x
x

Znakovi koji mogu otkriti zluoporabu droga

  Mr. sc. Danica Romac, dr. med. spec. psihijatar

  18.07.2016.

Brojni su razlozi, motivi, potrebe i životne situacije zbog kojih se započinje, najčešće u adolescenciji, a kasnije i nastavlja s uzimanjem sredstava ovisnosti do stanja potpunog gubitka kontrole.

Znakovi koji mogu otkriti zluoporabu droga

Uvod

Ono što podržava ovisničko ponašanje čovjeka i vodi prema bolesti ovisnosti je ugodnost upamćenog doživljaja u početku, te jednostavnost, efikasnost i brzina kojom osoba, uzimajući psihoaktivnu tvar, može promijeniti stanje svijesti i doživljavanje stvarnosti u traženju za umjetnim „nagradama“.

Zlouporaba droga težak je javno-zdravstveni problem kako u zemljama EU tako i kod nas. Uslijed nemogućnosti pojedinca na prilagodbu zahtjevima brzih promjena suvremenog života, javlja se niz poremećaja u psihičkom i socijalnom funkcioniranju, a često su zlouporaba alkohola i drugih sredstava ovisnosti prvi manifestni simptomi.

Zlouporabu "droga" možemo definirati kao neprirodan, visokorizičan, pa i društveno neprihvatljiv način zadovoljavanja potrebe za ugodom ili ublažavanjem osjećaja boli, patnje, stresa. Taj se osjećaj stvara, doživljava i istovremeno memorira zahvaljujući vrlo složenim psihološkim mehanizmima i utjecajima na neurobiokemijski kompleksan sustav našeg mozga.

Uzimanje droga i ovisnost možemo promatrati kao osobni izbor i individualno ponašanje čovjeka, međutim taj je fenomen i društveno uvjetovan. Brojni su razlozi, motivi, potrebe i životne situacije zbog kojih se započinje, najčešće u adolescenciji, a kasnije i nastavlja s uzimanjem sredstava ovisnosti do stanja potpunog gubitka kontrole. Ono što podržava takvo ponašanje čovjeka i vodi prema bolesti ovisnosti je ugodnost upamćenog doživljaja u početku, te jednostavnost, efikasnost i brzina kojom osoba, uzimajući psihoaktivnu tvar, može promijeniti stanje svijesti i doživljavanje stvarnosti u traženju za umjetnim „nagradama“.

Raširena uporaba duhana, alkohola i ilegalnih sredstava ovisnosti rezultira velikim pobolom i smrtnosti, a osobito su vulnerabilni adolescenti. Rano prepoznavanje i uočavanje znakova koji upućuju na razvoj poremećaja ima veliku preventivnu vrijednost, osobito ako zahvaća mlađu populaciju.  

Drogama se obično nazivaju psihoaktivne tvari koje imaju psihoaktivni učinak, što znači da na različit način djeluju na središnji živčani sustav tako da mogu mijenjati emocije, mišljenje i ponašanje.

Kako djeluju psihoaktivne tvari?

Različite psihoaktivne tvari ne izazivaju ista djelovanja no svima je zajednička povećana aktivnost dopamina u mezolimbičkom sustavu.

Psihoaktivne tvari djeluju u mozgu kemijskim putem na način da ometaju uobičajeni proces neurotransmisije. Većina sredstava ovisnosti u mozgu djeluju na dopaminski sustav neurona u centrima odgovornim za nagradu (VTA, nAcc, OFC) obzirom da mezolimbički dopaminergički sustav modulira sve ugode. Nastali učinak na mozak je osjećaj ugode sličan onom nastalom kod prirodnih načina zadovoljavanja osnovnih nagonskih potreba. No sredstva ovisnosti neprirodno aktiviraju centre ugode što izaziva kratkotrajan osjećaj ugode na početku uzimanja, a tek kasnije dolaze posljedice.

Neuroznanost je pojedinačno za svaku vrstu droge istražila i objasnila njihovo hipotetsko djelovanje na mezolimbički sustav nagrade. Istraživanja su pokazala da različite psihoaktivne tvari ne izazivaju ista djelovanja no svima je zajednička povećana aktivnost dopamina u mezolimbičkom sustavu. Prema sadašnjim saznanjima kokain izravno djeluje na povišenje razine dopamina, dok heroin aktivira receptore za endorfine, endogene spojeve slične morfinu. Alkohol može simultano povećavati aktivnosti gama-aminomaslačne (GABA) kiseline, smanjivati aktivnosti glutamata i smanjivati aktivnosti receptora za dopamin i serotonin, ali i povećavati oslobađanje dopamina u nucleus accumbens (nAcc).

Važno je napomenuti da korisnici sredstava ovisnosti često pokušavaju prikriti simptome zlouporabe i umanjuju njihov značaj te zbog toga od inicijalne zlouporabe do njenog otkrivanja može proteći mnogo vremena. S vremenom se stvara tolerancija na sredstvo ovisnosti i osoba treba sve više količine supstance kako bi postigla isti učinak, pa se može razviti i ovisnost uslijed mehanizma neuroadaptacije. Naime ponavljanjem uzimanja sredstva dolazi do neuroanatomskih promjena tj. dolazi do migracije neurona u strijatumu te oštećenja povratne sprege sa orbitofrontalnim korteksom uslijed čega dolazi do poteškoća u kontroli impulsa i kompulzivnog ponašanja. S razvojem ovisnosti ugoda postaje neugoda jer pada razina dopamina i serotonina.

Ranim prepoznavanjem zlouporabe sredstava ovisnosti povećava se vjerojatnost za pravovremenu intervenciju odnosno poduzimanje odgovarajućih mjera sprječavanja daljnje zlouporabe i razvoja ovisnosti kao i ostalih posljedica konzumiranja droga. Znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti mogu varirati ovisno o tome koje sredstvo osoba koristi.

Podjela sredstava ovisnosti

Farmakološki udžbenici obično grupiraju sredstva ovisnosti u osnovne farmakodinamske skupine:

1. alkohol i sedativni lijekovi- sličan mehanizam djelovanja, ukrižene ovisnosti i tolerancije;

2. kanabis;

3. opijati;

4. psihostimulansi; uključujući kokain, amfetamine i khat, sličnog mehanizma djelovanja;

5. halucinogeni (iako imaju različite mehanizme djelovanja)

6. hlapljiva otapala;

7. skupina novosintetiziranih tvari npr.“ecstasy“ (MDMA-koji ima svojstva i psihostimulansa i halucinogena), gamahidroksibutirat (GHB-koji pretežno djeluje kao sedativ).

Po svom djelovanju droge se mogu razvrstati i u psihodepresore, psihostimulanse, halucinogene i droge miješanog djelovanja. 

Psihodepresori

U psihodepresore se ubraja i alkohol, sedativni lijekovi, hipnotici, benzodiazepini, barbiturati, opijati.

Psihodepresori su sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja te u manjoj količini izazivaju osjećaj opuštenosti, miorelaksacije i pospanosti. U psihodepresore se ubraja i alkohol, sedativni lijekovi, hipnotici, benzodiazepini, barbiturati, opijati. U većim količinama izazivaju poteškoće u koncentraciji, koordinaciji pokreta, nespretnost, nerazgovjetan govor, usporavaju i oštećuju sposobnost reagiranja na podražaje, prosudbu, a mogu dovesti do nesvijesti, kome pa i smrti uslijed depresije centra za disanje. Kod zlouporabe se može razviti psihička i fizička ovisnost različitog intenziteta.

Kod intoksikacije opijatima mogu biti vidljivi tragovi uboda iglom, sužene zjenice koje ne reagiraju na svjetlo, znojenje, povraćanje, kašalj i šmrcanje, trzanje, gubitak apetita, spavanje u neobično vrijeme.

Psihostimulansi (kokain, ecstasy, speed, metaamfetamini)

Njihovo djelovanje karakterizirano je ubrzavanjem prijenosa poruka u živčanom sustavu, ubrzanjem rada srca, povišenje krvnog tlaka i porastom tjelesne temperature, dilatacije zjenica, suhoće usta. Psihostimulansi također smanjuju osjećaj gladi i umora te povećavaju budnost, poboljšavaju raspoloženje sve do euforije, izazivaju pretjeranu razgovorljivost koju slijedi depresija. Mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje uslijed iritabilnosti. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati tjeskobu i paniku te psihotične reakcije slične shizofrenim psihozama. 

Ecstasy

Ponekad i jednokratna uporaba uobičajenih doza može uzrokovati teška pa i smrtonosna otrovanja. Pritom, uz psihičke poremećaje, može doći do jake hipertermije, sve do 43 stupnjeva C što može uzrokovati poremećaje koagulacije, miolizu, akutno zatajenje srca i bubrega.

Ecstasy je psihostimulans koji ima i halucinogeno djelovanje pa se ponekad ubraja i u tu skupinu. Često se konzumira na rave-party jer omogućava višesatno ostajanje budnim i aktivnim. Na tržište dolazi u obliku tableta ("bomboni"), raznih oblika s različitim ucrtanim znakovima. Uobičajeni kratkotrajni štetni učinci su jako znojenje, ubrzani rad srca, slabost i grčevi mišića. Kako ecstasy djeluje na centar za regulaciju temperature, dugoročnija štetna djelovanja mogu biti teška ili fatalna oštećenja vrućinom, dehidracija, poremećaj elektrolita i poremećaji funkcije srca, bubrega i jetre. Može razviti psihičku ovisnost. U početku je stimulirajuće djelovanje droge izrazito snažno, no vremenom može doći do trajnog oštećenja neurona što rezultira iscrpljenošću i apatijom. Ponekad i jednokratna uporaba uobičajenih doza može uzrokovati teška pa i smrtonosna otrovanja. Pritom, uz psihičke poremećaje, može doći do jake hipertermije, sve do 43 stupnejva C što može uzrokovati poremećaje koagulacije, miolizu, akutno zatajenje srca i bubrega.

Stimulansi amfetaminskog tipa

Intoksikacija stimulansom amfetaminskog tipa ili kokainom, koji imaju slične psihoaktivne i simpatomimetičke učinke, obično započinje „povišenim“ osjećajem i euforijom, s povećanom snagom, uz hiperaktivnost, nemir, povećanu budnost, interpersonalnu osjetljivost, pričljivost, anksioznost, napetost, grandioznost, stereotipno i repetitivno ponašanje, ljutnju, poremećeno rasuđivanje i, u slučaju kronične intoksikacije, afektivnu tupost s umorom ili tugom i društvenim povlačenjem. Ove bihevioralne i psihološke promjene mogu biti udružene sa znakovima kao što su tahikardija ili bradikardija, proširenje zjenica, povišeni ili sniženi krvni tlak; preznojavanje ili drhtavica; mučnina ili povraćanje; dokaz gubitka težine; psihomotorna agitacija ili retardacija; mišićna slabost, respiratorna depresija, bol u prsištu ili srčane aritmije; konfuzija, epileptički napadaji, diskinezije, distonije ili koma. Intoksikacija, bilo akutna ili kronična, je često udružena s oštećenim društvenim ili radnim funkcioniranjem.

Kokain

Kokain uglavnom ne uzrokuje fizičku ovisnost, ali stvara snažnu psihičku ovisnost. Može dovesti do teških psihičkih oštećenja te simptoma sličnih psihozi. Može uzrokovati povišenje krvnog tlaka, bol u prsištu, poremećaje srčanog ritma pa i iznenadnu smrt zbog prsnuća krvnih žila u mozgu ili prestanka rada srca. Intranazalni korisnici često razviju sinusitis, iritaciju, krvarenje nosne sluznice i perforaciju nosnog septuma. Pojedinci koji puše droge imaju povećani rizik za respiratorne probleme (npr. kašalj, bronhitis i pneumonitis). Intravenski korisnici imaju znakove uboda i „prugice“, najčešće na svojim podlakticama. Rizik od HIV infekcije se povećava s učestalim intravenskim injekcijama i spolnim odnosima bez zaštite kao i hepatitis, TBC i plućne infekcije.

