Drastičan pad dječje smrtnosti tijekom proteklog stoljeća spada u najpozitivnije tekovine moderne civilizacije. Razvoj dječjih cjepiva te uspostava kalendara cijepljenja su značajno doprinijeli ovom uspjehu i gotovo u potpunosti eliminirala brojne zarazne bolesti u našim krajevima, od ospica do hripavca i rubeole. Kalendar cijepljenja se kroz protekla desetljeća postepeno popunjavao novim cjepivima i dodatnim docjepljenjima kojima je cjepna zaštita postajala učinkovitija.

Postoji li razlika između prirodne imunosti i imunosti cijepljenjem i koja je bolja?

Imunost po infekciji se često kolokvijalno naziva prirodna imunost, čime se implicira da je ta imunost na neki način bolja. To je međutim pogrešno, jer i cijepljenje i infekcija izazivaju iste prirodne imune reakcije našeg organizma.

Glavne razlike između infekcije i cijepljenja se odvijaju prije nego se imuna reakcija pokrene, jer infekcije dovode do oštećenja tkiva i organa uslijed širenja mikroorganizma kroz naše tijelo, dok to cjepiva ne čine. Druga razlika je u količini antigena, jer mikroorganizmi koji se repliciraju stvaraju veće količine antigena od cjepiva, gdje je njihova doza definirana u formulaciji cjepiva i stoga uvijek ista. To ujedno znači da se antigen kraće zadržava u tijelu po cijepljenju nego po infekcije, pa je za stvaranje jake memorije potrebno docijepljenje.

Cjepiva iz kalendara cjepiva djeluju u pravilu relativno dugo i titar protutijela je onda dovoljan za zaštitu godinama i desetljećima, premda kod mnogih cjepiva ne onoliko dugo kao imunost po infekciji, koja kod nekih virusa može trajati doživotno. Ipak, treba napomenuti da oslabljena cjepiva, gdje se virus može ograničeno razmnožiti (poput MMR-a ili cjepiva protiv žute groznice) djeluju uz manje docjepljenja i dulje nego umrtvljena cjepiva (npr. inaktiviran polio virus). mRNA cjepiva protiv COVIDa, su pokazala izvrsnu učinkovitost po uvođenju, ali njihov titar opada u roku od nekoliko mjeseci. U ovom trenutku je nemoguće procijeniti je li to osobina mRNA cjepiva općenito ili proteina šiljka kao ciljnog antigena.

Nuspojave cjepiva su obično rezultat lokalnog imunog odgovora i upalnih procesa koji su potrebni za aktiviranje limfocita. Kako je antigen prisutan tek kraće vrijeme u organizmu prije nego se razgradi ili izluči, i te nuspojave su u pravilu prolazne i kratkotrajne. Rijetko, može doći do febrilnih konvulzija, a još rjeđe do alergijske reakcije na cjepivo, koje u pravilu nastupaju brzo po cijepljenju.

Luka Čičin-Šain