x
x

Vitamini B kompleksa: svojstva

  Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, dipl. ing.

  04.05.2020.

Područje istraživanja vitamina nije iscrpljeno dolaskom novoga milenija. Naprotiv, današnja moderna istraživanja raširila su se u brojnim smjerovima – od terapijske primjene do razdvajanja holističkog i redukcionističkog pristupa problematici. Drugim riječima, vitaminska era još traje.

Vitamini B kompleksa: svojstva

Povijest vitaminske ere kroz prizmu vitamina B

Jedno od najznačajnijih otkrića je ono o utjecaju primjene folne kiseline na prevenciju nastanka spine bifide.

Otkriće vitamina prije nešto više od stotinu godina obilježilo je nutricionizam kao znanost. Stoljećima je bilo poznato da su neke bolesti vezane uz prehranu: skorbut je bilo moguće prevenirati unosom voća i povrća, noćno sljepilo liječilo se konzumiranjem jetre, a beri-beri je povezivan s jednoličnom prehranom temeljenoj na poliranoj riži. Međutim, ove spoznaje nisu bile uvažavane u medicinskim krugovima tijekom 19. stoljeća, budući da su se uzročnicima bolesti smatrale bakterije i bakterijski toksini. Ipak, otkriće Christiana Eijkmana o tvari iz neljuštene riže, topljivoj u vodi, koja prevenira beri-beri, ponukalo je mnoge na promjenu načina razmišljanja. Pečat novom pristupu dao je Casimir Funk otkrivši da je Eijkmanov anti-beriberi faktor amin. U kontekstu važnosti za život, Funk je 1912. godine toj tvari dao naziv „vitamine“ (vita + amine ili život + amin), a radilo se o molekuli koju danas poznajemo kao vitamin B1 ili tiamin. Godine 1920. Cecil Drummond mijenja naziv u „vitamin“ budući da je postalo jasno da nisu svi vitamini amini, pa je na taj način pomirio tada uzavrele duhove ističući kako se sufiks „in“ odnosi na neutralnu supstancu nedefiniranog sastava.

Tijekom prve polovice 20. stoljeća stvara se nova paradigma: komponente hrane se dijele na esencijalne i ne-esencijalne te započinje vitaminska era. Vitamini su u početku dobivali imena po prvim slovima abecede, a kada je otkriveno da vitamin B nije jedinstveni spoj već skupina, dodjeljivani su im brojčani indeksi. Vitamin K je dobio naziv zbog svoje uloge u procesu koagulacije, a biotin se nazivao vitaminom H zbog važnosti za kožu (od Haut, njem. koža).

Velika otkrića i spoznaje nastavila su se i u drugoj polovici 20. stoljeća, a jedno od najznačajnijih otkrića je ono o utjecaju primjene folne kiseline na prevenciju nastanka spine bifide. Još davne 1931. godine Lucy Willis je opisala kako je ekstrakt kvasca učinkovit protiv makrocitne anemije kasne trudnoće u Indiji. To je bio prvi zapis o korištenju folne kiseline u svrhu prevencije bolesti. Ipak, folna kiselina nije izolirana i njezina struktura nije rasvijetljena još dugi niz godina. Štoviše, prošlo je više od pola stoljeća dok nije prepoznata važnost folne kiseline u preventivnoj medicini, a spoznaje su kulminirale objavom serije znanstvenih radova 1991. godine kada je potvrđeno da perikoncepcijski unos folne kiseline sprječava spinu bifidu.

Područje istraživanja vitamina nije iscrpljeno dolaskom novoga milenija. Naprotiv, današnja moderna istraživanja raširila su se u brojnim smjerovima – od terapijske primjene do razdvajanja holističkog i redukcionističkog pristupa problematici. Drugim riječima, vitaminska era još traje.

Opis skupine vitamina, kemijski oblici i preporučene doze

Vitamini B skupine su esencijalni nutrijenti topivi u vodi s brojnim važnim zadaćama u ljudskom organizmu. Neophodni su za proces stvaranja energije, metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina, prijenos živčanih impulsa, stvaranje krvnih stanica, pravilan rad jetre i probavnog sustava te zdravlje kože i kose.