Oštećenja i komorbiditeti

Problemi s oralnim zdravljem uključuju „meth usta“ s bolestima desni, ispadanjem zubiju i upaljenom usnom šupljinom vezanom uz toksične učinke pušenja i droge te bruksizma tijekom intoksikacije.

Bol u prsištu može biti čest simptom tijekom intoksikacije stimulansima. Infarkt miokarda, palpitacije i aritmije, iznenadna smrt zbog respiratornog ili srčanog aresta i moždani udar povezani su s uporabom kokaina među inače zdravim osobama. Uporaba kokaina je povezana s nepravilnostima protoka krvi kroz posteljicu, abrupcijom posteljice, prijevremenim trudovima i porodom te povećanom prevalencijom djece s vrlo niskom porođajnom težinom.

Među korisnicima metamfetamina je često neurokognitivno oštećenje. Problemi s oralnim zdravljem uključuju „meth usta“ s bolestima desni, ispadanjem zubiju i upaljenom usnom šupljinom vezanom uz toksične učinke pušenja i droge te bruksizma tijekom intoksikacije. Radi simptoma psihičkih poremećaja vezanih uz stimulanse, ozljeda, kožnih infekcija i dentalne patologije česti su posjeti hitnim službama.

Halucinogeni (LSD, psilocibin, feniciklidin – PCP)

Osobe pod djelovanjem halucinogena mogu doživljavati kao da se zvukovi vide ili boje čuju, osjećaj kretanja kroz prostor ili vrijeme. Doživljaji mogu biti ugodni, ali i neugodni praćeni dugotrajnim strahom i panikom.

To su psihoaktivne tvari koje mijenjaju doživljaj stvarnosti često izazivajući bizarno i iracionalno ponašanje. Ubrzo nakon uzimanja halucinogena mogu se razviti klinički značajne promjene u ponašanju (visoka anksioznost ili depresija, ideje odnosa, strah od „gubitka razuma“, paranoidne ideacije, oštećeno prosuđivanje), perceptualne smetnje koje se javljaju u stanju pune budnosti i svjesnosti (npr. subjektivna intenzifikacija percepcije, depersonalizacija, derealizacija, iluzije, halucinacije, sinestezije). Može se javiti i midrijaza, tahikardija, mučnina, znojenje, palpitacije, zamućenje vida, tremor, inkoordinacija

Osobe pod djelovanjem halucinogena mogu doživljavati kao da se zvukovi vide ili boje čuju, osjećaj kretanja kroz prostor ili vrijeme, da npr. može letjeti (te to uistinu pokušati i fatalno završiti). Doživljaji mogu biti ugodni, ali i neugodni praćeni dugotrajnim strahom i panikom. Psihička ovisnost koja se razvija može biti različitog intenziteta. Više tjedana, pa i mjeseci nakon uzimanja halucinogena, u pojedinaca se mogu javiti prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom djelovanju halucinogena (“flashback”).

Kod konzumiranja fenciklidina mogu se javiti klinički značajne problematične promjene ponašanja kao npr. agresivnost, impulzivnost, nepredvidivost, psihomotorna agitacija, oštećeno prosuđivanje. Također se mogu pojaviti i vertikalni ili horizontalni nistagmus, hipertenzija ili tahikardija, obamrlost ili smanjen odgovor na bol, ataksija, hiperakuzija dizartrija, rigidnost mišića, krize svijesti ili koma. Najčešća klinička prezentacija intoksikacije fenciklidinom uključuje dezorijentaciju, konfuziju, halucinacije ili deluzije, simptome nalik katatoniji i komu različite težine. Intoksikacija fenciklidinom uobičajeno traje nekoliko sati, ali može trajati nekoliko dana ili dulje.

Marihuana i hašiš

Proizvodi kanabisa (marihuana, hašiš) su najčešće korištene ilegalne droge kako u svijetu tako i kod nas. Znakovi konzumacije mogu biti različiti, od kojih se najčešće spominje osjećaj opuštanja, ponekad uz nekontroliran smijeh.

Konzumacija izaziva klinički značajne promjene u ponašanju kao što su oštećenje motorne koordinacije, euforija, anksioznost, osjećaj da vrijeme ide sporo, oštećenje prosuđivanja, socijalno povlačenje. Također se javlja i konjuktivalna injekcija, pojačan apetit, suha usta, tahikardija. Kod većih doza THC-a mogu nastupiti halucinacije, paranoja, napadi panike.

Popularnost marihuane dijelom leži u vjerovanju da je potpuno neškodljiva što nije utemeljeno na dokazima koji govore o akutnim i kroničnim štetnim učincima. Istraživanja su pokazala da učestala uporaba dovodi do oštećenja memorije, pažnje, učenja, organizacije i integracije kompleksnih informacija, kao i psihičkih poremećaja u određenog broja ljudi.

Kognitivne funkcije, posebno više egzekutivne funkcije kompromitirane su kod konzumenata kanabisa ovisno o dozi (i aktualno i kronično) što rezultira lošijim uspjehom u školi i na poslu. Uzimanje kanabisa se povezuje i sa amotivacijskim sindromom, koji rezultira smanjenom produktivnosti i problemima u interpersonalnim odnosima. Kronično uzimanje kanabisa može doprinijeti pojavi ili egzacerbaciji mnogih psihičkih poremećaja kao i nastanku akutne psihotične epizode.

Inhalanti (ljepilo, aerosol, razrjeđivači)

Znakovi konzumacije otapala mogu biti: suzne oči, oslabljen vid, pamćenje i mišljenje, iscjedak iz nosa, osip oko nosa i usta, glavobolje i mučnine, intoksiciran izgled, pospanost, slaba kontrola mišića, promjene u apetitu, nepravilan rad srca, tjeskoba, razdražljivost. Kako se djelovanje postiže ne samo udisanjem para, već i djelomičnom hipoksijom mozga jer se udiše već izdahnuti zrak u vrećici, konzumacija tih sredstava može završiti i gušenjem.

„Nove droge“

Na europskom, pa tako i našem tržištu droga, iz godine u godinu se pojavljuje sve veći broj novih, različitih, uglavnom sintetičkih droga, kao što su to sintetički kanabinoidi, piperazini, piperidini i pirolidini, kationi, triptamini, fenetilamini, te različiti sintetički oblici već ranije poznatih droga ili novog sastava koji se evidentiraju kroz EU sustav ranog upozoravanja. Njihovo djelovanje i kliničke slike su različite i još ne sasvim poznatih dugoročnih posljedica pa predstavljaju izazov ne samo psihijatrima već i svima koji rade na hitnim prijemima.

Što je testiranje na droge?

Ukoliko posumnjate da netko iz vaše okoline možda koristi droge, ne trebate odmah paničariti ili ga napadati već ga možete uputite u Mirogojsku 11 u Zagrebu, Odjel za prevenciju ovisnosti, gdje možete obaviti testiranje urina na psihoaktivne supstance, obaviti pregled psihijatra ili savjetovanje stručnih suradnika bez uputnice.

Laboratorijska analiza uzoraka krvi i urina može pripomoći u utvrđivanju nedavnog uzimanja psihoaktivne tvari i određivanju o kojoj tvari se radi. Međutim, pozitivni laboratorijski nalaz ne znači sam po sebi da se ponašanje osobe može svesti na Poremećaj prouzročen psihoaktivnom tvari ili Poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari, kao ni to da negativni testovi isključuju takvu dijagnozu. Testiranjem se utvrđuje je li testirana osoba uzela neko od psihoaktivnih sredstava u određenom, ograničenom vremenskom razdoblju prije testiranja. Postupak testiranja zahtijeva dobivanje tjelesnog uzorka (mokraća, slina, kosa). Najuobičajenija metoda je testiranje urina. Uzimanje uzorka mora biti strogo nadzirano kako bi se izbjegle manipulacije. Testiranje će pokazati je li osoba uzela psihoaktivno sredstvo za koje je test predviđen i to je li ga uzela u određenom vremenskom razdoblju prije testiranja

Mr. sc. Danica Romac, spec. psihijatar, dr.med

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ Dr Andrija Štampar

Danas postoje velike mogućnosti testiranja na droge (laboratorijski ili kućni testovi), a testirati se mogu mokraća, krv, slina, znoj, želučani sok i kosa. Također, postoji veliki broj ustanova, adresa i telefona na koje se može obratiti svatko tko ima sumnje ili pitanja vezana uz upotrebu droga

Ukoliko posumnjate da netko iz vaše okoline možda koristi droge, ne trebate odmah paničariti ili ga napadati već ga možete uputite u Mirogojsku 11 u Zagrebu, Odjel za prevenciju ovisnosti, gdje možete obaviti testiranje urina na psihoaktivne supstance, obaviti pregled psihijatra ili savjetovanje stručnih suradnika bez uputnice.

Literatura

  1. American Psychiatric Association's (APA). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM-5) 2013.
  2. Lacković Z. Što su i kako djeluju „droge“. U: Lacković Z (ur.). Nove spoznaje o farmakologiji droge. Zagreb: Medicinska naklada 2002:3-36.
  3. Stahl SM. Essential psychopharmacology neuroscientific basis and practical applications (third ed). New York: Universities Press, 2008.
  4. Sakoman, S., The role of family in development of addictive behaviors. Medicus 2009;18:193-204.
  5. National Institute of Drug Addiction (NIDA). Research Report Series: Marijuana abuse. Bethesda: NIDA; 2010.
  6. Hall W, Degenhardt L. Adverse health effects of non-medical cannabis use. Lancet 2009;374:1383–91.
  7. Sakoman, S. (2000): Substance Abuse in the Republic of Croatia and National Program for Drug Control, Croatian medical Journal
  8. Sakoman, S. (2002): Društvo bez droge, Institut društvene znanosti Ivo Pilar
  9. Kuzman M, Pejnović Franelić I, Pavić Šimetin I, Pejak M. Europsko istraživanje o pušenju, alkoholu i drogama među učenicima. Izvješće za Republiku Hrvatsku i Grad Zagreb 2008.g.  Zagreb: HJZJ Publikacije, 2008.
  10. Korhonen T, Huizink AC, Dick DM,  Pulkkinen L, Rose RJ, Kaprio J.  Role of individual, peer and family factors in the use of cannabis and other illicit drugs. Drug Alcohol Depend. 2008 ; 97: 33–43. 
  11. National Institute on Drug Abuse. Drugs, brains and behavior: the science of addiction.  Revised: 2010.
  12. Baumann M, Spitz E, Guillemin F, Ravaud J, Choquet M, Falissard B, Chau N, and Lorhandicap group. Associations of social and material deprivation with tobacco, alcohol, and psychotropic drug use, and gender: a population-based study. Int J Health Geogr. 2007;6: 50. 
  13. National Institute on Drug Abuse. Drug Facts: Comorbidity: Addiction and Other Mental Disorders. 2011. 
  14. Kuzman M, Pejnović-Franelić I. Eksperimentiranje adolescenata sa sredstvima ovisnosti. Paediatr Croat. 2010; 54:94-101.
  15. Publikacije HZJZ-a. Izvješća o osobama liječenim zbog zloporabe psihoaktivnih droga u Hrv 2015.g. www.hzjz.hr
  16. Sakoman, S., Brajša-Žganec, A., Glavak, R. (2002): Indicators of early recognition among Croatian youth at high risk of substance abuse, Društvena istraživanja.

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
MaxfluZipantola PROTECTIbuxin Rapid
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Maxirino
VIDEO GALERIJA
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: