja na zdravlje čovjeka.

Neki prehrambeni aditivi moraju se unositi u ograničenim količinama i zato je najbolje prednost davati prirodnim namirnicama koje moraju činiti temelj prehrane. Konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja ili pak proizvode za koje znamo da sadrže potencijalno štetne umjetne boje, konzervanse i pojačivače okusa treba izbjegavati ili ograničiti njihov unos. To se posebno odnosi na djecu.

Bez obzira na prošla i buduća istraživanja te stavove o ovoj kontroverznoj temi, sigurno je da za ovakvim proizvodima treba posezati tek povremeno. Korisno je čitati deklaracije proizvoda i birati proizvode koji sadrže prirodne arome, boje i konzervanse.

Hrana s prehrambenim tvrdnjama

Od 48 do 66 % ljudi obraća pažnju na deklaracije, 64-73 % zna osobni preporučeni unos energije, a 44-57 % ne zna kako protumačiti navedene brojke. Situacija bi se mogla popraviti javnom edukativnom kampanjom o preporučenom unosu energije i pojašnjenju pojmova koji se mogu pronaći na deklaraciji.

Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda s tvrdnjama kao što su „smanjena energetska vrijednost", „s manje šećera" ili „sa smanjenim udjelom masti", koji moraju zadovoljiti određene propise u smislu sastava hranjivih tvari, da bi se mogli označavati takvim prehrambenim tvrdnjama.

Napomena o maloj energetskoj vrijednosti na određenoj namirnici označava da 100 g te namirnice u krutom stanju ne sadrži više od 40 kcal, odnosno 100 ml tekućine 20 kcal. Ukoliko na proizvodu stoji da je bez energetske vrijednosti, ne smije sadržavati više od 4 kcal.

Hrana na kojoj je navedeno da ne sadrži masti, odnosno „fat free" namirnice, nisu sasvim oslobođene od masti, već u svom sastavu ne smiju imati više od 0,5 g masti na 100 g ili 100 ml, dok proizvodi sa malom količinom masti imaju do 3 g masti na 100 g ili 1,5 g masti na 100 ml. Međutim, zabranjuju se tvrdnje izražene kao »X% bez masti«.

Proizvodi bez šećera također sadrže do 0,5 g šećera na 100 g ili 100 ml, dok oni bez dodanog šećera ne smiju u svom sastavu imati dodane jednostavne šećere ni bilo koju drugu tvar u cilju zaslađivanja.

Tvrdnja da je neka hrana bogata vlaknima može se stavljati samo ako taj proizvod sadrži najmanje 6 g vlakana na 100 g ili najmanje 3 g vlakana na 100 kcal.

No, koliko uopće potrošači obraćaju pažnju na deklaracije i koliko ih razumiju? Američko istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the American Dietetic Association pokazuje da svega 48-66 % ljudi obraća pažnju na deklaracije, 64-73 % zna osobni preporučeni unos energije, a 44-57 % ne zna kako protumačiti navedene brojke. Situacija bi se mogla popraviti javnom edukativnom kampanjom o preporučenom unosu energije i pojašnjenju pojmova koji se mogu pronaći na deklaraciji kao npr. umjereno, s niskim udjelom, bez kalorija itd. Ovakve podatke za Hrvatsku nemamo, a zanimljivo bi bilo saznati koliko se deklaracije proučavaju u našim trgovinama i domovima.

OGLASI
MaxirinoAndol PROIbuxin Rapid
OGLAS
Maxflu
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: