Neki stručnjaci preporučuju da se loše vijesti (npr. dijagnoza raka) otkriju u osobnom susretu, međutim, to nije uvijek moguće. Saopćavanje loših vijesti putem telefona postalo je uobičajeno od početka pandemije COVID-19.

U metaanalizu je uključeno 11 studija (uključujući 4 randomizirana ispitivanja). Istraživači su procijenili kakav je psihološki distres pacijenata zbog otkrivanja loših vijesti telefonom ili u živo.

Razina anksioznosti, depresije i simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja bili su slični nakon otkrivanja loših vijesti bilo putem telefona ili nakon priopćavanja u živo. Slično je bilo i s nezadovoljstvom među pacijentima koji su loše vijesti primili telefonom ili u osobnom susretu.

Vjerojatno je modalitet priopćavanja loših vijesti telefonom ili u živo manje važan od načina na koji se ta vijest priopći. Kada se provode dijagnostički postupci koji bi mogli rezultirati lošim vijestima, kliničari bi trebali predvidjeti tu mogućnost i ponuditi mogućnost priopćavanja inforamacija i putem telefona. Bez obzira na modalitet, SPIKES protokol bi mogao biti koristan. (Oncologist 2000; 5:302.). Ovaj pristup prvenstveno je razvijen za onkologe međutim, osnovna načela mogu se primijeniti i u ustanovama primarne zdravstvene zaštite.

SPIKES protokol – protokol za priopćavanje loših vijesti u šest koraka:

• S SETTING - započinjanje razgovora
• P PERCEPTION - procjena bolesnikova shvaćanja
• I INVITATION - izražavanje želje bolesnika za informacijom
• K KNOWLEDGE - priopćavanje loše vijesti (informacije)
• E EMPATIE - bolesnikove emocije i naš odgovor na njih
• S STRATEGIE - dogovor o strategiji za budućnost