U skupinu B kompleksa ubrajamo vitamin B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantotensku kiselinu), B6 (piridoksin), biotin, folat te vitamin B12 (cijanokobalamin). Svaki od 8 definiranih članova ove obitelji vitaminskih spojeva ima jedinstvenu strukturu te brojne dodatne funkcije, no s obzirom da im se zadaće u velikoj mjeri isprepliću i nadopunjuju, poželjno ih je unositi u vidu uravnotežene cjeline, hranom, dodacima prehrani ili lijekovima.

Vitamin B1 (tiamin)

Preporučeni dnevni unos tiamina iznosi 1,1 mg dnevno za odrasle.

Tiamin, poznatiji kao vitamin B1, služi kao katalizator u pretvorbi piruvata u acetil koenzim A (CoA) i sudjeluje u mnogim drugim staničnim metaboličkim aktivnostima, uključujući Krebsov ciklus. Pored toga, sudjeluje u prijenosu živčanih impulsa.

Tiamin se sastoji od pirimidina i tiazola, koji utječu na njegovu aktivnost. Glavni aktivni oblik tiamina je fosforilirani ester, pirofosfat (TPP). Fosforilirani oblik (TPP) važan je kofaktor za enzime koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata i aminokiselina razgranatog lanca.

Uredba o informiranju potrošača o hrani navodi preporučeni dnevni unos vitamina za odraslu populaciju. Preporučeni dnevni unos tiamina iznosi 1,1 mg dnevno za odrasle. Mišljenje o preporukama za preporučeni unos vitamina u djece objavila je Europska agencija za sigurnost hrane. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 0,2 mg, za onu od 6 do 12 mjeseci 0,3 mg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 0,5 mg dnevno.

Vitamin B2 (riboflavin)

Preporučeni dnevni unos riboflavina za odrasle osobe iznosi 1,4 mg na dan.

Vitamin B2, odnosno riboflavin, pripada skupini prirodnih spojeva poznatih kao flavini. Flavini imaju ključnu ulogu u brojnim biokemijskim reakcijama, prije svega onima koje su klasificirane kao oksidacijsko-redukcijske reakcije, odnosno redoks reakcijama. Riboflavin je važna komponenta koenzima uključenih u više staničnih metaboličkih puteva zaslužnih za proizvodnju energije, uključujući Krebsov ciklus i beta-oksidaciju masnih kiselina.

Kemijska nomenklatura riboflavina je 7,8-dimetil-10 (1'-D-ribitil) izoaloksazin. U slobodnom obliku postoji kao baza, a u prirodi i in vivo uglavnom se pojavljuje kao komponenta flavin-adenin dinukleotida (FAD). 5'-hidroksimetil kraj molekule vitamina je fosforiliran i omogućuje tvorbu fosforiliranog estera, što mu omogućuje ugradnju u različite koenzime.

Preporučeni dnevni unos riboflavina za odrasle osobe iznosi 1,4 mg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 0,3 mg, za onu od 6 do 12 mjeseci 0,4 mg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 0,8 mg dnevno.

Vitamin B3 (niacin)

Preporučeni dnevni unos niacina za odrasle osobe iznosi 16 mg na dan.

Niacin sudjeluje u sintezi i metabolizmu ugljikohidrata, masnih kiselina i proteina. Nikotinska kiselina i nikotinamid dva su uobičajena oblika vitamina koji se najčešće nazivaju niacin. Kroz niz biokemijskih reakcija u mitohondrijama, niacin, nikotinamid i triptofan formiraju nikotinamid adenin dinukleotid (NAD) i NAD fosfat (NADP), aktivne oblike niacina. Općenito, NAD sudjeluje u kataboličkim redoks reakcijama, dok je NADP kofaktor u anaboličkim redoks reakcijama.

Većina enzima ovisnih o NAD-u uključena je u reakcije poput oksidacije masnih kiselina i drugih reakcija koje daju kemijske strukture koje sadrže visokoenergetske veze, uključujući stvaranje NADH glikolizom i Krebsov ciklus. Također, NADPH je kofaktor u reakcijama biosinteze masnih kiselina i steroida.

Preporučeni dnevni unos niacina za odrasle osobe iznosi 16 mg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 2 mg, za onu od 6 do 12 mjeseci 5 mg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 9 mg dnevno.

Vitamin B5 (pantotenska kiselina)

Preporučeni dnevni unos pantotenske kiseline za odrasle osobe iznosi 6 mg na dan.

Pantotenska kiselina, odnosno vitamin B5, također je esencijalni vitamin. Biološki aktivni oblik pantotenske kiseline je CoA (koenzim A), ključni kofaktor u mnogim reakcijama acetiliranja in vivo, uključujući Krebsov ciklus, sintezu i razgradnju masnih kiselina, posttranslacijske modifikacije histona i u mnogim drugim reakcijama koje se odvijaju u mitohondriju, jezgri i ostalim dijelovima stanice. CoA ima ključnu ulogu u sintezi i razgradnji mnogih molekula, uključujući vitamine A i D, kolesterol, steroide, masne kiseline, ugljikohidrate, aminokiseline i proteine.

Preporučeni dnevni unos pantotenske kiseline za odrasle osobe iznosi 6 mg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 2 mg, za onu od 6 do 12 mjeseci 3 mg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 4 mg dnevno.

Vitamin B6 (piridoksin)

Preporučeni dnevni unos piridoksina za odrasle osobe iznosi 1,4 mg na dan

Vitamin B6 postoji u obliku piridoksina, piridoksamina, piridoksala i fosforiliranog derivata svakog od ovih spojeva, a koji čine aktivne metabolite ovog vitamina. Ovi oblici imaju sličnu biološku aktivnost nakon što se u jetri prevedu u piridoksin-5-fosfat.

Piridoksal fosfat se koristi za stvaranje Schiffove baze tijekom transaminacije aminokiselina, što je ključni korak u glukoneogenezi. Piridoksal fosfat je također uključen u dekarboksilaciju aminokiselina, ključnu reakciju u pretvorbi triptofana u niacin, sintezu hema, biosintezu sfingolipida, sintezu neurotransmitera, imunološku funkciju i modulaciju steroidnih hormona. Također je ključni kofaktor enzima u transsulfuracijskim reakcijama u kojima se homocistein pretvara u cistationin i potom u cistein.

Preporučeni dnevni unos piridoksina za odrasle osobe iznosi 1,4 mg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 0,1 mg, za onu od 6 do 12 mjeseci 0,4 mg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 4 mg dnevno.

Vitamin B7 (biotin)

Preporučeni dnevni unos biotina za odrasle osobe iznosi 50 µg na dan.

Biotin ili vitamin B7, sastoji se od dvije cikličke molekule: ureido i tetrahidro-tiofenskog prstena. In vivo, nalazi se u velikom broju različitih izomera, od kojih nisu svi enzimski aktivni. D-biotin je jedini biološki aktivan izomer.

Biotin je esencijalni kofaktor za nekoliko enzima kompleksa karboksilaze kod sisavaca, a to su acetil-koenzim A (CoA) karboksilaza, piruvat karboksilaza, propionil CoA karboksilaza, metilkrotonil CoA karboksilaza. Svi su ovi enzimi uključeni  u metabolizam ugljikohidrata, aminokiselina i lipida.

Preporučeni dnevni unos biotina za odrasle osobe iznosi 50 µg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 4 µg, za onu od 6 do 12 mjeseci 6 µg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 20 µg dnevno.

Vitamin B9 (folat)

Preporučeni dnevni unos folata za odrasle osobe iznosi 200 µg na dan.

Folat, poznat i kao vitamin B9, prirodno se javlja u hrani, a folna kiselina sintetski je oblik ovog vitamina. Folat igra ključnu ulogu u reakcijama prijenosa ugljika, koje su uključene u sintezu i replikaciju DNK, diobu stanica, rast i preživljavanje, osobito u stanicama koje se brzo dijele. Zatim u stvaranju S-adenozilmetionina, univerzalnog metil – donora, kao i u formaciji purina i sintezi timidina za DNK i RNK.

Preporučeni dnevni unos folata za odrasle osobe iznosi 200 µg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 65 µg, za onu od 6 do 12 mjeseci 80 µg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 100 µg dnevno.

Potrebe žena za folatom rastu tijekom trudnoće, a optimalan status folata trebao bi se postići prije začeća, odnosno, u prvom tromjesečju, kad se zatvara neuralna cijev. Stoga je preporuka započeti s primjenom 400 µg folata 12 tjedana prije začeća. Preporučeni dnevni unos folata tijekom trudnoće iznosi 600 µg na dan, a za vrijeme laktacije 500 µg na dan. Obzirom da se nizak status folata povezuje s defektima neuralne cijevi (DNC), isti mogu biti spriječeni povećanim unosom folata prije začeća.

Vitamin B12 (kobalamin)

Preporučeni dnevni unos biotina za odrasle osobe iznosi 2,5 µg na dan.

Vitamin B12 je pojam koji se koristi za opisivanje skupine molekula koje imaju zajedničku strukturu korinskog prstena i središnji atom kobalta, a ovisno o radikalu koji je vezan na osnovnu molekulu, razlikuju se metilkobalamin, cijanokobalamin i adenozilkobalamin. Najveći je i najsloženiji vitamin u ljudskom tijelu. Vitamin B12 ima mnogo uloga u ljudskom organizmu. Podržava normalnu funkciju živčanih stanica i potreban je za stvaranje crvenih krvnih stanica i sintezu DNK. Ovaj vitamin je kofaktor u dvije reakcije, u reakciji regeneracije metionina (potrebna za metilaciju i sintezu DNA) iz homocisteina te u reakciji preuređivanja metilmalonske kiseline, organske kiseline koja ima neurotoksične karakteristike u staničnoj kulturi, u sukcinil-CoA (intermedijer u Krebsovom ciklusu).

Preporučeni dnevni unos biotina za odrasle osobe iznosi 2,5 µg na dan. Za djecu do 6 mjeseci preporučeni dnevni unos iznosi 0,4 µg, za onu od 6 do 12 mjeseci 0,5 µg, a za djecu od 12 do 36 mjeseci 0,9 µg dnevno. Potrebe žena za vitaminom B12 se tijekom trudnoće povećavaju na 4,5 µg na dan, a tijekom laktacije na 5 µg na dan.

Tablica 1. Preporučeni dnevni unos za odrasle prema Uredbi o informiranju potrošača o hrani i preporučeni dnevni unos za djecu prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane

Vitamin

Preporučeni dnevni unos

Odrasli

Djeca (0 – 6 mjeseci)

Djeca (6 – 12 mjeseci)

Djeca (12 – 36 mjeseci)

B1 (tiamin)

1,1 mg

0,2 mg

0,3 mg

0,5 mg

B2 (riboflavin)

1,4 mg

0,3 mg

0,4 mg

0,8 mg

B3 (niacin)

16 mg

2 mg

5 mg

9 mg

B5 (pantotenska kiselina)

1,6 mg

2 mg

3 mg

4 mg

B6 (piridoksin)

1,4 mg

0,1 mg

0,4 mg

0,7 mg

B7 (biotin)

50 µg

4 µg

6 µg

20 µg

B9 (folat)

200 µg

65 µg

80 µg

100 µg

B12 (kobalamin)

2,5 µg

0,4 µg

0,5 µg

0,9 µg

Izvori u hrani

Tiamin

  • kvasac, mahunarke, svinjetina, smeđa riža i  žitarice cjelovitog zrna.

Riboflavin

  • mlijeko i jaja, meso, riba, zeleno povrće, kvasac i obogaćena hrana (obogaćene žitarice i kruh).

Niacin

  • kvasac, meso (posebno jetra), žitarice, mahunarke i sjemenke.

Pantotenska kiselina

  • žumanjak, jetra, bubrezi, brokula i mlijeko, piletina, govedina, krumpir i cjelovite žitarice.

Piridoksin i piridoksamin

  • meso, cjelovite žitarice, povrće i orašasti plodovi.

Biotin

  • jetra, žumanjak, proizvodi od soje i kvasca.

Folat 

  • goveđa jetra, lisnato povrće, grašak i grah, avokado, jaja i mlijeko.

Kobalamin

  • meso, mliječni proizvodi, jaja, školjke, jetra.

