Istraživanja mogućih determinanti uspješnoga starenja sve su brojnija – kako zbog porasta udjela starih osoba u općoj populaciji, tako i zbog važnih praktičnih implikacija koje ona imaju.
Ipak, još uvijek nije dovoljno razjašnjena uloga raznih psihosocijalnih faktora u procesu uspješnoga starenja. Osnovni je cilj rada bio ispitati doprinos skupine psihosocijalnih čimbenika (optimizam, otpornost, generativnost, prilagodba na starenje, socijalna podrška i socijalni kontakti) uspješnom starenju. Za operacionalizaciju koncepta uspješnoga starenja uzet je dvofaktorski model Pruchna i suradnika (2010) koji uključuje subjektivnu i objektivnu komponentu uspješnoga starenja.

Podaci istraživanja prikupljeni su na uzorku od 790 starijih i starih osoba obaju spolova od 65 do 98 godina. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da su najbolji prediktori subjektivnih i objektivnih pokazatelja uspješnoga starenja dob te psihološke osobine i resursi (optimizam, otpornost i dobra prilagodba na promjene u procesu starenja). Primijenjenu vrijednost ovih
rezultata nalazimo u identifikaciji čimbenika koji pridonose uspješnom starenju i kvaliteti života osoba starije dobi.