Istraživači su otkrili da je prijelaz s češće uporabe (pet ili više dana mjesečno) na manju uporabu (jedan do četiri dana mjesečno) povezan s nižom razinom žudnje za drogom, depresije i drugih izazova povezanih s drogom u usporedbi s izostankom promjene u uporabi. Ovi rezultati ukazuju da je smanjenje uporabe metamfetamina ili kokaina, uz apstinenciju, značajan nadomjestak ili srednji klinički ishod u razvoju lijekova za ovisnost o stimulansima. Za razliku od drugih ovisnosti o drogama, poput poremećaja uzimanja opioida ili alkohola, trenutačno ne postoje farmakološki tretmani za poremećaje uzimanja stimulansa koje je odobrila Uprava za hranu i lijekove (FDA).

“Ovi su rezultati u skladu s razvojem razumijevanja u području ovisnosti, te potvrđuju da apstinencija ne bi trebala biti niti jedini cilj niti jedini valjani ishod liječenja”, kaže dr. Nora Volkowm direktorica NIDA-e. “Prihvaćanje mjera uspješnosti u liječenju ovisnosti osim apstinencije podržava više individualizirani pristup oporavku i može dovesti do odobravanja šireg raspona lijekova koji mogu poboljšati živote osoba s poremećajem uzimanja droga.”

Privremeni povratak na uzimanje nakon razdoblja apstinencije dio je mnogih putovanja oporavka, a oslanjanje isključivo na apstinenciju kao ishod u prethodnim kliničkim ispitivanjima moglo je prikriti korisne učinke liječenja. Kako bi pomogli u rješavanju ovog jaza u istraživanju, istraživači su analizirali podatke iz prethodnih kliničkih ispitivanja kako bi proučili učinke prelaska na smanjenu uporabu droga ili apstinenciju na širok raspon zdravstvenih mjera. Istraživači su procjenjivali učinak potencijalnih lijekova na poremećaje uzimanja stimulansa.

Istraživači su uspoređivali “bez manje uporabe”, “manju uporabu” i “apstinenciju” u vezi s višestrukim zdravstvenim ishodima, poput težine simptoma povezanih s drogom, žudnje i depresije. Studija je pokazala da je više ispitanika smanjilo učestalost primarne uporabe droga (18%) nego što je postiglo apstinenciju (14%). Dok je apstinencija bila povezana s najvećim kliničkim poboljšanjem, smanjena uporaba bila je značajno povezana s višestrukim mjerama poboljšanja psihosocijalnog funkcioniranja na kraju ispitivanja, kao što je 60% smanjenje žudnje za primarnom drogom, 41% smanjenje u traženju droge i 40% smanjenje težine depresije u usporedbi s početkom ispitivanja.

“Kada je riječ o ovisnosti, povijesno se priznavala samo dobrobit apstinencije, propuštajući priliku za vrednovanje i mjerenje pozitivnih učinaka smanjene uporabe supstanci”, kaže dr. Mehdi Farokhnia. “Ova studija pruža dokaze da je smanjenje ukupne uporabe droga važno i klinički značajno. Ova promjena može otvoriti mogućnost za razvoj lijekova koji mogu pomoći pojedincima da ostvare bolje rezultate, čak i ako potpuna apstinencija nije odmah ostvariva ili željena.”

“Promicanjem razumijevanja ovisnosti kao poremećaja s višestrukim uzrocima koji se može liječiti, društvo može raditi na pružanju bolje podrške, resursa i skrbi za pojedince na njihovom putu oporavka”, kaže dr. Masoumeh Aminesmaeili, glavni autor članka. “Ovaj pristup nije samo empatičan, nego je i klinički valjan u rješavanju složene prirode ovisnosti.”

Izvornik: Aminesmaeili M, Farokhnia M, Susukida R, i sur. Reduced drug use as an alternative valid outcome in individuals with stimulant use disorders: Findings from 13 multisite randomized clinical trials. Addiction (2023).