Simptomi deficita

Rezultati niza istraživanja pokazuju kako se kod određenih populacijskih skupina prate nedostatci jednog ili više vitamina B skupine. Simptomi deficita razlikuju se ovisno o kojem vitaminu je riječ.

Nedostatak tiamina (vitamina B1)

  • zbunjenost, psihomotorna retardacija, oslabljena memorija i kognitivne funkcije, ataksija i gubitak osjeta vibracije i dezorijentiranost,
  • Wernicke-Korsakoffovljev sindrom (oslabljena kratkoročna memorija i konfabulacija s inače potpuno normalnom spoznajom),
  • dječji beri-beri (kongenitalna srčana mana s kardiomegalijom, tahikardija, glasno probadajuće plakanje, cijanoza, dispneja i povraćanje),
  • beri-beri kod odraslih (razvoj simetrične periferne neuropatije koju karakteriziraju senzorna i motorička oštećenja, uglavnom distalnih ekstremiteta, neuropatija, kardiomegalija, kardiomiopatija, zatajenje srca, periferni edem i tahikardija).

Nedostatak riboflavina (vitamina B2)

  • grlobolja, hiperemija faringealne sluznice, edem sluznice,
  • angularni heilitis (raspukline u kutovima usana), stomatitis, glositis,
  • normocitna i normokromna anemija,
  • seboroični dermatitis.

Nedostatak niacina (vitamina B3)

  • pelagra (fotoosjetljivi pigmentirani dermatitis koji se obično nalazi na područjima izloženim suncu, proljev i demencija).

Nedostatak pantotenske kiseline (vitamina B5)

  • parestezije i disestezije („sindrom pečenja stopala").

Nedostatak piridoksina (vitamina B6)

  • slabljenje kognitivne funkcije, konvulzivni napadaji, depresija, prerano starenje neurona
  • sindrom karpalnog tunela, periferne neuropatije sa simptomima poput parestezije, peckanja, bolne disestezije, valunzi,
  • nespecifični stomatitis, glositis, angularni heilitis (raspukline u kutovima usana), razdražljivost, zbunjenost i depresija, periferna neuropatija, seboroični dermatitis, mikrocitna anemija i epileptični napadaji.

Nedostatak biotina (vitamina B7)

  • dermatitis oko očiju, nosa i usta, konjuktivitis, alopecija,
  • promjene u mentalnom statusu, letargija, halucinacije i parestezije,
  • mijalgija, anoreksija i mučnina.

Nedostatak folata i kobalamina (vitamina B9 i vitamina B12)

  • povišena razina homocisteina u krvi, megaloblastična anemija,
  • umor, slabost, razdražljivost, nedostatak daha,
  • subakutna kombinirana skleroza leđne moždine, polineuritis, neuropatija, mijelopatija, atrofija optičkog živca i oslabljena kognitivna funkcija,
  • disestezija, dezorijentiranost, spastična parapareza ili tetrapareza, parestezije, utrnulost u udovima i poteškoće u svakodnevnom životu poput pisanja ili zakopčavanja dugmadi.

1. Aikawa H, Watanabe IS, Furuse T, i sur. Low energy levels in thiamine-deficient encephalopathy. J Neuropathol Exp Neurol 1984; 43:276.
2. Ashourian N, Mousdicas N. Images in clinical medicine. Pellagra-like dermatitis. N Engl J Med 2006; 354:1614.
3. Scott B, Costa M, Schilling JM, Moeller-Bertram T Vitamin B12 as a Treatment for Pain. Pain Physician 2019; 22:45-52.
4. Bailey LB, Stover PJ, McNulty H, Fenech MF, Gregory JF, Mills JL, … Raiten D J. Biomarkers of Nutrition for Development—Folate Review. J Nutr 2015; 145(7):1636-1680.
5. Bemeur C, Butterworth RF. Thiamin. In: Modern Nutrition in Health and Disease, 11th Ed., Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, TUcker KL, Ziegler TR, Eds. (Eds), Lippincott Williams and Wilkins, Philadelphia 2014;317.
6. Boas MA. The Effect of Desiccation upon the Nutritive Properties of Egg-white. Biochem J 1927; 21:712.
7. Bunn HF. Vitamin B12 and pernicious anemia--the dawn of molecular medicine. N Engl J Med 2014; 370:773.
8. Calderón‐Ospina CA, Nava‐Mesa MO. B Vitamins in the nervous system: Current knowledge of the biochemical modes of action and synergies of thiamine, pyridoxine, and cobalamin. CNS Neuroscience & Therapeutics. 2019.
9. Chaitiraphan S, Tanphaichitr V, Cheng TO. Nutritional heart disease. In: The international textbook of cardiology, Cheng TO (Ed), Pergamon Press, New York 1986;864.
10. European Food Safety Authority (EFSA). Scientific Opinion on nutrient requirements and dietary intakes of infants and young children in the European. EFSA Journal. 2013;11(10):3408.
11. Fratoni V, Brandi ML. B vitamins, homocysteine and bone health. Nutrients 2015; 7:2176.
12. Friedkin M, Lehninger AL. Esterification of inorganic phosphate coupled to electron transport between dihydrodiphosphopyridine nucleotide and oxygen. J Biol Chem 1949; 178:611.
13. Fujimoto W, Inaoki M, Fukui T, i sur. Biotin deficiency in an infant fed with amino acid formula. J Dermatol 2005; 32:256.
14. Geller M, Oliveira L, Nigri R, Mezitis SG, Goncalves Ribeiro M, Souza da Fonseca A de , … Wajnsztajn F. B Vitamins for Neuropathy and Neuropathic Pain. Vitamins & Minerals, 2017;06(02).
15. Ghavanini AA, Kimpinski K. Revisiting the evidence for neuropathy caused by pyridoxine deficiency and excess. J Clin Neuromuscul Dis 2014; 16:25.
16. Ghosh K, Ghosh K. India's contribution to folic acid research after Lucy Willis and Subbarow.Natl Med J India. 2013;26(3):185-6.
17. Gune T, Yikilmaz AS, Dilek I. Epidemiology of Vitamin B12 Deficiency. Epidemiology of Communicable and Non-Communicable Diseases - Attributes of Lifestyle and Nature on Humankind. 2016.
18. Hodges RE, Bean WB, Ohlson MA, Bleiler R. Human pantothenic acid deficiency produced by omega-methyl pantothenic acid. J Clin Invest 1959; 38:1421.
19. https://ods.od.nih.gov/factsheets/Folate-HealthProfessional/#h3 (Pristupljeno 31. siječnja 2020.).
20. https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminB12-HealthProfessional/ (Pristupljeno 2. veljače 2020).
21. Institute of Medicine. Dietary Reference Intakes for Thiamin, Riboflavin, Niacin, Vitamin B6, Folate, Vitamin B12, Pantothenic Acid, Biotin, and Choline, 1998. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK114310/ (Pristupljeno 2. veljače 2020.)
22. Kirkland JB. Niacin. In: Modern Nutrition in Health and Disease, 11th Ed, Ross AC, Caballero B, Couisins RJ, Tucker KL, Ziegler TR (Eds), Lippincott WIlliams and Wilkins, Philadelphia 2014. str. 331.
23. Kopinski JS, Leibholz J, Bryden WL. Biotin studies in pigs. 3. Biotin absorption and synthesis. Br J Nutr 1989; 62:767.
24. Lassen A, Kall M, Hansen K, Ovesen L. A comparison of the retention of vitamins B1, B2 and B6 and cooking yield in pork loin with conventional and enhanced meal service systems. Eur Food Res Technol 2001; 215:194.
25. Maltz A.Casimer Funk, nonconformist nomenclature, and networks surrounding the discovery of vitamins.J Nutr. 2013;143(7):1013-20.
26. Marangoni F, Cetin I, Verduci E, Canzone G, Giovannini M, Scollo P, Poli A Maternal Diet and Nutrient Requirements in Pregnancy and Breastfeeding. An Italian Consensus Document. Nutrients, 2016; 8(10):629.
27. Matapandeu G, Dunn SH, Pagels P. An Outbreak of Pellagra in the Kasese Catchment Area, Dowa, Malawi. Am J Trop Med Hyg 2017; 96:1244.
28. McCormick DB. Riboflavin. In: Present knowledge in nutrition, 6th, Brown ML (Ed), International Life Sciences Institute Nutrition Foundation, 1990. str.146.
29. Mills JL. Strategies for Preventing Folate-Related Neural Tube Defects: Supplements, Fortified Foods, or Both? JAMA 2017; 317:144.
30. Mock D. Biotin. In: Modern Nutrition in Health and Disease, 9th, Shils M (Ed), Lippincott Williams and Wilkins, Philadelphia 2000. str.459.
31. Mock DM, Baswell DL, Baker H, et al. Biotin deficiency complicating parenteral alimentation: diagnosis, metabolic repercussions, and treatment. J Pediatr 1985; 106:762.
32. Mock DM, deLorimer AA, Liebman WM, et al. Biotin deficiency: an unusual complication of parenteral alimentation. N Engl J Med 1981; 304:820.
33. Mock DM. Biotin. In: Present knowledge in nutrition, Ziegler EE, Filer LJ Jr (Eds), International Life Sciences Institutes Nutrition Foundation, Washington DC 1996. str.220.
34. Moore E, Mander A, Ames D, Carne R, Sanders K, Watters D. Cognitive impairment and vitamin B12: a review. Int Psychogeriatr 2012; 24(04):541–556.
35. Pietrzik K, Bailey L, Shane B. Folic acid and L-5-methyltetrahydrofolate: comparison of clinical pharmacokinetics and pharmacodynamics. Clin Pharmacokinet 2010; 49:535.
36. Piro A, Tagarelli G, Lagonia P, Tagarelli A, Quattrone A. Casimir Funk: his discovery of the vitamins and their deficiency disorders. Ann Nutr Metab. 2010;57(2):85-8.
37. Plesofsky-Vig N, Brambl R. Pantothenic acid and coenzyme A in cellular modification of proteins. Annu Rev Nutr 1988; 8:461.
38. Prousky JE. Pellagra may be a rare secondary complication of anorexia nervosa: a systematic review of the literature. Altern Med Rev 2003; 8:180.
39. Public Health Reports, June 26, 1914. The etiology of pellagra. The significance of certain epidemiological observations with respect thereto. Public Health Rep 1975; 90:373.
40. Rall LC, Meydani SN. Vitamin B6 and immune competence. Nutr Rev 1993; 51:217.
41. Choi SW, Mason JB. Folate and carcinogenesis: an integrated scheme, J Nutr 2000; 130:129-132.
42. Said HM, Ross AC. Riboflavin. In: Modern Nutrition in Health and Disease, 11th Ed, Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, Tucker KL, Ziegler TR (Eds), Lippincotto Williams and Wilkins, Philadelphia 2014. str.325.
43. Sarmah S, Muralidharan P, Marrs J A (2016). Common congenital anomalies: Environmental causes and prevention with folic acid containing multivitamins. Birth Defects Research Part C: Embryo Today: Reviews, 2016; 108(3):274–286.
44. Shibata K, Yasuyo Y, Yasuda K. Effects of cooking methods on the retention of vitamin B6 in foods, and the approximate cooking loss in daily meals. J Home Econ Jpn 2001; 52:1187.
45. Singleton CK, Pekovich SR, McCool BA, Martin PR. The thiamine-dependent hysteretic behavior of human transketolase: implications for thiamine deficiency. J Nutr 1995; 125:189.
46. Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX%3A32011R1169. Datum pristupa: 1.2.2020.
47. Walsh JH, Wyse BW, Hansen RG. Pantothenic acid content of 75 processed and cooked foods. J Am Diet Assoc 1981; 78:140.
48. Wang J, Wu YH., Liu SJ, Lin Y, Lu P. Vitamin B12 for herpetic neuralgia: A meta-analysis of randomised controlled trials. Complement Ther Med 2018; 41:277–282.
49. Watanabe F, Yabuta Y, Bito T, Teng F. Vitamin B₁₂-containing plant food sources for vegetarians. Nutrients 2014; 6:1861.
50. Youngblood ME, Williamson R, Bell KN, Johnson Q, Kancherla V, Oakley GP.2012 Update on global prevention of folic acid-preventable spina bifida and anencephaly. Birth Defects Research Part A: Clinical and Molecular Teratology, 2013; 97(10):658–663.

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
GastalIbuxin RapidMaxflu
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
VIDEO GALERIJA
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: