x
x

Stare i nove spoznaje o vitaminu C

  Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, dipl. ing.

  15.06.2010.

Vitamin C je esencijalni nutrijent, potreban za biosintezu kolagena, L-karnitina, i konverziju dopamina i noradrenalina. U fiziološkim uvjetima djeluje kao potentni reducirajući agens koji štiti od slobodnih radikala.

Stare i nove spoznaje o vitaminu C

Uvod

Velik doprinos medicini u prvoj polovici dvadesetog stoljeća donijelo je otkriće vitamina C i spoznaja o njegovoj izuzetnoj važnosti i utjecaju na zdravlje ljudi. Vitamin C prvi je izolirao mađarski biokemčar i nobelovac dr. Albert Szent-Gyorgyi. Nakon velikog otkrića, uslijedile su spoznaje o brojnim pozitivnim stranama ove molekule.

Vitamin C

Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u raznovrsnom voću i povrću. To je jedan od najatraktivnijih, najistraživanijih vitamina i ujedno prvi sintetski dobiveni vitamin. Sudjeluje kao reducens u brojnim biološkim procesima. Važan je za sintezu kolagena i karnitina te za metabolizam masnih kiselina. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi. Po svojoj strukturi, askorbinska kiselina je ketolakton sa šest ugljikovih atoma pa je kemijski gledano molekula jako slična glukozi. U organizmu reverzibilno oksidira do dehidroaskorbinske kiseline, koja posjeduje potpunu vitaminsku aktivnost. Na zraku je izuzetno nestabilna i lako gubi svojstva skladištenjem i prokuhavanjem. Podložna je oksidaciji, posebno na zraku i pod utjecajem lužina, željeza i bakra.

Najbolji izvori vitamina C u hrani

Najbolji izvori vitamina C u hrani su raznoliko voće i povrće: crni ribiz, brokula, kupus, grejp, paprika, kelj, limun, mango, naranče, papaja, krumpir, šipak, špinat, jagode iborovnice.

Vitamin C postaje kemijski nestabilan pod određenim uvjetima koji se mogu, ali i ne moraju razvijati prilikom termičke obrade hrane. Kuhanjem hrane postižemo temperaturu od 100 °C što ne uzrokuje veći raspad vitamina C. Vitamin C se raspada na 190 °C - temperaturi koja se postiže prženjem hrane. Vitamin C se uništava i prilikom dugotrajnog kuhanja hrane na temperaturi 100°C. Još jedan razlog gubitka vitamina C iz namirnica je ispiranje namirnica vodom, a zbog njegove topivosti, vitamin izlazi iz namirnice u vodu u kojoj se ta namirnica kuha. Također, dokazano je da vitamin C ne migrira iz svih namirnica podjednakom brzinom, pa primjerice brokula najdulje zadržava vitamin C od bilo kojeg drugog voća i/ili povrća.

U dodacima prehrani i drugim pripravcima

U dodacima prehrani i drugim pripravcima, vitamin C je najčešće u obliku askorbinske kiseline, a dostupan je i u mnogim drugim oblicima, međutim vrlo je malo znanstvenih dokaza o boljoj apsorpciji ili učinkovitosti pojedinih oblika vitamina C. Prirodna i sintetska askorbinska kiselina kemijski su identične molekule i nema poznatih razlika u njihovoj biološkoj aktivnosti ili bioraspoloživosti (1).

Fiziološke funkcije vitamina C

Vitamin C je esencijalni nutrijent, potreban za biosintezu kolagena, L-karnitina, i konverziju dopamina i noradrenalina. U fiziološkim uvjetima djeluje kao potentni reducirajući agens koji štiti od slobodnih radikala.

Vitamin C je esencijalni nutrijent, potreban za biosintezu kolagena, L-karnitina, i konverziju dopamina i noradrenalina. U fiziološkim uvjetima djeluje kao potentni reducirajući agens koji štiti od slobodnih radikala koji nastaju odvijanjem normalnih metaboličkih procesa u organizmu. Za razliku od većine životinja, ljudi ne mogu sintetizirati vitamin C zbog mutacije gena za enzim gulonolakton oksidazu (2, 3). Vitamin C je kofaktor hidroksilacije aminokiselina prolina i lizina, a ima vrlo važnu ulogu u povećanju aktivnosti dušik oksid sintaze. Uključen je u biosintezu histamina, potiče apsorpciju i mobilizaciju željeza te sudjeluje u metabolizmu tirozina, folata i ksenobiotika (4). Vitamin C je uključen i u metabolizam kolesterola prema žučnim kiselinama, što ima utjecaj na razinu kolesterola u krvi te na incidenciju žučnih kamenaca (5). Kolesterolski žučni kamenci nastaju kad je žuč zasićena kolesterolom. Dokazano je da što je veća koncentracija vitamina C u serumu, manja je učestalost bolesti žučnog mjehura kod žena. Pa tako, svako povećanje koncentracije vitamina C za 27 umola /L u krvi povezano je s otprilike 23% nižom prevalencijom za klinički evidentne bolesti žučnog mjehura i 22% nižom prevalencijom asimptomatskih žučnih kamenaca (5). Kisik je izvor slobodnih radikala - potencijalno štetnih, visokoreaktivnih spojeva koji u organizmu nastaju kao međuprodukti uobičajenih metaboličkih procesa. Slobodni radikali također mogu nastati kao rezultat nekih vanjskih čimbenika: zagađenja zraka automobilskim i industrijskim ispušnim plinovima, radijacije, pretjeranog izlaganja suncu, prisustva različitih toksina u okolišu ili kao rezultat čovjekovog lošeg odnosa prema organizmu: pušenja, prekomjernog unosa procesirane hrane te stresa. Zaštitno djelovanje antioksidansa očituje se kroz njihovu sposobnost snižavanja energije slobodnih radikala, spriječavanja njihovog nastajanja ili prekidanja lančanih reakcija oksidacije. Velik broj epidemioloških studija pokazao je da postoji veza između visoke razine antioksidansa u krvi i smanjene incidencije nekih degenerativnih bolesti.

Uloga vitamina C

Moguće preventivno djelovanje vitamina C na različite maligne bolesti većina istraživača danas objašnjava sposobnošću vitamina C da kao snažan antioksidans neutralizira slobodne radikale prije nego što uopće oštete DNA molekule i tako potaknu pojavu karcinoma.

Vitamin C je visoko učinkovit antioksidans. Čak i male količine vitamina C mogu zaštititi proteine, lipide, ugljikohidrate te nukleinske kiseline (DNA i RNA) od oštećenja putem slobodnih radikala te reaktivnih kisikovih vrsta tijekom normalnog metabolizma, a također i tijekom izlaganja toksinima i zagađenju. Vitamin C je također sposoban regenerirati ostale antioksidanse, kao što je vitamin E (2). Primjerice, jedna studija provedena na pušačima pokazala je da vitamin C regenerira vitamin E iz njegove oksidirane forme (6). Zbog snažne antioksidativne aktivnosti, vitamin C i njegova potencijalno preventivna uloga u razvoju različitih degenerativnih bolesti predmet su velikog broja istraživanja. Najčešće se citiraju ona vezana uz ulogu vitamina C u prevenciji kardiovaskularnih i karcinogenih bolesti te bolesti očiju. Kao snažan antioksidans, vitamin C može djelovati na smanjenje oksidacije LDL kolesterola, procesa koji je ključan u pokretanju procesa ateroskleroze, a posljedično i srčanog i moždanog udara. Moguće preventivno djelovanje vitamina C na različite maligne bolesti većina istraživača danas objašnjava sposobnošću vitamina C da kao snažan antioksidans neutralizira slobodne radikale prije nego što uopće oštete DNA molekule i tako potaknu pojavu karcinoma. Objavljen je velik broj epidemioloških studija koje su proučavale vezu između unosa vitamina C (i hranom i dodacima prehrani) i rizika od različitih karcinogenih bolesti uključujući karcinom jednjaka, dojke, cerviksa, želuca, prostate, pluća i kolorektuma, no zaključci koji su doneseni nisu konačni. Najdosljednija epidemiološka otkrića vezana su uz zaštitno djelovanje vitamina C na razvoj karcinoma želuca. Značajni dokazi ukazuju na to da prisutnost vitamina C u želucu ili dvanaesniku sprječava formiranje štetnih oksidansa u želučanom soku, što rezultira smanjenjem rizika od karcinoma želuca. U procesu kojim organizam odbacuje strana tijela i detektira znakove koji ukazuju na stanice tumora, vitamin C sudjeluje i stimulirajući produkciju interferona i anitijela, proteina koji štite tijelo od stranih tijela i tumorskih stanica. Vitamin C utječe na nekoliko komponenti ljudskog imunološkog sustava: stimulira i stvaranje i funkciju leukocita, osobito neutrofila, limfocita i fagocita. Utječe na motilitet imunoloških stanica, kemotaksiju i fagocitozu (7). Vitamin C također štiti integritet imunoloških stanica. Neutrofili, mononuklearni fagociti i limfociti akumuliraju vitamin C u visokim koncentracijama što može štititi ove stanice od oksidativnog oštećenja (8). U posljednjem desetljeću, istraživači su brojnim studijama pokazali da se rizik od očnih bolesti značajno smanjuje ukoliko je razina antioksidansa u krvi povećana. Razvoj katarakte i makularne degeneracije izravno je povezan sa štetnim djelovanjem slobodnih radikala. Studije koje su se bavile zaštitnim utjecajem vitamina C i ostalih antioksidansa na zdravlje očiju, pokazale su da se povećanim unosom navedenih tvari rizik od katarakte može smanjiti od 27 - 60%. Iz navedenog razloga, već 20-tak godina se u svrhu zaštite očiju preporuča povećan unos antioksidativnih tvari.

OGLASI
MaxirinoAndol PROMaxflu
OGLAS
Bisolex
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: